I na početku i na kraju bijaše kava Quotes

“Zapamtite, svijet je počeo ići k vragu onog trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“„...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Upamti, mala, kada ti sjećanje postane važnije od života, upamti taj čas, to znači da si došla na pola puta, govorila mi je baka, ona koja me, prema kavenim terminima, naučila snalaženju u vremenu. Drugi dio puta ćeš se samo ispitivati i nastojati ispraviti greške prvog. I kad skontaš kakva si bila drugima, a kakvi oni tebi, dođe kraj. Poravnato. Đe si bila, niđe, šta si napravila, znaju drugi. A ti znaš da nisi popila kafu s nekim s kim si trebala. I da si se zajebala.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Tvoj most prema njemu nisam uspio srušiti, a svoj prema tebi nisam uspio izgraditi.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Tek puno kasnije razumjet ću da se i ljubav može primati, ali i davati u mjernoj jedinici zvanoj kapaljka. I da rezultat ovisi o činjenici u čijoj se ruci nalazi gumeni vrh cjevčice.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Ipak je netko i prije našeg rođenja, premda je među njima bilo i onih koji su ženama oduzimali pravo na mudrost, odlučio da imenica knjiga bude damskog roda.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Od toga se dana ne prestajem pitati koliko istine ima u stihovima Robićeva šlagera i jesu li sve moje ljubavi poslije – pogotovo one začete pozivom na kavu – bile doista samo varka.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Njezina smirena biografija ne bi danas bila zanimljiva ni psihoterapeutima ni piscima ljubavnih romana. Jer, tužne trenutke vlastitog života gospođa C. prihvaćala je pomirljivo, ne tražeći njihovo korijenje u djetinjstvu i ne određujući traumatične točke potaknute postupcima bližih i daljih predaka.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Latinke izreke nisam ponavaljala. A i zašto bih? U njima ionako nema ni jedne koja bi posebnim deklinacijama upozorila kako se uči jedino iz vlastitih pogrešaka.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Sjećanjem su ranjavale zaboravljeno.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Bio je to njezin svijet: precizan, jasan i satkan od sjećanja na one koji su sjećanje na sebe zaslužili. Život u šolji kave. Gust, crn i vruć. I začinjen uvijek istom pogreškom. Nepopijenom šutkušom s nekim s kim je to trebalo učiniti.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Život u kojem su riječi ljupkost, čestitost, predanost upisane u pradobne činjenice prošlosti materinjeg jezika. Uz njih, ravnopravno, ponosna u svojem ladanjskom vrtu, možda i uz domaćinov bazen, stoji i riječ dokolica. Ona zna da je nekada bila prva pratilja riječi život, da je slijedila prije ili odmah poslije nje. Pripremala je bića za velike događaje, u njezinu krilu rađale su se ideje, ona je otvarala vrata ključnim trenucima velikih biografija i osiguravala vrata ključnim trenucima velikih biografija i osiguravala prostor i vrijeme kasnijim analizama i ocjenama. To je bila dokolica u godinama u kojima je izgovaranje riječi život praćeno ponosom i vjerom. A kad je život postao nešto drugo, nešto što treba izdržavati, u čemu se treba nadmetati, nestalo je i prava na dokolicu. Laptopi, siva izglačana odijela, svilene dizajnerske kravate, šoping centri i restorani brze hrane izgurali su riječ dokolica. Uz sve to ne ide dugo ispijanje kave. Jednostavno, ono ne podnosi brzinu i trenutak.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Drugog su boljeli stihovi koje je gospođa C. potpisivala kao jedinu istinu. Sve mu je bilo jasno, ali se ipak nadao da će ga vrijeme koje blaži ženske rane uvesti u njezino srce.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Prvog nije optuživala. Samo ga je sanjala. Njega i njihovih zajedničkih pet godina. Pred Drugim, s kojim je živjela četiri desetljeća, skrivala je svoje snove.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Ukuhana kava, u koju su upisani pažnja, ljubav, strpljenje i vrijeme, rijetko se pije. Sve je manje onih koji je potražuju, sve je manje onih koji je znaju pripraviti. Bolno mi je i jedno i drugo, ali mi je ipak najbolnije to što takvu kavu, kojoj su pratilja priča i pripovijedanje, nemamo s kim popiti.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Spoznaja da nije postojao dan vrijedan priče o dobroti, najtragičniji je trenutak nečije biografije. Jer ako nešto u priču i pripovijedanje nije ušlo, onda doista nikada nije ni postojalo.