Hrvatski bog Mars Quotes

“A ljudi kupuju tu plastiku i te sličice, pa se igraju time kao djeca. Nije to baš mala stvar, bacati uvijek nove senzacije u gladnu fantaziju špitala. Treba tu osobita metoda da bi se išibali ovi klonuli živci i ova rezignacija.”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Svi smo mi nesretni i treba da se toleriramo! Svi smo mi promašeni i svi smo promašili. Samljeveni smo kao između dva žrvnja... Pa zašto da sa krvavim prstima stupimo u tminu? Skomraka će isto tako jesti crvi kao i mene i tebe! Pa bi bilo glavno da poživimo tu gdje jesmo, kako najbolje znamo...”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Svejedno sad, prije ili poslije! Zlo je uvijek”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Ali jahać mora da znade kamo hoće! To je ono! Jer onda konj vodi, ako jahač ne drži uzde. Jao jahaču koga konj vodi! A vas konj vodi, moja gospodo. Vaš konj ide kamo hoće!”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“On, narode, sveče, mučeniće! Zašto putuješ u trećoj klasi? I zašto uopće putuješ? Zaustavi vlak! Okreni ga da te vozi kamo ti hoćeš. A ne kamo on hoće. Skreni ga sa kolosijeka - nek' te vozi k sreći! Što se mučiš i patiš?”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Care Karlo i carice Zita
Što ratuješ kada nemaš žita”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Život je blatna cesta.”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Ti si nas mučil, a ne naučil.”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Moral neka stvara štampa”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“- Satnijo stu-paj! - zakriješti opet reski glas gospodina satnika. Zapovijed je opet zalepršala nad glavama ljudskim, a domobrani se apatično i bezosjećajno podali i pošli umorno tegleći sa sobom svoj crni teret, kao predmeti.
O, koliko satnija crnih uperilo se u ovaj isti hip sa sviju strana globusa koncentrično na jednu određenu liniju, da se tamo, iz sviju smjerova pridošle, pokolju u katastrofalnom srazu. Kao crni gigantski stubovi, tako jure beskrajne ljudske kolone jedne na druge, da se polome u tragičnom sukobu financijalnih, građanskih, feudalnih i imperijalističkih, klimatskih i rasnih laži. A nad svakom od tih beskrajnih crnih kolona leprša po jedna mistična nevidljiva zapovijed, koja kolone svojim pjevom mami u propast. A kolone slušaju zov te nevidljive ptice, i idu, idu, već godine, već stoljeća, već vječnost. Kolone se kreću pod magijom tog financijalnog imperativa kao meso u klaonice. O, crni imperativ nad glavama satnije! O, teret nepodnošljivi satnijskog bola!”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars

“Dođe tako slobodan i bistar momak sa sela u kasarnu. Ona ga dekorativna sredovječna
elegancija oficira zabljesne, i u njemu se stvori pojam o barbarskom gospodstvu koji se
skruti kao beton i ni jednim se trnokopom ne može poslije rastrgati. Gospodin Bog, to je
oficir. Oficir je onaj koji imade vlast, koji je u rodbinskoj vezi sa Carem, a nosi sablju i
ostruge i zvijezde kao i samo Njegovo Veličanstvo u Beču. Čovjek nastoji da se što više
približi pojmu Gospodina Boga, to je jasno, a budući da je gospodin narednik bliži Gospodinu Bogu od domobrana, to seljačina iz petnih žila nastoji kako da se dokopa časti, i
idealom takvog seljačine postane žuti pertl sa tri naredničke zvijezde. Žrtva je stradala.
Zagorac ostaje u kasarni, umre na vječna vremena, i tako se od slobodnog čovjeka pretvori u psa, u graničara, u daljeslužećeg potčasnika.”
― Miroslav Krleža, De Kroatische god Mars