The Return of Philip Latinowicz Quotes

“Već osamnaest milijuna godina hodamo na stražnjim nogama a još smo četveronošci uglavnom svi I što to znači znati čitati i pisati kada pišemo već sigurno dulje od pedeset hiljada godina a svakih se stotinu godina rodi po jedan čovjek koji umije doista pisati a njega ne čita nitko”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Što bi čovjek gluhima tumačio glazbu?”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Ljudi su tople, tvrdoglave, sebeljubive životinje! Ljudi uglavnom žive u vonju svog vlastitog isparivanja, i dok uživaju u svom vlastitom gnjiležu, sve, što je od bližnjega gnjilo, to im smrdi.”
― Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

“Prolaze ljudi i nose u svojim mračnim crijevima skuhane kokošje glave žalosne ptičje oči kravlje butove konjska stegna a sinoć još su te životinje veselo mahale repom i kokoši kvocale su u predvečerje svoje smrti u kokošinjcima a sada se sve svršilo u ljudskim crijevima i to se micanje i žderanje u jednu riječ zove život po zapadnim evropskim gradovima u sutonu jedne stare civilizacije.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Teku ljudi po ulicama, miču se lica u povorkama, lica naprahana, blijeda, klaunska, sa zarezima gorućeg karmina oko usana, kratkovidne maske žena u crnini, lica grbavaca, donje čeljusti, voštani dugi prsti sa crnim, modrikastim noktima, sve prilično ružno. Gadna lica, zvjerske njuške, žigosane bludom i porocima, zlobom i brigama, lica smolava i ugrijana, glave mrkvaste, gubice crnačke, zubala tvrda, oštra, mesožderska, a sve je sivo kao fotografski negativ.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Čovjek je životinja u svojoj pojedinačnoj osamljenosti savršeno tužna, u prirodi, moglo bi se reći, gotovo deplasirana! U stadu živeći već prilično dugo, čovjek je čovjeku čovjek, okrutniji naime od svake druge zvijeri. Bestidna, lažljiva, glupa, zlobna i majmunska zvijer! Najsmješnija među životinjskim vrstama je sigurno vrsta majmunska, a koliko je majmun bliži neposrednom i logičnom životu od čovjeka? Poslije opice (koja u svakom pogledu zaostaje za drugim životinjama), čovjek je životinja najmajmunskija! Ta zvijer je proždrljivija od hijene, jer hijena prežderana strvinom može pokraj smrdljivog mesa da zaspi, dok čovjek, koji se prežderao toliko, da mu se od sitosti diže utroba - još uvijek ždere i, promatrajući oko sebe druge, gladne, sebi slične životinje, oblizuje se zadovoljno.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“On nema snage da se otme svemu oko sebe i da otpočne nešto novo sa sobom i sa životom oko sebe.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Ljudi su ljudi i sve je ljudsko samo ljudsko, nažalost!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Mi odjekujemo na zabilježene tuđe doživljaje odjekom svo­jih vlastitih uspomena!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“To su zapravo sve pločice dječijih igračaka, religija, božićnih bedastoća, idila koje uznse KULT ČISTE LAŽI, a iza svega toga proviruje roba: kupujte margarin, čokoladu, naranče, vaniliju, sukno, gumilje! Ljudi su izmislili tapete, sagove, parkete, cijevi s ugrijanom vodom, staklena vrata, zlatne ribice, kaktuse i čitave izloge knjiga po svojim stanovima, koje nitko ne čita. Ljudi su nagomilali pod svojim krovovima kitajsku majoliku, akvarele, damastne stolnjake, svilene čarape, krzna i dragulje. Ljudi lakiraju svoje nokte kao perverzni istočnjaci, kupaju se u mramornim kupaonicama, voze se ugrijanim kočijama, piju gorke želučane likere, ali pojma zapravo nemaju ŠTO JE TO ŽIVOTNA STVARNOST I KAKO BI JE TREBALO ŽIVJETI?”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Ja vjerujem u čistoću umjetničke spoznaje, kao u još jedinu čistoću koja nam je preostala u ovom životinjstvu oko nas!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Filip se gubio u detaljima te nikako nije mogao da tim detaljima oko sebe udahne neki dublji smisao.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Sami lopovi vrve svijetom, kao crvi u crvljivom mesu: sumnja velika i nepovjerenje na sve strane, a i dobro da je tako, jer je čovjek rođen kao lopov!