Mogla sam to biti ja Quotes

“Ona jako dobro zna da fotografije lažu. Uvjeravaju nas u prošlost kakva možda nije postojala čak ni taj jedan trenutak kad je zabilježena. Modificiraju nam sjećanja namećući nam samo ogoljeni prizor u kojem se ne vidi ništa što nas je iza toga boljelo. Puni su ih albumi - tih navodnih trenutaka sreće na kojima se ljudi usiljeno smiješe zataškavajući štošta. Nitko ne poseže za fotoaparatom u trenucima koji nisu za pokazivanje - nema takvih na kojima plačemo, očajavamo, strepimo; onih na kojima smo užasnuti životom - i onda ti albumi prepuni privremenih osmijeha stvaraju iluziju trajne idile koja ni u čijem životu ne postoji.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Ima tih nekih stvari koje ostaju čarolija samo ako ih drugi ne dotaknu.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“U posezanju za slobodom uvijek netko strada.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Ja stvorim odnos i s nekim tko se vozi iza mene dulje od deset minuta, s nekim koga poznajem samo iz retrovizora.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Kad bismo računali na to da onih koje volimo više neće biti, drukčije bismo tretirali sadašnjost. Sa smrću na umu život bi sadržavao više nezaboravnoga.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Kad iz života oduzmete višak stvari i višak materijalnih očekivanja, ostane samo ono bitno – ono što vas iznutra ispunjava. E to je ono što smo imali, tada kad nismo imali ništa.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Sve je moralo biti različito, podignuto bar malo iznad tla i iznad stvarnosti, gdje smo lebdjeli u međusobnoj ovisnosti o toj razmjeni rečenica koje su putovale vlakovima, avionima, kombijima, nedokučivim poštanskim kanalima koje sam zamišljala od trenutka kad bih pismo odnijela na poštu, od trenutka kad bih počela iščekivati njegovo.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“U okviru vjetrobranskog stakla plavilo se nebo, kao da je plava boja tek toga jutra uvedena u svijet.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Dođe trenutak kad negdje moramo iskrcati svoj teret, svoju melankoliju, svoj višak riječi, pa i svoju tišinu. Ono što se ne da prevesti ni na jedan jezik.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Katkad bih samo osluškivala u sebi male, tihe senzacije još neispisanih rečenica.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Meni je pismo cijeli život nosilo značenje lista koji spaja ljude, a sad sam pred sobom imala pismo koje razdvaja jer otpisuje čovjeka. Otpušta ga, ali ga zapravo otpisuje. To pismo nosi poruku: Idite kući, mi vam više ne možemo pomoći. Nitko vam ne može pomoći. Otpuštamo vas iz bolnice, otpuštamo vas iz života. Još malo, i više nećete sudjelovati u svijetu u kojem borave preživjeli. Papir s takvom porukom ne bi se nikako smio zvati pismom.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Kad prestaneš idealizirati osjećaj da ti se događa nešto novo i drukčije, preljub postane prozaičan koliko i regularni život.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja