Јуро Дива
https://www.goodreads.com/jurodiva
“Jedne je večeri došla kasnije nego obično. Bio sam legao. Brzo sam navukao prve gaće koje su mi se našle pod rukom. Ispostavilo se da su me baš te gaće, od svih koje sam imao, najviše izdavale. Lastiša oko butina skoro i nije bilo – praktično sam bio u suknji. Sve vreme sam morao dobro da pazim da sedim u određenom položaju i da ne ustajem naglo. Ipak mi se činilo da bi još nesrećnije rešenje bilo obući pantalone. Ona bi to naime protumačila kao signal da može da ostane, da uopšte nemam nameru da spavam i da je i moja noć bez kraja i konca.
Shvatio sam koliko je ta odluka bila ispravna, i u istom trenutku uvideo da je razlika između čoveka u gaćama i čoveka u pantalonama ogromna, skoro nepojmljiva.
U pantalonama si spreman za sve. Nijedan poduhvat nije nezamisliv. U gaćama si pak slobodan. Čoveka u gaćama je, na primer, teško usred noći pozvati u šetnju, što me od nje inače uopšte ne bi iznenadilo.”
― Tatt av kvinnen
Shvatio sam koliko je ta odluka bila ispravna, i u istom trenutku uvideo da je razlika između čoveka u gaćama i čoveka u pantalonama ogromna, skoro nepojmljiva.
U pantalonama si spreman za sve. Nijedan poduhvat nije nezamisliv. U gaćama si pak slobodan. Čoveka u gaćama je, na primer, teško usred noći pozvati u šetnju, što me od nje inače uopšte ne bi iznenadilo.”
― Tatt av kvinnen
“Borise Davidoviču, ne dajte se pasjim sinovima!”
― A Tomb for Boris Davidovich
― A Tomb for Boris Davidovich
“-Mislite li da to vodi čemu: živeti?
-O, kad razmislim, ne! Ne verujem. Ali ima nečega divnog u tome što se živi, i baš zato što to ne vodi ničemu.”
― Ljudi govore
-O, kad razmislim, ne! Ne verujem. Ali ima nečega divnog u tome što se živi, i baš zato što to ne vodi ničemu.”
― Ljudi govore
“TAKO MALO
Tako malo sam rekao,
Kratki dani.
Kratki dani,
Kratke noći,
Kratke godine.
Tako malo sam rekao,
Ne stigoh.
Moje srce se umorilo
Od ushićenja,
Očajanja,
Gorljivosti,
Nade.
Čeljust levijatana
Zatvarala se u meni.
Nag ležah na obalama
Bezljudnih ostrva.
Povuče me u ponor sa sobom
Beli kit sveta.
I sad ne znam
Šta je bilo istinsko.
(U Berkliju, 1969.)”
―
Tako malo sam rekao,
Kratki dani.
Kratki dani,
Kratke noći,
Kratke godine.
Tako malo sam rekao,
Ne stigoh.
Moje srce se umorilo
Od ushićenja,
Očajanja,
Gorljivosti,
Nade.
Čeljust levijatana
Zatvarala se u meni.
Nag ležah na obalama
Bezljudnih ostrva.
Povuče me u ponor sa sobom
Beli kit sveta.
I sad ne znam
Šta je bilo istinsko.
(U Berkliju, 1969.)”
―
Serbian Book Club
— 1496 members
— last activity Dec 22, 2025 10:48AM
Serbian bookclub is for readers from Serbia or those interested in Serbia and Serbian literature.
Јуро’s 2025 Year in Books
Take a look at Јуро’s Year in Books, including some fun facts about their reading.
More friends…
Favorite Genres
Polls voted on by Јуро
Lists liked by Јуро
















































