Preživio sam Vukovar i Ovčaru Quotes

“Više nemam vremena za razmišljanje, jedan od oficira me upravo pita:
- Prezime, ime, godina rođenja, ime oca?
- Karlović, Vilim, 1970., oca nemam!
- Kako bre nemaš? Umro? Kako reče ime?
- Ne znam tko mi je otac. Vilim - naglašavam oficiru ime.
- A jel' znaš tko je majka?
- Znam, Jelena.
- 'Ajmo sledeći.
Na zapovijed vojnika koji nas je čuvao odlazim na kraj naše kolone. Zadovoljan sam kako je ovo prošlo i kako sam se brzo sjetio da nemam oca. Puno sam razmišljao o opasnosti svog imena, a potpuno sam zaboravio na ime svog oca, koje je za Srbe i četnike puno gore nego ijedno njemačko ime. Reći ovdje da mi se otac zove Anto bilo bi ravno tome da na sav glas počnem vikati: "Živjela Hrvatska, ja sam ustaša!" Ispalo je nekorektno prema mome ocu, ali trenutačno je to najmanje važno.”
― Vilim Karlović, Preživio sam Vukovar i Ovčaru

“Moji suborci i ja nismo pravili razliku između ljudi koje smo branili, a ja nisam ni znao tko je Srbin, a tko Hrvat. Nikome od nas to nije bilo važno niti smo o tome pričali. Dok se srpski civili prijavljuju vojsci da su Srbi, usput nas prokazuju, a najgore od svega je to što optužuju bez razloga izmišljajući nebulozne zločine.”
― Vilim Karlović, Preživio sam Vukovar i Ovčaru