Niotkuda s ljubavlju Quotes

“Moj je grad ravnodušan prema sjećanju. Život je otišao dalje i sve se kreće, dakako. Pa ipak, ima neke nepravednosti i uvrede u svemu tome i zato kad dođem, neprestano nosim u sebi osjećaj stalne i bolne uvrijeđenosti. Ne duguju ovi ljudi meni ništa, ali ravnodušnost kojom prolaze pored mene boli i ja sam najusamljeniji čovjek koji hoda ovim gradom. Svaki drugi ugao kuća i zgrada me boli. Miris prašine koja se kruni sa žutih i smeđih zidova kolje me sporo, mjesta kojih nema kao izvađen su zub, novi natpisi ne spadaju tu. Meni je moj grad titraj pred očima. I poželim samo da mi je sposobnost da budem iznutra otvrdnut od prilika kao oni pa da se odmorim malo, tupo i bez razmišljanja, bez osjećaja što udara iz svakog kuta. Rodni je grad pokretna elegija, žalobna bolna pjesma nad neodživljenim vremenom u njemu.”
― Đorđe Matić, Niotkuda s ljubavlju

“Ja još nisam znao, ali od toga trenutka više nijedan svijet nije bio ni isti, ni moj. I svaki će, koliko god se dobro ili loše, blisko ili daleko spram njega osjećao, svaki će novi svijet nadalje biti samo nesigurna mogućnost u nemogućnosti. A budući da više nema onoga malog svijeta, između svjetova, između dviju polovica, onoga otoka koji je ničiji i samo svoj, onda će i svaki novi biti samo nemogućnost ponovnog pripadanja.”
― Đorđe Matić, Niotkuda s ljubavlju