Štajga ili put u maglu Quotes

“Je li istina da morski psi noću laju?" upitao sam starog, koji je provirio u kupe kako bi hinio skrb o nama. Premda smo ga svi sekundu prije čuli kako tad već pijan priča jedan od viceva o plavuši i milicajcu, smijući se kao životinja. Tako je, naime, stara opisivala očev pijani smijeh, a ja sam se uvijek pitao koja se to životinja tako grohotom smije.
Stari me upitno pogledao. Mislim da je stara prestala žvakati krišku rajčice koju je netom ugurala u usta.
"Sandra mi je rekla da noću morski psi laju, a kad je pun mjesec, čak i zavijaju", samopouzdano sam kimao. Na trenutak je sve zastalo, a onda se stari uozbiljio. Tad sam mislio da se uozbiljio, jer sad bih znao da jedva suspreže onaj svoj životinjski smijeh.
"Laju sine, laju. Na tu tvoju Sandru. Zato što je mala lažljiva kučka!”
I tu je krenuo odron koji ću zauvijek pamtiti. Čak i ako stari bude zauvijek pamtio moje oči velike kao fildžani.
"Svinjo pijana!" zapsikala je mama i rajčica joj je frcala kroza zube što ih je stiskala trudeći se istodobno i vikati i uvredu izgovoriti dovoljno tiho da je ne čuju u drugim kupeima, da se ne sramoti.
"Svinja je korisna životinja", odmahnuo je stari rukom. "I na tebe će, Anđelka, lajati morski psi u Sukošanu kad te vide tako nadrkanu", dobacio je prije no što će povući vrata i zatvoriti ih te se grohotom nasmijao.
"Budala”, promrsila je mama sebi u bradu.”
― Ivana Šojat, Štajga ili put u maglu