Dora i Minotaur Quotes

“Znala sam da je svaka nova žena u njegovu životu značila i novu fazu u kreativnosti. Minotaur se hranio ne samo mojim nego i njegovim mesom. On je bio iznad svih, on je svima nama (kako mrzim tu množinu!), i ponašanjem i slikama, pokazivao seksualni odnos s bilo kojom ženom za njega nema baš nikakvo drugo niti veće značenje od kanibalističkog čina, a on se ne sastoji samo u konzumiranju tijela nego i u potpunom posjedovanju cijelog bića. Niz seksualnih odnosa ne podrazumijeva pordubljenje odnosa niti nužno rezultira zbližavanjem dviju osoba. Ali onaj tko se na taj način hrani živim ženskim mesom, mora u sebi imati nešto životinjsko, minotaursko. Kreativna osoba je opasna za druge jer je bezobzirna, ona uzima, prisvaja, krade, jede, razara sve oko sebe. Od ljudi koji je okružuju uzima energiju, pa i život. Jede ih poput ljudoždera a da pritom često nije svjesna kako im nanosi bol. Ne traži, nego bezobzirno uzima. U tome nema morala. Nije li odsutnost empatije osobina psihopata? Da, ali zašto umjetnik ne bi mogao biti psihopat? Razlika je samo u tome što umjetniku sve to služi kao materijal koji pretvara u umjetničko djelo.”
― Slavenka Drakulić, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom

“Neke veze je naprosto teško prekinuti, sve se u tebi odupire, a svaki novi susret podupire suludu nadu da će se nešto dogoditi i da ćete ponovo biti zajedno, kao nekada.”
― Slavenka Drakulić, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom

“Nakon elektrošokova i ležanja u bolnici još danima su me boljele noge, hodala sam ukočeno, kao na štakama...
Mozak mi se sporo oporavljao. Jacques me izvukao iz Sainte Anne, gdje su me gotovo ubili. Vežu te za krevet, strpaju ti smotuljak platna u usta i potom ti kroz tijelo puštaju struju. Zapravo, i ne znam koliko sam puta prošla "tretman", kako to nazivaju u bolnici. Nisam ni pitala. Moda, rekao je Jacques za našeg prvog susreta nakon izlaska iz bolnice, obična glupa moda. S medicinom je isto kao i sa šeširima i cipelama.”
― Slavenka Drakulić, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom

“Bio je to zbunjujući osjećaj. Kad dođeš u novu sredinu pa se osjetiš okružen poznatim jezikom kao toplim kaputom, to ti daje osjećaj sigurnosti, zaštite.”
― Slavenka Drakulić, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom

“Nakon svih tih godina shvatila sam da drugačije nije moglo ni biti. Jedna njegova osobina prevladala je nad svim drugima, umjetnik je nadvladao muža, oca, ljubavnika, prijatelja, rođaka pa čak i sina. Moja podložnost i taština bili su razlog zašto sam uništila sebe. Nije mene uništila samo Picassova destruktivnost. Uništila su me moja očekivanja. Ne mogu prebaciti na njega svu odgovornost za svoje stanje duha. Ja nisam tek puka žrtva, to bi značilo da se odričem odgovornosti za vlastiti život.”
― Slavenka Drakulić, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom

“Ali kad sam preživjela trenutak one jezive usamljenosti na rubu ludila, znala sam da ću se izvući. Uostalom, i bez emocija se može sasvim normalno živjeti. Kad ti iščupaju srce, uklone ti sposobnost da patiš. Godinama nakon toga, osjećam se bolje, mirnije gledam na svoju situaciju. Još uvijek imam prijatelje, izlazim, uživam u razgovorima i izložbama.”
― Slavenka Drakulić, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom