The Judgment of Richard Richter Quotes

“Destiny is the most powerful coincidence of all", rekla je na koncu tog dana kada sam je upitao misli li da ljude, na koncu konca, spaja sudbina ili slučajnost.”
― Igor Štiks, The Judgment of Richard Richter

“Začudio sam se da se gradovi mogu tako strastveno rušiti na tako divan ljetni dan”
― Igor Štiks, The Judgment of Richard Richter

“Interesting, I thought, a new chapter is opening, buttressed by some old foundations, so let us stride into this life as if it were the dwelling of an old friend, gladly and freely.”
― Igor Štiks, The Judgment of Richard Richter

“a discovery like the tip of an iceberg, whose invisible, vaster part lay in wait for me in Sarajevo, and into which I would crash full speed, at a velocity of fifty years of lies.”
― Igor Štiks, The Judgment of Richard Richter

“I’m beginning to believe that one cannot move forward after learning that all of life’s foundations are deceit, fantasies, even outright lies, behind which crouches a truth recognized far too late, like a snake one steps on at a precise, predestined moment. A viper striking at one’s most vulnerable anatomy, delivering poison that assures a long, agonizing death. When a person feels life slip out from beneath him, he grabs for any hand that’s offered and, often, drags down the very person who extended the hand.”
― Igor Štiks, The Judgment of Richard Richter

“Povela me na pijacu Markale. Alma kaže da se na tom mjestu može konačno upoznati duša unutarnjeg Sarajeva. Ne govori pritom o švercu hrane, o svakodnevnim prehrambenim proizvodima koji sve više postaju nedostižni običnim građanima, nego o stvarima koje su do jučer ispunjavale stanove i kuće građana. I doista, ovdje nalazimo ljude koji već donose kućne dragocjenosti na prodaju, ili barem ono čega su se spremni odreći. Danas još prodaju knjige – mslim dok pratim Almu kroz gužvu, dok je slušam kako razgovara s ljudima, kako pozdravlja, pita, ide dalje – manje vrijedne slike, porculan, neupotrebljive lijepe predmete, domino, lule, antikvitete..., a sutra će donositi srebro, zlato, dijamante, rijetkosti, prodavat će godinama sakupljane zbirke koječega, najskupocjenije posuđe, najljepše perzijske ćilime ili porodične uspomene na ovoj burzi na kojoj će se vrijednosti svih tih stvari iz nekadašnjih života mjeriti šakom riže, kilom brašna, s dva ili tri jaja, žlicom ulja...Simon je u pravu, omča se steže. Doći će spoznaja, pa očaj.”
― Igor Štiks, Elijahova stolica