Владимир Савић > Владимир's Quotes

Showing 1-30 of 34
« previous 1
sort by

  • #1
    Meša Selimović
    “Rat je surova ali poštena borba, kao među životinjama. Život u miru je surova borba, ali nepoštena, kao među ljudima. Razlika je ogromna.”
    Meša Selimović, The Fortress

  • #2
    Sergei Yesenin
    “„U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmejan i tih najveća je umetnost na svetu.”
    Sergei Yesenin

  • #3
    Desanka Maksimović
    “OPOMENA

    Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
    ne ostavljaj me nikad samu
    kad neko svira.
    Mogu mi se učiniti
    duboke i meke
    oči neke
    sasvim obične.
    Može mi se učiniti
    da tonem u zvuke,
    pa ću ruke
    svakom pružiti.
    Može mi se učiniti
    lepo i slatko
    voleti kratko
    za jedan dan.
    Ili mogu kom reći u tome
    času čudesno sjajnu,
    predragu mi tajnu
    koliko te volim.
    O, ne ostavljaj me nikad samu
    kad neko svira.
    Učiniće mi se: negde u šumi
    ponovo sve moje suze teku
    kroz samonikle neke česme.
    Učiniće mi se: crn leptir jedan
    po teškoj vodi krilom šara
    što nekad neko reći mi ne sme.
    Učiniće mi se: negde kroz tamu
    neko peva i gorkim cvetom
    krvavog srca u ranu dira.
    O, ne ostavljaj me nikad samu,
    nikad samu,
    kad neko svira.”
    Desanka Maksimović

  • #4
    Ivo Andrić
    “Tako obično biva. Oni koje želimo da vidimo ne dolaze u časovima kad na njih mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u nekom trenutku kad smo mislima najdalje od njih. I našoj radosti zbog ponovnog viđenja tada treba malo vremena da se digne s dna, gde je potisnuta, i pojavi na površini.”
    Ivo Andrić, Prokleta avlija

  • #5
    Ivo Andrić
    “Kod ljudi koji nam postanu bliski mi sve te pojedinosti prvog dodira sa njima obično zaboravljamo; izgleda nam kao da smo ih vazda znali i kao da su oduvek sa nama bili. Od svega toga u sećanju iskrsne ponekad samo neka nepovezana slika.”
    Ivo Andrić, Prokleta avlija

  • #6
    Dobrica Ćosić
    “Neuspeh u našoj sredini učini čoveka budalom. Osramoti ga. Ponizi, isprlja. Ideji se niko ne suprostavlja idejom, nego nipodaštavanjem i psovkom. Znanje se ismejava. Istina mrzi i prezire.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #7
    Dobrica Ćosić
    “Kakvi smo mi to ljudi? Kakav smo mi to narod?... Između Azije i Evrope, na granici vera, carstava, ginuli smo nerazumno, više za druge nego za sebe... i ne stekosmo ni jednog vernog prijatelja. Taj nesrećni i prokleti srpski narod! U Evropi smo danas jedina država koja nema nijednog istinskog prijatelja. Nijednog! Ali nas Bog opet sačuva. Sačuva nas zbog nečeg. I za nešto.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #8
    Dobrica Ćosić
    “Čovek koji se ne pamti, prijatelju moj, nije ni postojao.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

  • #9
    Dobrica Ćosić
    “Ima smisla roditi se da bi se doživeo jedan...razgovor.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #10
    Dobrica Ćosić
    “Izgleda da su večne samo one ljubavi koje se ne događaju.”
    Dobrica Ćosić
    tags: love

  • #11
    Dobrica Ćosić
    “Verovao sam da je tuga za voljenim bićem najteža patnja. Sada znam da je noćna hladnoća u rovu teža od svih duševnih patnji.
    Verovao sam da su muka mišljenja, tajna, duhovni problema najteži čoveku. Sad znam da čoveku ništa nije teže od nespavanja.
    Verovao sam da je istina najznačajnija za život, a sada sam siguran da je hleb najpreče u životu.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga II

