Déjame que te cuente Quotes
Déjame que te cuente
by
Jorge Bucay15,859 ratings, 4.10 average rating, 858 reviews
Déjame que te cuente Quotes
Showing 1-22 of 22
“In order to fly you have to create space in the open air so that your wings can really spread out. It’s like a parachute. They only work from a high altitude. To fly you have to begin taking risks. If you don’t want to, maybe the best thing is just to give up, and keep walking forever.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Ти си като този пръстен: рядък и скъп накит. И като него, можеш да бъдеш оценен само от истинския познавач. Защо си тръгнал да искаш всеки да види истинската ти стойност?”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Единственият начин да разбереш дали можеш да постигнеш нещо, е да опиташ пак, влагайки цялата си душа... Цялата си душа!”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Ο ελεύθερος άνθρωπος που γνωρίζει τον εαυτό του είναι γενναιόδωρος, αλληλέγγυος, ευγενικός και ικανοποιείται εξίσου όταν δίνει όπως και όταν παίρνει. Γι'αυτό, κάθε φορά που συναντάς ανθρώπους που κοιτάζουν μόνο την πάρτη τους, μην τους μισείς. Αρκετά προβλήματα έχουν με τον εαυτό τους.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“El sordo siempre cree que los que bailan están locos.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Нека да не бъда толкова безразсъден оптимист, че да не осъзнавам поетите рискове, и такъв невероятен песимист, че да потискам и наранявам тези, които обичам.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Всички имаме необходимост от вниманието и уважението на другите, за да изградим собственото си самоуважение.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Tú eres como ese anillo: una joya, valiosa y única. Y como tal, sólo puede evaluarte un verdadero experto. ¿Por qué vas por la vida pretendiendo que cualquiera descubra tu verdadero valor?”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“No camines delante de mí porque no podría seguirte. No camines detrás de mí, porque podría perderte. No camines debajo de mí, porque podría pisarte. No camines encima de mí, porque podría sentir que me pesas. Camina a mi lado, porque somos iguales.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Stories help children sleep but also awaken adults.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Que no somos más estúpidos porque no tenemos más tiempo.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Un neurótico no necesita un terapeuta que le cure ni un padre que le cuide. Todo lo que necesita es un maestro que le muestre en qué punto del camino se perdió.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Deberías saber que no «deberías» nada en absoluta.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Yo no sabía si era yo quien siempre elegía mal las compañías o si la gente acababa siendo diferente de lo que yo pensaba” - Déjame que te cuente”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Kindern erzählt man Geschichten zum Einschlafen - Erwachsenen, damit sie aufwachen”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“Cuántas cosas cambiarían si pudiésemos disfrutar de nuestros tesoros tal como son.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“-Y cuanto más clásico es el cuento, más infeliz es el rey.
-Y este rey... ¿cuán clásico era?
-Muy clásico.
-Pobre.”
― Déjame que te cuente
-Y este rey... ¿cuán clásico era?
-Muy clásico.
-Pobre.”
― Déjame que te cuente
“Odbacivanje samoga sebe
Bio sam ondje od prvoga trenutka, u adrenalinu koji je kolao žilama tvojih roditelja dok su vodili ljubav da te začnu, i poslije u tekućini koju je tvoja mama pumpala u tvoje maleno srce kad si još bio samo parazit. Došao sam do tebe prije no što si progovorio, prije no što si mogao shvatiti nešto od onoga što su ti drugi govorili. Bio sam tu dok si nespretno pokušavao napraviti prve korake pred podrugljivim i veselim pogledima sviju. Kad si bio nezaštićen i izložen, kad si bio ranjiv i potrebit. Pojavio sam se u tvom životu ruku pod ruku s čarobnom mišlju; sa mnom su došli... praznovjerje i istjerivanje đavla, fetiši i amuleti... lijepe manire, običaji i tradicija... tvoji učitelji, tvoja braća i tvoji prijatelji...
Prije no što si znao da postojim, podijelio sam tvoju dušu na svijet svjetlosti i na tame. Na svijet dobra i na onaj koji to nije. Donio sam ti osjećaje srama, pokazao sam ti sve što je u tebi manjkavo, ružno, glupo, neugodno. Objesio sam na tebe etiketu "drukčiji" kad sam ti prvi put rekao na uho da nešto nije sasvim dobro u tebi. Postojim još prije nastanka svijesti, prije nastanka krivnje, prije nastanka moralnosti, prije principa o vremenu, prije no što se Adam postidio svoga tijela kad je shvatio da je gol... i pokrio ga! Ja sam neželjeni gost, neželjeni posjetitelj, a ipak prvi stignem i posljednji odem. S vremenom postadoh moćan slušajući savjete tvojih roditelja o tome kako uspjeti u životu.
