Mila Quotes
Mila
by
Božo Vrećo63 ratings, 4.33 average rating, 5 reviews
Mila Quotes
Showing 1-3 of 3
“Kupih odijelo za ramazan, pa u ogledalu prepoznah onaj očev pogled u svome i sjetih se tog ramazanskog jutra kad je u tom svom starom vjenčanom sakou izašao iz bolnice strašno mršav, i poput djeteta koje nešto taji samo je ćutao. Tek iza podne uzeo me u krilo i na moj dlan spustio najvećeg šećernog leptira da ne pomislim da me zaboravio. To je bio prvi i posljednji put da je otac nešto kupio za mene, pa makar i lizalo. Meni je taj leptir bio znak da me otac voli.”
― Mila
― Mila
“Jučer sam kupio crveni ruž
i nakarminio se jutros,
obukao šlafruk i skuhao kafu.
i znate što ću vam reći?
Muškarci su nam, jaštaradi, bitni,
al ne dajte, pobogu, da vas mjenjaju,
savršene ste upravo takve kakve jeste.
Ja želim jutros da budem poput Marlen Ditrich.
Neki dan u Cirihu udje starija gospodja sa šeširom s perom u restoran,
eh, drage moje, ona ima blizu devedeset
i još uvijek čita novine sa onim najsitnijim slovima,
a energija...
Ona naprosto sija,
na usnicama crveni ruž poput ovog moga,
a obrvice iscrtala,
ko zna koliko puta ih je obrisala pa ispočetka,
al uspjela je.
Banalan primjer za sve u životu:
istrajnost, upornost, može bolje, idemo ispočetka.
Pa šta ako vas je ostavio,
pa šta ako je našao drugu,
sretno mu, možda vam je učinio uslugu,
i vas čeka bolji,
samo nemojte da u tminu odbacite svoje oriole.
Želim da sijate uvijek,
da kad vas zagrlim osjetim da ste zadovoljne sobom,
da ste jake, voljene,nježne i mirisne,
da još maštate kao djevojčice,
da osjećate ljubav kao da je prvi put.
I ne, nemojte se mijenjati ni zbog koga,
on ako vas voli,
voljeće sve što jeste i sve što ćete tek biti.
Ne gubite svoj sjaj, jer tek kad sijate onoliko,
da kad udjete u prostoriju, stane vrijeme,
tek onda ste posve svoje,
Moje Muze, vile, dame, božice!”
― Mila
i nakarminio se jutros,
obukao šlafruk i skuhao kafu.
i znate što ću vam reći?
Muškarci su nam, jaštaradi, bitni,
al ne dajte, pobogu, da vas mjenjaju,
savršene ste upravo takve kakve jeste.
Ja želim jutros da budem poput Marlen Ditrich.
Neki dan u Cirihu udje starija gospodja sa šeširom s perom u restoran,
eh, drage moje, ona ima blizu devedeset
i još uvijek čita novine sa onim najsitnijim slovima,
a energija...
Ona naprosto sija,
na usnicama crveni ruž poput ovog moga,
a obrvice iscrtala,
ko zna koliko puta ih je obrisala pa ispočetka,
al uspjela je.
Banalan primjer za sve u životu:
istrajnost, upornost, može bolje, idemo ispočetka.
Pa šta ako vas je ostavio,
pa šta ako je našao drugu,
sretno mu, možda vam je učinio uslugu,
i vas čeka bolji,
samo nemojte da u tminu odbacite svoje oriole.
Želim da sijate uvijek,
da kad vas zagrlim osjetim da ste zadovoljne sobom,
da ste jake, voljene,nježne i mirisne,
da još maštate kao djevojčice,
da osjećate ljubav kao da je prvi put.
I ne, nemojte se mijenjati ni zbog koga,
on ako vas voli,
voljeće sve što jeste i sve što ćete tek biti.
Ne gubite svoj sjaj, jer tek kad sijate onoliko,
da kad udjete u prostoriju, stane vrijeme,
tek onda ste posve svoje,
Moje Muze, vile, dame, božice!”
― Mila
