Baba Yaga Laid an Egg Quotes

“The invisibility in which we live next to one another is appalling, Kukla thought.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Her mind still worked, her feet still moved, she could walk, though only with the help of a walker, but walk she did, and she was a human being who knew for certainty that beans are best in salad and that old age is a terrible calamity.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“We are not responsible for our arrival in the world, but perhaps we can be for our departure.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Cijeli naš život je potraga za ljubavlju. Naša potraga osujećena je mnogim zamkama koje nas čekaju na putu. Jedna od najopasnijih zamki je vrijeme. Dovoljno je da zakasnimo na sekundu i već smo propustili našu sreću.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“money has no nationality, only people do, and generally speaking those are people who have nothing else.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Allow me to mention here that a stupid girl, one who spends the whole day picking her nose and lazing on the stove, and eventually becomes a princess or a queen, is completely unthinkable in fairytales! The imagination of folktale-tellers created an equivalent of male heroism in the characters of Slavic Amazons (the Russian Sineglazka or the 'Giant Girls', Div-devojke, in Serbian folksongs), but grubby, idle, and stupid girls are usually punished with death. Wealth, a throne and love are only conceivable as rewards for grubby, idle, stupid guys!”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“...lova nema nacionalnosti, samo je ljudi imaju, i to ljudi koji obično nemaju ništa drugo.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Sizinleyken yakınımda bir vantilatör varmış gibi hissediyorum." dedi.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Beba moved away for a moment and observed the scene. Standing in the water up to his waist, a young man in wide trousers, with a little waistcoat pulled over his naked torso and a turban on his head, was gazing in reverence at a little old lady, in the shape of a horizontal letter S, wearing child's swimming costume with the Teletubbies printed on it, floating on a lounger. The old lady resembled a hen, while the young man looked like a hero out of A Thousand and One Nights.
'Shall we order another bottle of champagne?' suggested Beba.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“You're as handsome as Apollo, you don't pick your nose, you're not stingy and you don't talk too much. There's nothing at all the matter with you!' announced Pupa in the tone of a doctor who was a hundred per cent sure of her diagnosis.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Da, u covjeku se razvio strašan apetit za zivotom. Otkada je postalo izvjesno da ga na nebu ne očekuje drugi život, da su kriteriji za vizu u pakao ili raj poljuljani, te da reinkarnacija u vepra ili štakora nije baš neki bingo, čovjek je odlucio da se zadrži tu gdje jest koliko može, ili drugim riječima da žvaće žvakaću gumu svoga života sto duže i da se pri tom zabavlja napuhujući balončiće.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“tada je po prvi puta shvatila da smo svasta ustanju progutati [...] i sve se to moze podnijeti, samo je jedna stvar tesko svarljiva: prizor tudje boli ciji smo slucajni svjedoci, pogled na dusu koja nezaustavljivo curi iz tijela koa mlaz mokrace... Pred takvim prizorom ostajemo hipnotizirani kao zec pred udavom.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Tko zna, možda je cijeli trik u tome da kćerke svojim jakama nameću prevelike zahtjeve. Majke osjećaju krivicu, a onda protest zbog krivice i nametnutih očekivanja. Istu mješavinu krivice i srdžbe osjećaju i kćeri. I sve se vrti u zatvorenu krugu.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Language serves the process of mutual understanding… we are convinced that we know what we are talking about,
we are convinced that they understand us, we translate other languages into our own. All our endeavors boil down to this: we miss the meaning. For if we truly understand one another, speaker and listener, writer and reader, you and I, we would have to spit into each other’s mouths, entwining our tongues, mixing our spittle. You and I, editor, we speak different languages: yours is only human, whereas mine is both human and serpentine.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg

“Očajavala je, često joj se činilo da je njezin život pravi pakao, ali nije znala kako da si pomogne. Dugo je krivila nas, svoju djecu: odvojili smo se, otišli smo od kuće, ne marimo više za nju kao nekada, otuđili smo se (posljednje je bila njezina fraza).

Ali, i lista njezinih odbijenica rasla je iz dana u dan: odbijala je da živi s bratom i njegovom obitelji (Zašto? Da im služim za kuhanje i pranje!), ili da promijeni stan i preseli se u njihovo susjedstvo (Onda bi im morala svaki dan čuvat djecu!), odbijala je da sa mnom ide na putovanja, dok je to još mogla (To sam ja sve ionako vidjela na televiziji!), odbijala je da sama putuje (Neću, valjda, sama, kao prst, pa da me svi gledaju!), često je odbijala da nam se pridruži u kratkim obiteljskim proslavama i izletima (Idite vi, za mene je to prenaporno!), odbijala je da se ozbiljnije pozabavi unucima (Stara sam i bolesna, sve bi dala za njih, ali me jako zamore!), odbijala je da se uključi u neku svoju dobnu grupu (Šta da radim tamo sa starcima!), odbijala je da porazgovara s psihologom (Nisam, valjda, luda, ne treba mi psiholog!), odbijala je da pronađe neki hobi (Šta ćemi hobi? To je utjeha za budale!), odbijala je da obnovi zapostavljenje veze s nekim starim znancima (Šta da radim s njima, bez tate?) - sve dok se na kraju ipak nije pomirila. S vremenom je urasla u kuću i svela svoje izlaske na šetnje po naselju, do tržnice, do trgovine, do liječnika, do prijateljice na kavu. Na kraju je obavljala samo malu dnevnu šetnju do kafića na tržnici. Isključivost u stavovima na malome terenu (Preslatko je! To je moje mišljenje! Možda zato što sam odgajana da volim ljuto!), njezina tvrdoglavost (Ne bih stavila pelene ni mrtva. Nisam, valjda, bespomoćna starica!), njezina zahtjevnost (Danas moramo oprat zavjese!), njezina direktnost (U bolnici su svi stari i ružni!), njezina netaktičnost (Susjeda, ova vaša kava smrdi!) - sve su to bili signali neke temeljne muke koja je u njoj tinjala godinama, stalno prisutnog osjećaja da je nitko ne zamjećuje, da je nevidljiva. Borbu protiv te zastrašujuće nevidljivosti vodila je kako je znala i umjela, sredstvima koja je imala na raspolaganju.”
― Dubravka Ugrešić, Baba Yaga Laid an Egg