Na Vrbasu tekija Quotes

“Prije polaska u Bosnu, u ministarstvu vanjskih poslva, oficirski kadar donekle je upoznat sa stanjem u zemlji u kojoj idu. (...)
Odnosi između tih triju vjera, rekli su im potom, puni su nesporazuma i nepremostivog nepovjerenja, iz čega proizlazi sve ostalo, nesuglasice i sukobi koji su rađali svakom vrstom zla. Stekne se stoga dojam da se svi oni međusobno mrze, teško i nepopravljivo. Međutim, nije tako, nije mržnja ono što upravlja postupcima tih ljudi - već strah. Pas koji se boji - ujeda. Tako je svugdje, ne samo u Bosni, međutim Bosna je posebna zbog tri naroda koja u njoj izmiješana žive. I svi oni imaju svoje strahove: katolici se boje pravoslavnih, pravoslavni katolika, a muslimana se boje i jedni i drugi. Turci su u tome iznimka: njihov strah nešto je drugačiji od straha pravoslavnih i katolika, sličan je onome koji postoji u zapadnom svijetu: to je strah povlaštene kaste da će izgubiti prevlast i privilegije koje idu uz nju. A strah je u Bosni stalno priutan, poput bolesti koja se načas smiri, pa se ponovno razbukta. Uvijek je tu, zakopan plitko ispod kože, i samo se treba naći onaj koji će zagrebati ispod nje i tako ga potaknuti. Uvijek je strah glavni pokretač tih ljudi, ali ni u jednom trenutku ne smije se zanemariti njihovo sjećanje, iskrivljeno i selektivno, iz kojeg se onda rađa strah. Svi se sjećaju vlastitih nesreća i patnji, a zlo koje oni čine drugima, učas zaborave. Na njega ne ostane ni spomena. Zato ga ovi drugi pamte, dugo i ustrajno. Mržnja je, dakle, samo instrument straha, koja prestaje onog trena kad ne postiji razlog za njega.”
― Josip Mlakić, Na Vrbasu tekija