Mladenka kostonoga Quotes

“Svaka stoka voli kad je gazi čizma kralja vlastitoga roda. Stoci ne padne na pamet da ne mora biti gažena.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Na koliko se načina može opisati krv? Malo je atributa koji je definiraju. Ona je crvena, tamna ili svijetla, ali uvijek crvena, zvali je rumenom ili rujnom, plamenom ili grimiznom. Ona je gusta ili rijetka, viskozna ili ljepljiva, a uvijek tekuća i nema mnogo načina za variranje te slike. Krv je toliko bazična, toliko iskonska stvar da nema sinonime, nema uopćene metafore ni slike kojima se opisuje. (...) Krvlju se nazivaju i druge stvari. Krvlju se zove porodica, rod i loza. Krv je pleme i rasa. Krv je odakle si i čiji si, što je upisano u tebi, što je tvoje. Krv je svojta. Krv je pravilo. Krv određuje život, a ne obratno. Nismo ono što želimo biti, nego smo ono što nam piše u krvi. Što je upisano u krvi, vječno je, jer krv se ne gubi, krv ne nestaje, krv se prenosi s koljena na koljeno i taj je proces vječan.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“• Kad čovjek ništa nema, još uvijek ima dušu. A duša je čovjekova jedina stvar koja ga razlikuje od vuka. Čovjek je čovjek samo kad drugog čovjeka smatra čovjekom. A što ste vi? •”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Nada ne može biti lažna", odgovorila mu je. "Nada nije istina ili laž, nego je stanje i volja." (...) "Nada je potrebna, jer bez nade čovjek zapada u očaj i bezvolju. Postaje kao ti - ljuštura koja nema vjeru u budućnost.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Očito, zapisivanje istine ne služi ničemu, jer je istina dio ljudskog duha i univerzalna je, a zapisivanje laži služi da je se predstavi kao da je istina.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“To mora da je ljudska priroda, tratiti život pa se pred kraj početi pitati gdje je pojurio.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“• Kako dobra volja može biti prevaga hoće li netko preživjeti ili se smrznuti kao miš koji nije uspio pronaći svoju rupu? Ne može, dobra volja ne može biti prevaga između života i smrti jer to nije pitanje volje. Čovjek ne smije okrenuti leđa drugom čovjeku. Čovjek ne smije imati opravdanje da postane zvijer. •”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Gila je centar za krizne situacije. Kad institucije zakažu ili su nedostupne, ide se kod Gile.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Skriva se onaj koji bježi. Od koga? Od ljudi, bježi se uvijek od ljudi. Možda i od vukova ili od pasa, ali nijedni od njih ne grizu kao što grizu ljudi.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Eto kako je čovjek nespokojno biće, nikad mira u njemu. Vječno se koprcamo u blatu vlastitih želja. Kao da bez želje ne funkcioniramo i nemamo potrebe dočekati sutra, pa makar bila riječ samo o protezanju nogu.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Naš narod teško zaboravlja stare bogove. Kad mu nešto uđe pod kožu, sklon je s tim otići i u grob, bez da i trenutka dopusti sebi misao da možda nema pravo. I džabe mu pametni ljudi govorili drukčije, džabe mu knjige pisali, džabe mu zdrav razum i dvije tisuće godina povijesti ukazivalo na suprotno - ne! On to ništa ne prizna, nego je onako kako on kaže da jest. Zašto? Zato što je tako njega njegova mater naučila i zato što je to tako. I nema tu razuma koji mu se može približiti ni pokolebati ga, za njega je to tako i gotovo. Nikad neće preispitivati svoje stavove, nikad neće razmišljati o njima, nego će gurati po svom, ako treba staviti i ruku na sablju, ma, ako treba, staviti glavu na panj, stavit će, ali će u toj tupoj glavi biti po njegovom i nikako drukčije.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Njegov je otac Ivo Lisica došao u Beč kao mlad zanatlija pa je tu radom i trudom, svojstvenom Hrvatima samo kad su u dijaspori, stvorio uspješan obrt, promijenio ime u Johann Fuchs, bez želje da se ikad vrati u naš tvrd i nezahvalan kraj, pa se tako i on Josef, rodio kao Fuchs, a ne kao Lisica, iako je to zapravo jedno te isto jer lisica ime mijenja, ali rep nikada, govorio je njegov ćaća Johann rođeni Ivo.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Gila je, iz učiteljeve perspektive, savršena subverzija ovog sustava, ukorijenjena duboko u tradiciji koju narod prihvaća, jer od svih stvari na svijetu narod uvijek najviše štuje tradiciju, pa makar ona bila osmišljena prošlog ljeta.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Orah je zlo stablo. Guši sve oko sebe. Iz korijenja i lišća luči smolu od koje nevine biljke ne mogu proklijati. Oko oraha ne raste ni trava. Orah konkurenciju ne prihvaća, toliko je oholo to stablo. I plod mu je zastrašujući. Razbij ga kamenom i pod drvenastom ljuskom razotkrit će se sićušna skulptura ljudskog mozga, a ima li na svijetu strašnije stvari od čovječjeg uma?”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga