Napad na minibar Quotes

Rate this book
Clear rating
Napad na minibar Napad na minibar by Dubravka Ugrešić
65 ratings, 4.06 average rating, 6 reviews
Napad na minibar Quotes Showing 1-8 of 8
“Uvijek sam se pitala zašto ljudi ne podižu spomenike krumpiru, na primjer. Ali ne, čovjek, ta podanička kreatura, najradije podiže spomenike svojim političarima. Pritom ga krupir hrani, a političari ga upropaštavaju. Tvrdoglavi ljudski primjerak i dalje diže spomenike svojim herojima, za koje se na kraju ispostavlja da su bili kriminalci. Što ćemo, čovjekova duša je konobarska, uvijek spremna da služi i bez napojnice.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Zamjećujem da sve manje izlazim. Na vrata sam postavila tri brave. Na prozore navlačim zavjese, moj stan se polako pretvara u gerilsko gnijezdo. Zamjećujem i to da ne ljubim bližnjega svoga. Ljubiti bližnjega svoga zahtijeva nadljudski napor. To je ljubav bez reciprociteta, a ja sam samo običan i slab primjerak ljudske vrste. