Magla i mjesečina Quotes

Rate this book
Clear rating
Magla i mjesečina Magla i mjesečina by Meša Selimović
534 ratings, 4.14 average rating, 36 reviews
Magla i mjesečina Quotes Showing 1-7 of 7
“Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina
tags: žena
“Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina
“Opasno je kad se čovjek nađe sâm, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se to ne tiče, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina
“Ona to ne zna, ona gleda mimo mene, nekud u daljinu gdje nisam ja, ni ova zemlja. Ni ova sigurnost. Ko bi znao zašto ona ne voli sigurnost. Zar čovjek nije stvoren za mir? A ovdje je mir. Sve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s čim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tuđe, ničije, ne štiti. To je kao vjetar, ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir. Šteta što to ne znaš. A možda i znaš, ali nije dovoljno samo znati. Treba zavoljeti mir, a ti to ne možeš. Ti si kao i ostali svijet, ti si svijet, otkinula si se, ludost te uhvatila i baca te u naručje svakoj nevolji. Čak i kad znaš da je nevolja neizbježna. U tome je zlo, tvoje i svijeta kojem pripadaš.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina
“...noc donosi ono sto hoce, i covjek ne moze nista da izmjeni. Moze samo da se osveti, i to je ljudsko, ako moze. Nije uvijek pametno, nije nikad pametno, ali i to biva.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina
“Ova zena je cudljiva, vjeciti april, vesela je pa tmurna, pricljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne odredjuje dan vec trenutak, slucajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da ce biti. Obicna je samo kad zaboravi.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina
“A opet, i to je najčudnije od svega, svako će u tom nizanju i smenjivanju, u tom kratkom svom prolasku, kad na njega dođe red, ponijeti svoju vlastitu muku, i misliće da je samo njega zadesila, da samo njega bije led, da njegovu nevolju nije niko propatio. A sve se već dešavalo, i opet je teško kad se desi nekome. Svako od nas uvek proživi što i svi prije nas, i ničiji udes nije pouka, ničija muka utjeha. Ni na što se čovjek ne navikava zato što su to mnogi doživjeli prije njega. Uvijek je bilo rata. Otkako svijet postoji, a ljudima je uvijek nanovo teško. Uvijek se dešavalo da je čovijeka stizala nesreća, i nikad se niko ne utješi mišlju: nisam sam, i nisam prvi ni poslednji.”
Meša Selimović, Magla i mjesečina