Putovanje zvano igra Quotes

“Jeste li ikada vidjeli klinca koji subotom ujutro razmišlja o tome da u ponedjeljak mora krenuti ranije u vrtić jer će zbog najavljene kiše sigurno na cestama biti gužva, a on jednostavno mora stići na jutarnje čitanje slikovnice?
Ja nisam. Ali zato znam puno odraslih koji se u subotu zamaraju situacijama koje nosi ponedjeljak. Djeca žive u trenutku.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Bol je ponekada, čak i kada mi to ne znamo, točno ono što nam treba da bismo mogli ostvariti svoje planove.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Koliko puta uništimo sami sebe samo zbog očekivanja koja smo postavili, a koja nam često ne donose baš ništa?”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Ali jednako sam tako svjestan da je često samo strah ono što nas sprječava da se popnemo na njegov vrh. Ako mu dopustimo da upravlja nama, onda ne živimo život, nego živimo strah.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Nakon što sam diplomirao i počeo raditi, brzo sam usvojio mindset da je najbolje što mogu dati sve od sebe. Shvatio sam da ponekada nekome to neće biti dovoljno. DA će zbog svojih ograničenja možda u meni vidjeti problem. Ili da će nekada problem zbilja i biti u meni. Treba prihvatiti da nismo dorasli svimzadatcima koji se nađu pred nama. U takvim situacijama shvatio sam da je za mene savršeno dovoljno to da sam dao sve od sebe.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Najlakše je uvjeriti sebe da je nekom drugom lakše jer je rođen ovakav ili onakav. Hrabar ili pozitivan. Duhovit ili uporan.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Život te ponekad udari poprilično jako, a onda ti da točno onaj lijek koji trebaš.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Sama činjenica da me toliko strah u mojoj se glavi pomiješala s intuicijom kao crna tempera s bojom. Retultat je uvijek isti. Crna je, kao strah, prejaka da bi bilo što drugo došlo do izražaja pored nje.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra

“Rad na sebi je težak, ne pokazuje rezultate brzo ni očito. Pokazuje ih točno onda kada su ti najviše potrebni.”
― Marko Babić, Putovanje zvano igra