Kuća za umorne Quotes

“„Dobre su njihove priče, nema on njima što prigovoriti, ali mu je danas nepodnošljiv manjak stvarnosti u njima. Nije tu u pitanju snalaženje – to što mu sve Osmanove priče ne bi pomogle da se snađe na muslimanskom hadžu i što iz Šimunovih priča ne može Belgiju i Švabe zamisliti koliko ni majmuna. Nije riječ o tome, čuda se i doživljavaju zato da bi se o njima pričalo, a o njima se priča tako da ih nitko na osnovu priče, dakle nitko tko nije najneposrednije i najistinskije posvećen čudom, ne može ni zamisliti. Riječ je o tome da nitko u tim pričama ne govori, ne diše, nitko u njima nema djecu negdje daleko, nema u njima žena kojima se stalno govori a one uporno šute jer su davno otišle tamo. Toga u njihovim pričama nema a danas mu toga treba jer ga od jutros stvarnost zaobilazi ili mu se izmiče, od jutros prvi put osjeća da Anđe zaista i konačno nema, od jutros gleda i sluša kao iz daljine. Što će mu još njihova daleka priča o dalekim čudima? Priča koja jedino može pojačati zebnju, a ona mu već nepodnošljivo naliježe uz kožu.”
― Dževad Karahasan, Kuća za umorne: Pjesme o ljubavi i smrti