Sinovi, kćeri Quotes

Rate this book
Clear rating
Sinovi, kćeri Sinovi, kćeri by Ivana Bodrožić
867 ratings, 4.30 average rating, 122 reviews
Sinovi, kćeri Quotes Showing 1-8 of 8
“Vidim tu djevojčicu koja je zapela, koja se nikada nije realizirala unutar sebe, koja svijetom hoda kao prazno zrcalo društvene stvarnosti.”
Ivana Simić Bodrožić, Sinovi, kćeri
“Vidim da je sinoć bančio, vidim da je sretan i umoran, postao je otac, nitko ga nije rezao na živo, nisu mu čupali posteljicu, on ima dvadeset dvije, o životu zna još manje od mene.”
Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri
“Kao da sam je ja uvrijedila, frkće i ne komentira uobičajeno, iskaljuje na meni frustraciju zbog svoje teške i besmislene egzistencije.”
Ivana Simić Bodrožić, Sinovi, kćeri
“A single glance at you that might show them some of the complexity of your being was enough to provoke them to revulsion and panic. The very fact of your existence gutted the image of their straitened world, in which nothing foreign could exist or survive. Indeed, the world for them existed only if it was exactly like them. They feared you with a divine fury, like a punishment arriving in the form of a disease, as if your very existence signaled their end, and they were prepared to do everything to destroy you.”
Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri
“By socializing with you they hoped to deck themselves out with the accolades afforded to an ally. They saw you as an endearing moron, forever in their debt. They, too, could step away whenever they cared to. Again, it wasn’t you who mattered.”
Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri
“It seemed as if the Almighty and the Homeland were so fragile that a tender caress between two women could reduce them to dust.”
Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri
“Ja sam se smijao jer mi je bilo jasno da ne misliš na tu prirodu, uostalom, brzo smo shvatili da smo pod drvetom najsigurniji, da pod krošnjom koja jednako natkriljuje sve, možemo najviše biti mi, jer u prirodi ne postoji ono što nije prirodno, inače ne bi postojalo.”
Ivana Simić Bodrožić, Sinovi, kćeri
“Nikada nisam shvaćala utrke entuzijastičnih trkača koji su svoje podvige posvećivali ljudima u invalidskim kolicima ili onima oboljelima od raznih bolesti. Ima nešto duboko sarkastično u takvim akcijama.”
Ivana Simić Bodrožić, Sinovi, kćeri