Kako svezati cipele Quotes

“Mama i tata su se razveli kada je meni bilo sedam godina. Tata je otišao bez riječi. Mama je ostala bez riječi. Ja sam tražio riječi sve do neke šesnaeste. Tada sam počeo pisati poeziju. Ako znaš kako to raditi, za to riječi nisu potrebne. Pisati poeziju tada, to ne čudi. Tih sedamdesetih svi šesnaestogodišnjaci pisali su poeziju. Ja sam to nastavio pisati do danas. Već, kako tata kaže, velik. To je ono što čudi.”
― Nikola Petković, Kako svezati cipele

“Eto te tata, idem te spremiti u vrećicu. Praznu. Za tebe sam je čuvao. Čista je i nije ni prazna. Puna je ničega. Ne, nije to isto. Razlika je. Velika je to razlika. Ako je prazna, tada u njoj nema ničega. Tada ju možeš napuniti nečim, svačim, do vrha, ili smao malo. Može i dopola. Ali, ako je puna ničega, tada u nju više ništa ne stane. Niti ti. Iako sam je tebi namijenio. Ali, dok si još ležao u bolnici, ispod tebe upakirani krv i mokraća, tada sam je vidio onakvu kakva je tamo bila. Puna ničega. Ne mogu je isprazniti. Puna je svega što je uvijek bilo u našoj vreći života.”
― Nikola Petković, Kako svezati cipele