Петмез Quotes

“Svi se žale na komarce. Zadižući rubove haljina, tete pokazuju zacrvenjena i otečena mjesta na nogama, koja mažu losionima i parfemima iz prelijepih šarenih bočica. Djed tvrdi kako je za te stvari dobar i običan vinski ocat, ali ta tvrdnja ne nailazi na odjek.
„Nisam cijele noći mogla zaspati“, jada se teta Julijana, „našao se jedan koji mi je stalno zujao oko ušiju, a kad bi me pecnuo – nisam se satima prestajala češati. Mislila sam da ću poludjeti.“
„Da te to nije pecnuo tkogod drugi, mislim na te koji lete“, veli ujak Aleksandar, smijuckajući se i namigujući ostalima.
„Ti si bezobrazan“, veli teta, „tako se ne razgovara sa starijom sestrom.“
Djed predlaže da se naberu listovi onog mladog oraha koji raste u dvorištu i da se zatim stave na prozore.
„To sigurno pomaže“, veli on. „U ‘Velikom narodnom učitelju' Vase Pelagića čitao sam da su tako radili naši stari.“
„Otad su se nakotile nove generacije komaraca“, veli ujak Aleksandar, „koje nisu čitale “Veliki narodni učitelj.“
Samo najmlađa teta, Leposava, prasne u smijeh, ali se, nakon što je ostali članovi obitelji strogo pogledaju, zastidi i, praveći se nevještom, promrmlja: „Gluposti – komarci ne znaju čitati.”
― Vlada Urošević, Madžun

“„Nakon dinje, ne valja piti vodu."
„Ribu ne valja jesti tijekom mjeseci u čijim imenima nema slovar."
„Ma kakav ozbiljan posao ne treba započinjati u petak.“
„Ako na licu imaš smeđi madež, ne prčkaj po njemu.“
U kući, svakoga dana netko daje nekakav savjet koji valja poslušati, neznano zašto: svijet odraslih sastoji se od bezbroj takvih zabrana, koje su zapravo besmislene.
I sam pokušavam smisliti bar jedan vlastiti a mudar savjet:
„Ako u vrt uđe stado divljih slonova i počne brstiti ribiz, ne treba ih tjerati prkljačom.“
„To je glupo", buni se teta Leposava. „Kod nas nema slonova.“
„Ali ima ribiza“, inatim se ja. „I prkljača. Baka Lenka ima prkljaču, sjećaš li se kako smo njome ubijali moljce...”
― Vlada Urošević, Madžun