  • #12
    Dobrica Ćosić
    “Boriti se može protiv careva, tirana, papa, lopova i medveda, pitona i krokodila. Sićušnu vašku zaludno je ubijati. I smešno je i bezumno ubijati vaši.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

  • #13
    Dobrica Ćosić
    “Dobro znate da ljudi misle rđavo samo o onome koga odlično poznaju.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga IV

  • #14
    Dobrica Ćosić
    “Ako dobra nema u ljudima, ne može ga biti ni u društvu.”
    Dobrica Ćosić, Грешник

  • #15
    Dobrica Ćosić
    “Ako postoji nešto što se može smatrati ljudskom srećom, onda je to pre svega ljubav. Mi smo srećni onoliko koliko volimo i koliko nas vole. Ja ti kao ratnik, ratnički savetujem: voli, Milena! Voli, ne plaši se šta će sutra biti.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga III

  • #16
    Dobrica Ćosić
    “Kad mu Adam pobeže iz voćnjaka, Bog se razljuti i na ljude pusti i zverinje, i bolesti, i glad, i vatru, i poplave, i tolike ratove i ne naudi nam. Sve nas više ima. Pod ovim nebesima nema toga boga i sotone koji mogu ljudima da doakaju.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga IV

  • #17
    Dobrica Ćosić
    “Stvari, i sve oko nas, imaju ono lice koje im mi dajemo.”
    Dobrica Ćosić, Грешник

  • #18
    Dobrica Ćosić
    “Ravnodušnost je, a ne mržnja, kraj svake ljubavi. Mržnja može da se ugasi i smeni obnovljenom ljubavlju, čak i jačom no pre mržnje; ravnodušnost ničim ne može da se izmeni. Ona je psihološka osnova svakog nemorala među ljudima i svake njihove surovosti.”
    Dobrica Ćosić, Грешник

  • #19
    Dobrica Ćosić
    “Ljudi se vide u patnji, narod na svadbi, a država u ratu.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga II

  • #20
    Ivo Andrić
    “Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo.”
    Ivo Andrić, Gospođica

  • #21
    Ivo Andrić
    “Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suvise skupo placena jednim razocarenjem, ma kako tesko ono bilo.”
    Ivo Andrić

  • #22
    Ivo Andrić
    “Životna snaga jednog čoveka meri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.”
    Ivo Andrić

  • #23
    Ivo Andrić
    “Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.”
    Ivo Andrić

  • #24
    Dobrica Ćosić
    “Ništa nas tako ne ujedinjuje kao bol.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #25
    Dobrica Ćosić
    “Ničemu život ne sme da bude cena. Apsolutno ničemu.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #26
    Dobrica Ćosić
    “- Mrzim sve što je odricanje!
    - Ni ja, Ivane, ne pristajem da se odričem. Ja hoću ceo, sav, prepunjen život, da menjam ovaj svet.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #27
    Dobrica Ćosić
    “Kaži mi, ali savesno. Istinu. Hoćeš li, to jest, možeš li ti meni biti prijatelj bez obzira na ideje koje zastupam. Uvek, do kraja.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #28
    Dobrica Ćosić
    “Nije li, ipak, ljudska glupost mati svakog zla na ovom svetu?”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #29
    Dobrica Ćosić
    “Shvataš li šta je to poći u rat? Ako se i vratim, neću biti onaj koji je otišao. Ja se, Natalija, ne bojim smrti, bojim se rata. Užasno se bojim rata.”
    Dobrica Ćosić, Vreme smrti, knjiga I

  • #30
    Dobrica Ćosić
    “Dobro je što je noć. U njoj i ružna nesreća može da sačuva neko dostojanstvo, a i stid se stanji u čoveku kad mu drugi ne vide lice. Ali, za nekoliko sati svanuće, nastupiće dan, a na svetlosti patnja gubi dostojanstvo tragike i dobija banalni izgled svakodnevne nesreće; i onaj najčovečniji stid svetlost pretvara u sramotu...”
    Dobrica Ćosić, Верник



Rss
« previous 1