Mama Leone plus Quotes

“Djeca ne smiju biti sama jer je samoća nešto odraslo; rastemo da bismo jednoga dana mogli ostati sasvim sami i da se zbog toga više nitko ne mora brinuti.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Децата не бива да остават сами, защото самотата е нещо възрастно.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Мама каза "влизай, ще настинеш", а тате отвърна "няма" и мисля, че беше готов да остане на снега завинаги само и само още веднъж да му каже "влизай, ще настинеш". Любовта се връща понякога в думите, усещаш ги, че са истинските, но после отлитат и повече не се връщат, нищо че остават след себе си светла диря, която придава някакъв смисъл на зимното утро и заради нея дори след раздялата остава надеждата, да речем надеждата, че ще се намери вълшебната дума, пък била тя и с цената на смъртта и жертвата на човек като Нано.

"Никога нищо да не се случи”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Tri godine trajao je period pretvaranja u kanadskoga drzavljanina. To je vrijeme po misljenju tamosnjih vlasti dovoljno da covjek zaboravi na sve razloge koji ga vuku kuci i da prihvati kako kuca vise ne postoji ili je barem nema tamo gdje si rodjen.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Mama je rekla idi, prehladit ćeš se, a on je rekao ne; mislim da je tada bio spreman ostati na snijegu zauvijek, samo da mu ona još koji put kaže to idi, prehladit ćeš se.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“U toj priči nije bilo tuge; samo čuđenje pred time koliko malo čovjeku treba da se počne opraštati od svijeta, samo jedan pogled, i koliko je toga što svakog dana posljednji put u životu vidi, a da nije svjestan, ne misli, i oproštaji mu nisu ni na kraj pameti.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“...bajka i jest bajka jer je priča o sretnome završetku, samo što sretnih završetaka ima malo i ljudi uglavnom ostaju izvan bajki. Ne mogu svi stati u njih. U bajkama ima mjesta za nekoliko starih kraljeva, njihove dobre, loše i pametne kćeri, za kraljicu i par vještica, ali ne i za ljude, njih milijune milijuna; nema mjesta ni za moju mamu koja nije ni kraljica ni princeza, nego je samo obična mama koja radi u računovodstvu, boluje od migrene i pjeva subotom, sva u pari i vodi, dok na ruke pere veš koji se ne smije stavljati u mašinu.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Jesmo li i mi svjetska javnost? pitam baku. U neku ruku jesmo... A u koju ruku nismo?... U tu kojom mi mašeš ispred ekrana, pa ništa ne vidim.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Djed je svakoga jutra, usred grohotno-gromoglasna astmatičarskoga kašlja ponavljao Lijepa smrt, a baka bi mu govorila: Šuti, Franjo, ja ću prije tebe. I tako svaki dan. Mislio sam da drugi ljudi tako ne pričaju. Mislio sam da je to samo između njih dvoje, a oni su posebni ljudi jer su moji baka i djed i jer nitko drugi na svijetu nije više od lutke u lutkarskome pozorištu. Kada je djed umro, baka je bila prevarant. Mislio sam da se treba sramiti jer je učinila nešto ružno.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“...relativno sam rano, u petoj ili šestoj godini, zaključio da su okolnosti vezane za smrt apsolutno nepovoljne i odlučio sam da prestanem prijetiti umiranjem, barem dok ne razriješim problem s postojanjem ili nepostojanjem Boga.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Najgore je kad si samome sebi kriv jer se tada najviše naljutiš na sve druge.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Kruh se kupuje u samoposluzi, a lebac se peče u pećnici. Baka tvrdi da je lebac ustvari hleb, a da je hleb isto što i kruh, samo što se hleb kaže u Beogradu, a kruh se kaže kod nas„ Baka ne laže to sigurno znam, ali ja ne vjerujem u ono što neke riječi znače jer meni svaka riječ može značiti ono što hoću, kao što bi i njoj svaka riječ mogla značiti ono što ona hoće samo kad ne bi bila tako odrasla i kad ne bi mislila da će je netko kazniti ako joj neka riječ bude značila nešto što drugima ne znači. Od riječi lebac ja odmah ogladnim, a od riječi kruh ne bude mi ništa.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Възпитаването се състои в това, че мама се намръщва и по десет пъти повтаря едно и също изречение и иска нещо от мен, но никога не казва какво точно. Колкото по-малко разбирам, толкова по-доволна остава, защото си въобразява, че е строга, а без строгост няма възпитание. Строгост има, като мълчиш, казваш "да", кимаш с глава и не питаш, защото не знаеш какво и не проумяваш нищо.

"Никога нищо да не се случи”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Ovaj život, ovaj samosarajevski život bio je jako ozbiljan i već mi se nije sviđao jer su u njemu živjeli strahovi koji se nisu razumjeli. Svatko je imao svoj strah i svatko se sa svojim strahom sreo s onima kojima taj strah nije značio ništa osim igračke. Učinilo mi se da znam što znači biti odrastao.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Naime, djeda je uvijek sve što je bilo u vezi s puštanjem vjetrova, sa zahodom, s najnužnijom nuždom, kako je on govorio kada bi netko - a to sam obično bio ja - išao kakiti, tako silno zabavljalo da se smijao kao blesav jer je mislio da je priroda izmislila takve stvari samo da bi se čovjek mogao veseliti i da bi ženama bilo neugodno.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Nikada nisam razumio kako se ne znaju istovremeno radovati i tugovati; radovati se praznicima i tugovati zbog Nanine smrti. Kod njih je uvijek bilo jedno ili drugo, kao da su se plašile da ih netko sa strane promatra i ocjenjuje hoće li im tuga biti dovoljno tužna i hoće li se radovati koliko treba kad dođe vrijeme radovanju.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Loše iznenađenje zove se razočaranje, a praznici nisu vrijeme kad su razočaranja moguća. Čak me ni mama ne razočarava sa svojim praktičnim poklonima jer ih od nje i očekujem, a ono što je očekivano ne može biti razočarenje.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Bajke i basne su izmišljene, a prave su se priče stvarno dogodile. Ako se nisu dogodile, onda će se dogoditi kad ih budemo slušali ili kad jednoga dana naučimo čitati, pa ih budemo čitali. Dogodit će se baš nama, onoga trenutka kad priča bude pročitana, a za tako nešto potrebna je velika hrabrost jer priče nemaju uvijek sretne završetke i jer čovjek mora ubiti strah da bi živio u priči.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“S godinama sam se smirio, shvaćajući da je ovaj Svijet, o kojem sam već nešto znao i mogao sam ga uspoređivati s vlastitim iskustvima, a onda i sa snovima, utemeljen na nepovjerenju i na neobičnoj ljudskoj sklonosti da vas smatraju potpunom budalom čim govorite istinu, a doživljavaju vas ozbiljno čim počnete lagati.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Есен: къщата мирише на есенция, прозорците са замъглени и зад тях вали дъжд, на пода се търкалят чушки и домати, зелки и "земни" ябълки, правим зимнина и се топлим с различните мириси и цветове, топлим се с чувството за безсмъртие сред толкова много храна, която ще ни стигне за цяла зима, можем да заспим край нея като мечките и да сънуваме големи и дълги мечешки сънища чак докато с първите топли дни не изскочим отново навън, напролет.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Da se ne bi rasplakao nad sobom i svojom strašnom sudbinom, Vukota je učinio ono što je u ovakvim situacijama uvijek dobro i ljekovito: počeo je krajem oka gledati djevojku; ono po sistemu muškarac sam i gledam ženu.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Oni ne znaju kojim avionom stiže. Nije im mogla reći jer tko bi izdržao susret u aerodromskoj zgradi, te glasove koji se do u beskraj šire i hiljadu očiju koje bi gledale prizor koji im ne pripada, situaciju u kojoj treba stajati, grliti, mahati rukama, brisati suze, gutati lupajuće srce, a nikako sjesti ili leći, zagnjuriti glavu u nešto jer to je aerodrom, ljudi pljuju po podu, tu se ne može sjediti i ležati, loše je tu plakati, što bi mislili svi ti ljudi, a svatko od njih pomislio bi nešto i svatko bi imao svoju priču za taj prizor; kad se ljudi u časovima najveće slabosti i ranjivosti usred tužnoga veselja nađu pred tuđim pogledima i u tuđim maštama, tada im prijeti opasnost da se razliju kao voda i iz vlastite sudbine iscure u ono što im je zamislila mašta nepoznatih.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Čim bi se mama, baka ili djed nečega plašili, ja bih dobio po glavi jer ne bih dijelio njihove strahove. Onda bih se morao plašiti svega onoga čega se ne plašim, a kako se nisam mogao prestati plašiti onoga čega sam se plašio po vlastitom osjećaju, tako sam uz svoje strahove imao i strahove od njihovih strahova što je, priznat ćete, prilično nezgodna stvar kad imate pet, sedam ili koliko već godina.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Djed teško diše i stalno je nervozan. Baka kaže da ga neće ubiti ni srce, ni astma, ni bubrezi, nego će ga ubiti njegov pasijaluk. Samo djed i ja imamo pasijaluk, ali na mene zbog pasijaluka svi viču i moram stalno bježati da ne dobijem po labrnji, a njemu svi šute i samo mu se sklanjaju s puta, osim tate kad dođe iz Sarajeva.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Ljubavi se katkad vraćaju kao riječi i osjetiš ih kao da su prave, pa onda prelete i više ne dođu; samo što za sobom ostave sjajan trag koji zimskome jutru daje neki smisao i zbog kojega i iza rastanka ostaje neka nada, recimo nada da će naići čarobna riječ, makar slijedila nakon smrti i žrtve jednog Nane.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Kad ljudi umru, odnose ih u grobove, a kad umiru stvari, odnose ih na tavane. S tavana stvari jednoga dana odlaze za gradske deponije smeća, ali to se obično događa tek nakon što u grobove odu ljudi koji su ih odnosili na tavane.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Mnoge su nepristojne stvari takve da bi mogle usrećiti cijeli svijet.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“През това време мама стана истинска, зряла майка и сега вече аз съм нейният син.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Навън валеше някакъв ситен дъждец или пък мъглата се превръщаше във водни капки, не знам, но изглеждаше като грамаден облак, спуснал се над града и полегнал върху покривите на къщите и по улиците, сякаш сме поръчали огромен юрган за цяло Сараево, че да не трябва да ставаме от леглата.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus

“Стигнахме до клетката с ламата. Тя ми е любимото животно, най-вече заради нея исках да дойдем в Пионерската долина. Обичам ламата, защото плюе хората, които идват да я видят. Да бягаш от плюнките ѝ е най-забавното нещо във всяка зоологическа градина. След като ме наплю за първи път в живота, прииска ми се да съм лама. Вместо да порасна и да стана лекар като тате или икономист като мака, исках да се превърна в лама и от сутрин до вечер да плюя непознатите и да ги разсмивам и забавлявам.”
― Miljenko Jergović, Mama Leone plus