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Iz kuhinjske krpe odmotava fildžane i kaže: Eto, samo što smo čuli vijest da je Brod pao, pristavila sam kafu, to je jedino što sam stigla prije voza. Tanka, zbog žurbe ili navike. Ne znam. Ukusna. Zbog života i nade. U svakom slučaju, od tada i moja.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Nit mi se biva ovdje gdje jesam nit mi se ide tamo odakle jesam, nerijetko mome bratu priznaju ti koji nikada neće pristati na okus kafe bez soca. Slabi su, nemaju snage čak ni zavidjeti onima koji su bili odlučni u svom povratku.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“To je bila dokolica u godinama u kojima je izgovaranje riječi život praćeno ponosom i vjerom. A kad je život postao nešto drugo, nešto što treba izdržavati, u čemu se treba nadmetati, nestalo je i prava na dokolicu. Laptopi, siva izglačana odijela, svilene dizajnerske kravate, šoping centri i restorani brze hrane izgurali su riječ dokolica. Uz sve to ne ide dugo ispijanje kave. Jednostavno, ono ne podnosi brzinu i trenutak.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Našu djecu čeka život – surovost, borba, nadmetanje, imperativ savršenstva u svemu, ista menadžerska odjeća, isti naučeni smiješak, ista priča o profitu i istim šefovima koji će i dalje tajiti svoje ljubavnice. Čeka ih život, a ne slavljenje života.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Njihovi potomci danas savjetuju jedni druge kako vlastitu djecu ne treba milovati po svilenkastoj kosi, kako im ne treba pričati bajke. Mora ih se pripremiti za život. Možda nas naši stari danas promatraju iz nekog nebeskog kuta i žaloste se nad našim tumačenjima velikih riječi.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Pomisao da ću uz šiš ispijati smeđu tekućinu koja već godinama samo glumi kavu bila mi je ravna izdaji povijesti.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Godine su me naučile kako prava pitanja ne treba postavljati u nevrijeme.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Baka se nije žalila na život, na život u kojem su se smjenjivale nedaće, ratni zbjegovi i pokapala tek rođenu djecu.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Kava i ljubav najbolji su dok su vrući, znala je odbrusiti onima koji su joj savjetovali da malo pričeka, da ne mora odmah ulijevati u sebe izravno s vatre.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Možda me je, dok je nadolijevala uvijek iznova i uvijek do vrha, htjela tješiti sluteći da će moj život žene proteći u potragama i čežnjama, nerazumijevanjima i bjegovima.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Plašim se da sam se ionako sva pretvorila u sjećanje i da mi ona postaju pretežak teret postolama koje odista, i ne samo zbog stihova u pjesmi meni dragog izvođača, nitko neće poželjeti obuti osim mene.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Riječ nemir nije postojala u njezinu rječniku. A ja? Naslijedit ću bakinu ljubav prema priči i kavi. Samo ne i otpornost. Ni na život ni na količinu kofeina.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Vrtićari su odlazili na spavanje. A ja, pripadnica njihove generacije, sjedila sam sa ženama u godinama i pila kavu. Istina, s puno masnog mlijeka i puno šećera, istina i iz male šolje, ali ipak pravu. Pravu, bez imalo glumatanja.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Umjesto cvijeća, a nekako sam nespretan s tim, donio sam vam najbolju bosansku kavu. Gledao sam vas na sastanku s koliko užitka pijete pravu, rekao mi je prije dvanaest godina muškarac koji će obilježiti najvažniji dio moje biografije. Pružio mi je jutenu vrećicu. Sličila je na djetinjstvo, na tetu, na susjedu i na priče koje su bile dopuštene mojim ušima. Nijedno cvijeće ne bi zamirisalo takvom nježnošću kakvom je zamirisala kava u vrećicama boje cvjetića na mojoj šalici. Poslije ove ne pristaje se ni na jednu drugu, pojašnjavao mi je gledajući kako se omađijavam otvarajući jedan od četiriju paketića. Popili smo prvu, baš tu, njegovu kavu. Nakon toga prestao mi je govoriti vi. Dolazio je iz Sarajeva jedanput na mjesec. Umjesto cvijeća nastavio je donositi kavu. Pila sam je sve više i više. Vjerojatno zbog toga da bih je potrošila što brže i da bi dolasci onoga koji je s pravom upozorio da se nakon kave u narančastim vrećicama teško pije neka druga postali učestaliji.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava