Rastanci Quotes

“Luv misli kako kada je daleko od Luz ponekad osjeća radost, ponekad muku. Kada joj je blizu ponekad joj pogodi želju, ponekad ništa. To kada pogodi, to je toliko rijetko. S druge strane, neosporno je da ga Luz izaziva, potiče, daruje mu snagu, odvažnost. Pa eto sada i ta njezina ljubomora. Koliko god bila besmislena, ona mu na neki čudan način vraća samopouzdanje. Osjeća se bolje. Nikada ranije nije ni pomišljao da je tamo neki frajer zbog kojeg bi žene tako ludile. Izigravao je alfa mužjaka, glumio, sve prema van, od kožnatog kaputa do cigare i borselina ili šilterice. Strogo je pazio da ne bi neku pičku poševio više od tri puta, jer bi u tom slučaju stvar za njega mogla završiti brakom. Ne zbog nekih tamo osjećaja, odnosa među njima, kurac, nego zato što on pristojno zarađuje pa je i on nekakva kurčeva prilika za te žene. Materijalna prilika. Ali pazi ti sada ovo. Ako jedna prilično zgodna žena, kakva je ta moja Luz, k tome i senzibilna i radišna, ako jedna takva žena zbog njega takve ljubomorne napade, onda on tu stvarno dođe kao nekakva faca. Pa pazi ti, nju ne zanimaju čak ni dućani u Veneciji, iako zna da bi joj on sve kupio, ne, ona ostaje čitati Casanovine memoare misleći kako čita o njemu, hej, čovječe, pa to stvarno nije mala stvar. Zapravo, Luz mu vraća samopouzdanje koje ranije nije imao. Hej! Luz ga čini moćnim poput Casanove. Hoćeš-nećeš, njezina ljubomora u njemu budi strast i oslobađa ga drugih demona.”
― Mani Gotovac, Rastanci

“I kada sve skupa zbrojim, zapravo, sve to s nama je ništa, uvijek ista priča, on je čovjek mog života, a ja sam možda bila žena njegova života. To je to, samo što nikada nismo uspjeli sretno živjeti zajedno. Svejedno, moj je opći dojam kako je naš život bio doslovce urnebesan. I u isto vrijeme, doslovce stravičan. Osjećala sam se ponekad kao kraljica, ponekad kao prosjakinja. Ne mislim u materijalnom smislu, premda i u tome je bilo tako. Mislim u smislu života, onog svakodnevnog. Ponekad sam živjela život punim plućima. Ponekad sam bila sva složena od čemera. Čekala sam da se Luv vrati. S posla. S puta. Od druge žene. I sada, što?”
― Mani Gotovac, Rastanci

“Ne razgovaraju, ne čuju se, vide se samo tu i tamo, izdaleka. Prolaze neke godine. Ni on ni ona ne znaju koliko je vremena prošlo otkad nisu zajedno.”
― Mani Gotovac, Rastanci

“Sada panično želim natrag. Želim natrag svoj život. Želim ono što je nepovratno izgubljeno. Želim ono što sam imala, bilo je tu, cijelo vrijeme je bilo tu, to je bio moj život, a ja ga nisam prepoznala. Nisam u njemu uživala koliko sam mogla. I što ću k vragu sada?”
― Mani Gotovac, Rastanci