Kratki izlet Quotes

“Takav je valjda uopće princip dovoljnog razloga. Netko nešto kaže i ti ne vidiš razlog da ga poslušaš, ali ne možeš ga odbiti jer gdje da nadeš kakav razlog protiv?”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“Čuvao sam i biblioteku, rekao je fratar. Bila je to velika biblioteka. Mnogo iluminiranih rukopisa, prijepisa, pergamena… i nisam je sačuvao. Od miševa. Od vlage. Od plijesni. Ali najviše od vremena. Sve je otišlo. Katkada bih, da olakšam samoću znate koliko sam u početku bio sam? kasnije sam se navikao mislim – katkada bih posegnuo za nekom od tih knjiga, a ona bi se pod mojim prstima raspadala u prašinu, i umjesto olakšanja imao bih samo osjećaj nepopravljivog gubitka, osjećaj da sam pokvario i ono malo što sam mogao spasiti. Radio sam to ne zato što sam mislio da se može, nego zato što mi se činilo da je jako važno da to netko čuva. Kao da se može.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“Čuvao sam ih za onog koji će jednom doći i poželjeti da ih vidi. Ne znam zašto sam to činio. Možda samo zato što netko mora. Činilo mi se da je zbog nečega jako važno da to netko čuva. Mislio sam, doći će netko i vidite, više nema što da se čuva... i sad kad ste došli, mogu mirno umrijeti.. vi ćete bar reći nekom drugom da ovo postoji, da je ovdje nešto bilo, pa i ako ne ostanete vi sami, ljudi će se sjetiti, doći će netko drugi, vratit će se, i možda sve opet jednom oživi, možda sve opet bude... pa nije valjda cijeli svijet samo propadanje, rušenje, mrtvačnica kao ovdje, valjda se negdje nešto obnavlja, gradi, čuva, valjda ljudi još uvijek... Nije sve ovako?”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“Vidio sam kako se mnogi još kolebaju, a samo neki odlucuju. Ubrzo su se oblikovale dvije grupe: prvo oni koji se odlucuju, a onda za njima, lijevo i desno, oni kojima je odluka drugih najvažniji razlog na svijetu.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“... a možda stvarno ima ljudi kojima se otkriva skriveni smisao stvari, koji je drugima nedokučiv.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“I znam sada da moj put, moje traženje nije bilo besmisleno, jer nisam sam nego pripadam ovoj rijeci što neprestano teče, i nastavljam ih, nastavljam njihov put, ne samo svoju malu privatnu stazicu kroz besmisleno vrijeme, kroz mračnu utrobu svijeta, nego i njihovo stremljenje prema cilju koji mi još nije dano vidjeti, ali koji mora postojati. Oni će u meni doći korak dalje prema tom cilju, kao što sam ja u njima došao dovdje gdje jesam. Kao što ću ja možda jednoga dana u svome potomstvu doći do samoga cilja.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje važe naš život, čime se onda možeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu onda očekuješ našu zahvalnost, poniznost, posluh? Ako je sve ovo bilo uzalud, ova patnja, ova poniženja, ovo puzanje po prašini i ako od svega toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne može prepustiti, zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“Tako sam možda i došao u Pariz kao neuk i naivan. Nisam bio ravnodušan. Ali Pariz je bio ravnodušan prema meni. To je kurva od kraja. On te prima kao što kurva prima mušteriju. Svi su ga pregazili kao očerupanu kokoš. Sve prima jednako. Kurva, velim ti. Koketira, istina, ali koketira impersonalno, trgovački, sa svakim. Drpa te potpuno aseksualno, za lisnicu. Kurva.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet

“Amaro, to je piće! Evo, molim te. Probaj! Samo malo srkni. Probaj! Da vidim jesi li čovjek ili nisi.”
― Antun Šoljan, Kratki izlet