Slušajući zapovijedi tvoje vjere, koje ti govore što da činiš, a što da ne činiš kako bi te Bog mogao primiti u svoje naručje. Pateći zbog okrutnih šala tvojih prijatelja u školi kad su se smijali tvojim poteškoćama. Podnoseći poniženja tvojih nadređenih. Promatrajući tvoj nezgrapan lik u zrcalu i uspoređujući ga poslije s likom "poznatih" koje vidiš na televiziji. I sada, napokon, moćan kakav jesam i zbog same činjenice da sam žensko, da sam crnac, da sam Židov, da sam homoseksualac, da sam orijentalac, da sam nemoćan, da sam visok, onizak ili debeo... mogu te pretvoriti u gomilu smeća, u otpad, u žrtveno janje, u dežurnoga krivca, u prokleto odbačeno kopile.
Generacije i generacije muškaraca i žena podupiru me. Ne možeš me se osloboditi. Patnja koju izazivam tako je nepodnošljiva da me, kako bi me podnosio, moraš prenijeti svojoj djeci, kako bi me oni prenijeli svojoj i tako iz stoljeća u stoljeće. Kako bih pomogao tebi i tvom potomstvu preobrazit ću se u perfekcionizam, u visoke ideale, u samokritiku, u patriotizam, u moralnost, u dobre običaje, u samokontrolu. Patnja koju ti nanosim tako je jaka Da ćeš poželjeti poreći me, i stoga pokušat ćeš me sakriti iza svojih lica, iza droge, iza svoje borbe za novcem, iza svojih neuroza, iza svoje zbunjene seksualnosti. Ali možeš činiti što hoćeš,
možeš raditi što hoćeš. Ja ću biti tu, uvijek tu. Zato što putujem s tobom danju i noću bez odmora, bez ograničenja. Ja sam glavni razlog ovisnosti, posesivnosti, napora, nemorala, straha, nasilja, zločina, ludila. Ja sam te naučio strahu od odbacivanja i uvjetovao tvoj život tim strahom. O meni ćeš ovisiti kako bi i dalje bio ta tražena, željena osoba, kojoj plješću, ljubazna i ugodna, koju danas pokazuješ drugima. O meni ovisiš jer sam ja sanduk u koji si sakrio najneugodnije stvari, najsmješnije, najnepoželjnije u sebi.
Zahvaljujući meni naučio si pomiriti se s onim što ti život daje, zato što, na kraju krajeva, sve što proživiš bit će uvijek više od onoga što misliš da zaslužuješ. Pogađaš, ha ? Ja sam osjećaj odbacivanja koji osjećaš prema samome sebi. Ja sam osjećaj odbacivanja koji osjećaš prema samome sebi. Zapamti našu priču... Sve je počelo onog sivog dana Kad si prestao s ponosom govoriti: "Ja jesam!" I, pomalo zbunjen i preplašen, spustio si glavu i zamijenio svoje riječi i držanje razmišljanjem: "Ja bih trebao biti...”
― Déjame que te cuente
Bio sam ondje od prvoga trenutka, u adrenalinu koji je kolao žilama tvojih roditelja dok su vodili ljubav da te začnu, i poslije u tekućini koju je tvoja mama pumpala u tvoje maleno srce kad si još bio samo parazit. Došao sam do tebe prije no što si progovorio, prije no što si mogao shvatiti nešto od onoga što su ti drugi govorili. Bio sam tu dok si nespretno pokušavao napraviti prve korake pred podrugljivim i veselim pogledima sviju. Kad si bio nezaštićen i izložen, kad si bio ranjiv i potrebit. Pojavio sam se u tvom životu ruku pod ruku s čarobnom mišlju; sa mnom su došli... praznovjerje i istjerivanje đavla, fetiši i amuleti... lijepe manire, običaji i tradicija... tvoji učitelji, tvoja braća i tvoji prijatelji...
