Mileva Einstein, teorija tuge Quotes

“Zar je zaista povjerovao da bih napisala memoare? Je li papir dovoljno izdržljiv materijal da bih mu povjerila svoj žvot? Bojim se da bi se tinta razlila po njemu ili bi to bile suze. Nema tog papira, Alberte, koji bi izdržao moju bol.”
― Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge

“No čim se umiri i ponada da će utonuti u san, napadaju je sjećanja. U njoj se nakupimo tuge za nekoliko života. Prošlost je talog kojeg se ne uspijeva riješiti.”
― Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge

“Već su oboje bili navikli međusobno podijeliti svaku misao, svaku novu ideju i doživljaj. Bez tog odjeka, bez reakcije onog drugoga, ništa kao da nije imalo smisla. Već su stvorili odnos u kojem su se osjećali dobro, već su postali ovisni jedno o drugome, ogledali se jedno u drugome.”
― Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge

“Dok je svirao, bio je drugačiji, mekši, blaži, otvoreniji. Kad bi ga pratila, zajedničko je sviranje, baš kao i učenje, stvaralo nevidljive niti koje su ih čvrsto vezale jedno za drugo.”
― Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge

“Ovako formulirana, na papiru, njegova se odluka doima stvarnijom. Jednako tako je i sidejama, postaju jasnije tek kad ih napiše. No zaboravio je kako ljudi nisu ideje, riječi upućene njoj mogu izazvati posljedice.”
― Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge

“Tek kad je osjetila prazninu u grudima, kad nije mogla udahnuti, kad joj je srce poskočilo poput podivljale mačke koja grebe kandžama tražeći izlaz iz prsnog koša, kad je osjetila dobro poznatu bol. Znala je da je upravo bol njezino mjerilo stvarnosti, njezin vjerni podsjetnik. Javlja se uvijek kad iz nekog razloga odbija prihvatiti ono što joj se događa. Malo joj nedostaje da potone u potpuno beznađe. Bol je opominje. Dok me boli, barem znam da sam živa, misli naslonjena na kuhinjski zid.”
― Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge