Otkako sam kupila labuda Quotes

“Sve se osobenosti u ponašanju kad si mlad podvedu pod - mlad. Kada si star, onda nemaš alibi. Samo si lud.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Ljudi su skloni brzim i ishitrenim zaključcima. Vidiš, oni dozivaju ono što oni vide iako mi to nismo. Tako je i u ljubavi. Svako doziva ono što vidi.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Društvo u nekim segmentima liči na kolektivnu dresuru pasa. Te žene su odbijale biti dresirane. I teško se nositi s posljedicama neuklopljenosti sa jedne strane i strašne slobode sa druge. Čak i povodac izgleda kao mirna luka naspram oluje vlastitog srca kada u njega pustiš muze.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Fantazije uvijek zavode one najjače. U njima ti jesi ono što nisi. I nisi ono što jesi.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Ljubavi se razlikuju. Kao i guzice. Ali na svakoj možeš sjediti. I na maloj i na velikoj.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Zapinjem o sve one stvari koje sam ti htjela govoriti, a nisam mogla jer je grlo grobnica riječi, nepremostiva prepreka u kojoj se stežu i guše.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Ispred ljudi uglavnom trči njihov strah brži od nogu, ruku, riječi ili sjenke koju bacaju. Prvo ide strah pa sve drugo.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Sve majke imaju istog kućnog ljubimca kad su u pitanju njihova djeca, zove se Neznanje.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“I želim slušati tvoje mladenačke dosadne priče kao da ih čujem prvi put u životu i želim ih proživjeti jer nikada nisam. A nisi ni ti. Samo pričaš. Odvojena od sebe kao što sam i ja to radila u tvojim godinama dok su riječi trčale ispred mene i imale uvijek veću hrabrost i više mog života od mene same.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda

“Ima li odgovora mimo dosadnih priča o duši, bolesti ili ranom utiskivanju emocija u djetinji um - tako nevino otvoren za svijet. Taj strašni svijet koji ga zgrabi, proždre i izbaci polusvarenog napolje. Onda ga raskomada, svojata, ograđuje i uči kako će svoj skučeni vrt održavati. Protjeran iz božanskog. Sveden na okrutno malo. To se naziva odrastanjem. Ne viri nazad. Kapije su zatvorene. Oštri šiljci uspomena bodu oči. Hodaj po svijetu sa svojim bolnim posjedom u sebi. Otuđen. To se naziva životom.”
― Tanja Stupar Trifunović, Otkako sam kupila labuda