Prije no što si znao da postojim, podijelio sam tvoju dušu na svijet svjetlosti i na tame. Na svijet dobra i na onaj koji to nije. Donio sam ti osjećaje srama, pokazao sam ti sve što je u tebi manjkavo, ružno, glupo, neugodno. Objesio sam na tebe etiketu "drukčiji" kad sam ti prvi put rekao na uho da nešto nije sasvim dobro u tebi. Postojim još prije nastanka svijesti, prije nastanka krivnje, prije nastanka moralnosti, prije principa o vremenu, prije no što se Adam postidio svoga tijela kad je shvatio da je gol... i pokrio ga! Ja sam neželjeni gost, neželjeni posjetitelj, a ipak prvi stignem i posljednji odem. S vremenom postadoh moćan slušajući savjete tvojih roditelja o tome kako uspjeti u životu.
Slušajući zapovijedi tvoje vjere, koje ti govore što da činiš, a što da ne činiš kako bi te Bog mogao primiti u svoje naručje. Pateći zbog okrutnih šala tvojih prijatelja u školi kad su se smijali tvojim poteškoćama. Podnoseći poniženja tvojih nadređenih. Promatrajući tvoj nezgrapan lik u zrcalu i uspoređujući ga poslije s likom "poznatih" koje vidiš na televiziji. I sada, napokon, moćan kakav jesam i zbog same činjenice da sam žensko, da sam crnac, da sam Židov, da sam homoseksualac, da sam orijentalac, da sam nemoćan, da sam visok, onizak ili debeo... mogu te pretvoriti u gomilu smeća, u otpad, u žrtveno janje, u dežurnoga krivca, u prokleto odbačeno kopile.
Generacije i generacije muškaraca i žena podupiru me. Ne možeš me se osloboditi. Patnja koju izazivam tako je nepodnošljiva da me, kako bi me podnosio, moraš prenijeti svojoj djeci, kako bi me oni prenijeli svojoj i tako iz stoljeća u stoljeće. Kako bih pomogao tebi i tvom potomstvu preobrazit ću se u perfekcionizam, u visoke ideale, u samokritiku, u patriotizam, u moralnost, u dobre običaje, u samokontrolu. Patnja koju ti nanosim tako je jaka Da ćeš poželjeti poreći me, i stoga pokušat ćeš me sakriti iza svojih lica, iza droge, iza svoje borbe za novcem, iza svojih neuroza, iza svoje zbunjene seksualnosti. Ali možeš činiti što hoćeš,
možeš raditi što hoćeš. Ja ću biti tu, uvijek tu. Zato što putujem s tobom danju i noću bez odmora, bez ograničenja. Ja sam glavni razlog ovisnosti, posesivnosti, napora, nemorala, straha, nasilja, zločina, ludila. Ja sam te naučio strahu od odbacivanja i uvjetovao tvoj život tim strahom. O meni ćeš ovisiti kako bi i dalje bio ta tražena, željena osoba, kojoj plješću, ljubazna i ugodna, koju danas pokazuješ drugima. O meni ovisiš jer sam ja sanduk u koji si sakrio najneugodnije stvari, najsmješnije, najnepoželjnije u sebi.
Zahvaljujući meni naučio si pomiriti se s onim što ti život daje, zato što, na kraju krajeva, sve što proživiš bit će uvijek više od onoga što misliš da zaslužuješ. Pogađaš, ha ? Ja sam osjećaj odbacivanja koji osjećaš prema samome sebi. Ja sam osjećaj odbacivanja koji osjećaš prema samome sebi. Zapamti našu priču... Sve je počelo onog sivog dana Kad si prestao s ponosom govoriti: "Ja jesam!" I, pomalo zbunjen i preplašen, spustio si glavu i zamijenio svoje riječi i držanje razmišljanjem: "Ja bih trebao biti...”
― Déjame que te cuente
“No camines delante de mí porque podría no seguirte, ni camines detrás de mí, porque podría perderte. No camines debajo de mí porque podría pisarte, ni camines encima de mí porque podría sentir que me pesas. Camina a mi lado, porque somos pares”.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
“—Cuando poseemos algo y nos esclavizamos dependiendo de ese algo, ¿quién tiene a quién, Demián? ¿Quién tiene a quién?”
― Dejame que te cuente
― Dejame que te cuente
“Para volar hay que empezar asumiendo riesgos.”
― Déjame que te cuente
― Déjame que te cuente
