Јуро Дива

“A opet, i to je najčudnije od svega, svako će u tom nizanju i smenjivanju, u tom kratkom svom prolasku, kad na njega dođe red, ponijeti svoju vlastitu muku, i misliće da je samo njega zadesila, da samo njega bije led, da njegovu nevolju nije niko propatio. A sve se već dešavalo, i opet je teško kad se desi nekome. Svako od nas uvek proživi što i svi prije nas, i ničiji udes nije pouka, ničija muka utjeha. Ni na što se čovjek ne navikava zato što su to mnogi doživjeli prije njega. Uvijek je bilo rata. Otkako svijet postoji, a ljudima je uvijek nanovo teško. Uvijek se dešavalo da je čovijeka stizala nesreća, i nikad se niko ne utješi mišlju: nisam sam, i nisam prvi ni poslednji.”
― Meša Selimović, Magla i mjesečina