Ана

“The only question that really counts, must be thins one: are things getting better or are they getting worse?”
― Erlend Loe, Naïve. Super

“Čemu bi uopšte život trebalo da vodi? Kad već hoćeš da čuješ šta mislim o tome, reći ću ti: samo bez aplauza, molim! Neću da utucam ovaj svoj životić u nekom nreperstanom čekanju. Šta radiš celog bogovetnog dana, samo nešto čekaš? Platu, večeru, proleće, letovanje, zimu, da provri ručak, da se ugreje peć, maturu, pa fakultet, pa muža, pa decu, pa unuke, pa kišu, pa sunce, pa da prestane vetar, pa da otplatiš kredit, pa da ti se očiste dosadni gosti iz kuće, pa da poče predstava, da počne neka televizijska masaža – i šta si radio? Ništa! Neprestano si nekog đavola čekao i on je stvarno stigao jednog dana, taj đavo, mislim, ali sorry, bilo je već kasno. Hoću da mi se sve dešava odmah. Evo sada! Hoću da ćutim i slušam muziku koja mi se dopada i da nipta ne čekam, već samo da postojim, tako nekako – da osećam ruke, noge, zube, nepce, kosu; jednom rečju oću da baš sad živim, ako si razumeo šta oću da kažem?”
― Momo Kapor, Beleške jedne Ane

“The only thing I can be sure of at any given time is what I am thinking myself. I have no idea what the others are thinking. Do they think space is big and dangerous? I do. What do they believe in? I think nobody ought to be alone. That one should be with someone. With friends. With the person one loves. I think it is important to love. I think it's the most important thing.”
― Erlend Loe, Naïve. Super

“I have enough trouble with useful information, never mind being burdened with what is useless.”
― Erlend Loe, Naïve. Super