1000 dana ljeta Quotes

“Koja je to iluzija, zapravo. Fotografije s putovanja, putopisni filmovi, blogovi i statusi na fejsbuku - sve. Fotke poboljšaš, video urediš, priče skratiš i ispričaš samo one najzanimljivije. Nikad nećeš moći fotografirati trenutak kada si prvi put nešto vidio, uhvatiti svoj osjećaj u tom trenutku. Nikad nećeš snimiti vjerodostojan video jer saznanje da se snima čitavu situaciju stavlja u drugačiji kontekst, oduzima mu slobodu, prirodnost. Nijednu priču neću moći ispričati, prenijeti točno onako kako se odvijala, na koji način, kojim intenzitetom i što sam osjećao dok se to događalo.
Prava istina, prava ljepota je sve ono što se događa između tih fotki, tih filmova, tih ispričanih priča. Sve ono što se ne da uhvatiti fotoaparatom, kamerom ili olovkom. Sve ono što se ne može ispričati.”
― Tomislav Perko, 1000 dana ljeta

“Sve dane provedene u Kathamanduu kaučsurfao sam kod Taye, Australke koju sam godinu prije upoznao u Bangladešu. Cura volontira tu već drugu godinu zaredom, a tek joj je devetnaest. Podučava klince engleski i jedna je od mnogih mladih putnika koje sam upoznao tijekom svojih skitanja. Gotovo svi su imali istu priču – završili su srednju školu, poneki i fakultet, nisu znali čime bi se u životu htjeli baviti pa su uzeli gap year i počeli putovati svijetom, volontirati i educirati kako druge tako i sebe. Htjeli su isprobati sve i svašta prije tog velikog koraka u životu i odluke čime se žele baviti.
Od malih nogu su štedjeli kako bi si to mogli priuštiti bez financijske pomoći roditelja. Radili su po lokalnim supermarketima par sati dnevno, od svoje trinaeste godine, prije nego bi pošli doma pisati zadaću. Roditelji su ih od malih nogu tjerali da se snalaze i budu neovisni.
–Jel' s njim sve u redu? – pitala je Chloe za mog dvadesetsedmogodišnjeg brata Filipa na nedjeljnom ručku kod mojih roditelja u selu pokraj Zagreba. –Zašto i dalje živi s roditeljima?
Uzalud sam joj pokušavao objasniti da je to posve normalna pojava u Hrvatskoj. S roditeljima si dok se ne: a) oženiš/udaš, b) zaposliš i digneš kredu na trideset godina da si kupiš stan ili c) dokle god želiš. Uzalud sam joj objašnjavao da su se mene gotovo odrekli kad sam im priopćio da ću tijekom studiranja otići u podstanare. Nije joj bila jasna ta privrženost obitelji, koja joj se činila čak i malčice nastrana.
Ja sam pak vidio ljepotu u tome. Roditelji brinu o svojoj djeci i žele im samo najbolje. Međutim, upoznavajući mnoštvo klinaca koji samostalno lutaju svijetom, shvatio sam da postoji i druga strana priče. Na taj način roditelji odgajaju buduće odrasle ljude koji neće biti u stanju biti samostalni i nositi se sa životnim izazovima. Roditelji odgajaju male razmažene debilčeke.
– Za osamnaesti rođendan od roditelja sam dobila na dar izbor – nastavila je. Ili se odseli ili počni plaćati stanarinu i dio režija.
Ma koliko to brutalno zvučalo, ljubav nekad i mora biti takva. To je jedini način da djecu naučite odgovornosti, pokažete im kako stvaran život zapravo izgleda. Djecu treba pustiti i reći im da više nisu djeca. I nek' se snađu.
Put do pakla popločan je dobrim namjerama.”
― Tomislav Perko, 1000 dana ljeta

“Možda zapravo nijedna ideja nije baš toliko glupa, naivna i nemoguća. Možda je jedini način da se to provjeri – da se proba. Kao i sa svim drugim u životu, uostalom.”
― Tomislav Perko, 1000 dana ljeta