Serbian Quotes

Quotes tagged as "serbian" (showing 1-16 of 16)
Dobrica Ćosić
“Kakvi smo mi to ljudi? Kakav smo mi to narod?... Između Azije i Evrope, na granici vera, carstava, ginuli smo nerazumno, više za druge nego za sebe... i ne stekosmo ni jednog vernog prijatelja. Taj nesrećni i prokleti srpski narod! U Evropi smo danas jedina država koja nema nijednog istinskog prijatelja. Nijednog! Ali nas Bog opet sačuva. Sačuva nas zbog nečeg. I za nešto.”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

Dobrica Ćosić
“Mene više ništa ne može da porazi. Ni začudi. Ni zasmeje. Zato iskreno sažaljevam žive. Oni ne znaju da je od prostora na zemlji čoveku neophodan samo prostor komotnog ležaja. Od vremena, dok voli. Od imanja, da nije ni gladan ni žedan. Od znanja, da zna svoje telo. Od prava, da sme da ne voli onog koga ne voli. I još ponešto slobode za sebičluk i igru”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

Dobrica Ćosić
“Ali život se nikome, razumete li me, nikome na ovom svetu ne duguje. Ni majci, ni deci, ni prijeteljima, ni jedom idealu! Život je moje neprikosnoveno pravo! U šta i kako ću ga satreti, moja je lična stvar.”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

Dobrica Ćosić
“Shvataš li šta je to poći u rat? Ako se i vratim, neću biti onaj koji je otišao. Ja se, Natalija, ne bojim smrti, bojim se rata. Užasno se bojim rata.”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

Dobrica Ćosić
“Nije li, ipak, ljudska glupost mati svakog zla na ovom svetu?”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

Saša Stanišić
“The French always make our sort happy because, like us, they know how to love, they're just as good at playing the accordion, and they've made a real art of their inability to bake proper bread.”
Saša Stanišić, How the Soldier Repairs the Gramophone

Slaviša Pavlović
“We play in twelve rounds. The present against me. I lost the previous eleven. Defeat after defeat. And now I am waiting for the last round. The key round. The fact that I did not fall so far gives me more strength. It’s only now that I hope to win, by knock-out, because the fate is too tired from punches that it will eventually fall by itself. And maybe it will fall on knees when it realizes that I am not going to fall.”
Slaviša Pavlović

Flora Sandes
“Cruelty is absolutely foreign to their natures.Some people once talked of setting up a branch of the " Prevention of Cruelty to Animals" in Serbia, and were asked in astonishment what work they supposed they would find to do ; who ever heard of a Serbian being cruel to child or animal?”
Flora Sandes, An English Woman-Sergeant in the Serbian Army

Dobrica Ćosić
“U tim sećanjima nastoji da ne preobražava činjenice u svoju korist, iako shvata da je u ljubavi to najteže, možda i nemoguće. Ljubav, to odavno zna, hrani se lažima, ponekad uspešnije no istinama. A ishod tih preživljavanja i obuzetosti ipak je isti: i s tugom i s ozarenošću uviđa kako nema prava da joj išta zameri, a najmanje da se oseća uvređenim. Takva zaključivanja ne sadrže ni spokojstvo ni nadu. Naprotiv, iz njih se taloži ono najteže nespokojstvo koje zaljubljenima ne pruža izgovor za bilo kakvu osvetu zbog neuzvraćene ljubavi, te česte sklonosti i velikodušnih ljudi.”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

Dobrica Ćosić
“Ja smatram da postoje svi razlozi za život, ali ne uvek, ne i za svakoga. Ponekad nema smisla živeti samo života radi. Ali o tome ne možemo ubedljivo razgovarati. Ni sporiti. Sva su ta velika pitanja života sasvim lična stvar.”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

Dobrica Ćosić
“Rat je najgori ljudski posao, Ivane. Uvek zlo ratuje. Ponekad taj strašni posao pokreće pravda. Neko ga radi da bi živeo. Mi Srbi radimo za život. Idi s voljom da živiš. I s verom pošao, sine.”
Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga II

“Kada je Nejtan to pomenuo, shvatio sam da je grad ostao potpuno isti. Malo toga se promenilo na površini, ali je sve ostalo onako kako je bilo pre mog odlaska. „Baš je lep grad, i prilično prisan“, rekao bi moj otac. Ranije nisam znao šta bi mu to značilo. Kako to da grad može da bude prisan? U stvari, shvatam da je sam grad upio dobrotu ljudi koji stanuju u njemu, tako da je i sam postao divan i topao. Sada je, doduše, potpuno obojen u sivo, sa ponekim šarenim bilbordom; modernizacija je i ovde uhvatila maha. Nadam se da ga neće asfalt u potpunosti prekriti, pogotovo one divne parkove i centre. Ah, kako si mi nedostajao, gradu! Tvoji lepi trgovi i dalje odišu onom svežinom koju upijam sada, baš kao i pre.”
Nikola Ajzenhamer

Jostein Gaarder
“Kad umrem, prekinuce se jedna srebrna nit sa nanizanim glatkim biserima koji ce se rasuti po zemlji i otkotrljati kuci svojim majkama skoljkama na dnu mora.
Ko ce zaroniti za mojim biserima kad mene ne bude vise? Ko ce znati da su bili moji? Ko ce znati da je ceo svet nekad visio oko mog vrata.”
Jostein Gaarder, The Christmas Mystery

“Koliko volite sebe - to je vaša cena.”
Don Migel Ruiz

Jasmina Tešanović
“Now I am writing this diary in English, which for me is not the language of intimacy or love, but an attempt at distance and sanity, a means of recalling normality.”
Jasmina Tešanović, The Diary of a Political Idiot: Normal Life in Belgrade