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jaka buka fratarskog tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Ljudi su izmislili tapete sagove parkete cijevi s ugrijanom vodom staklena vrata zlatne ribice kaktuse i čitave izloge knjiga po svojim stanovima koje nitko ne čita. Ljudi su nagomilali pod svojim krovovima kitajsku majoliku damastne stolnjake svilene čarape krzna i dragulje. Ljudi lakiraju svoje nokte kao perverzni istočnjaci kupaju se u mramornim kupaonicama voze se u ugrijanim kočijama piju gorke želučane likere ali pojma zapravo nemaju što je to životna stvarnost i kako bi trebalo živjeti”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Krotiteljica zvjeradi u crvenoj galoniranoj husarskoj atili gladila je debelu pospanu zmijurinu pod crvenkastom ispruganom platnenom perinom i čula se kiša kako klizi po zelenkastom jedru menažerije a negdje je pjevao jedan limeni žlijeb.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“...misliti u slikama i opajati se mnogolikom izmjenljivošću slika.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Život počeo se u Filipu topiti na sastavne dijelove u njemu je neprekidno rastvorno analitičko raspadanje svega počelo da raste sve nemirnije to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo od svoje svrhe i sada se već dulje vremena sve samo od sebe kreće u smjeru rastvaranja. To kontemplativno uništavanje svega što mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju što je stala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivije pod njegovom vlastitom predodžbom o vlastitom subjektivnom životu počeo je da nestaje svaki pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti život negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da postoji i to već prilično dugo traje a postaje sve teže i zamornije.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Čovjek i nije drugo nego posuda puna tuđih ukusa i užitaka!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Čovjek živi u svojim vlastitim zatvorenim svjetovima, ima svoje vlastite ljepote, sovja vlastita živčana razdraženja, intenzivna, a često neobično zanosna (i iskreno lijepa), ali tu ljepotu, tu istinitost svog vlastitog (estetskog) zanosa predati drugima, to je teško, a često i neizvedivo. Upravo nemoguće!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“... kako je dobro i mudro ne misliti ni o čemu i mirno udisati taj vlažni šumski sumrak. Sve ostaje na tome: zaviti tijelo što dublje u te sumrake i ta svitanja. Osjećati oko sebe klokot vrela i miris raslinja i tako ne misliti ništa. Disati.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Kako je čudno to slijepo kretanje u nama, kako su ljudska tijela tajanstveni galvanski stupovi i kako se svi mičemo po nekim mračnim i neshvatljivim zakonima u svome mesu!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“U svakom ljudskom oku ima tuge, s kakvom događaje promatraju životinje iz kaveza; kretnje su ljudske hijenske i ranjave, jer je sve rešetkama okovano i sve je u kavezu zaključano, a u kavezima je slikarstvo potpuno nepotrebno.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Ništa u životu, pa ni u umjetnosti, nema sigurno nekog naročitog, a pogotovo ne natprirodnog smisla! U našem životu tako je udešeno da su nam najskupocjeniji trnuci zapravo savršeno besmisleni.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Već dulje vrijeme primjećivao je Filip kako se sve stvari i dojmovi pod njegovim pogledom raspadaju u detalje samo za najrastvorenijih ratnih dana kad je sve bilo u raspadanju i kada se nije ništa drugo osjećalo nego prenagomilavanje stvari u slijepim količinama i to kako čovjek sam po sebi i nije ništa drugo nego neka neznatna i sitna količina samo za onih najmračnijih i najosamljenijih dana događalo se Filipu da se nije snalazio u zbivanju gubeći pregled nad svojim vlastitim trajanjem.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Svaki čovjek se je bar jednom, nedvojbeno, osjećao kao mramorno poprsje.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Umjetnost je lijepa, ali život je ozbiljan.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“I to je baš bilo ono divno u toj stvari: stajati u katastrofi uz jednog čovjeka, koji je smion, a ima iza sebe sve i obračunao je sa svim! S takvom jednom snagom, koja se zanosi njegovom vlastitom snagom, dalo bi se stvarati!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Hrasta se kloni, pod bukvu se skloni.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Živi i osjeća, kako je dobro biti živ.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz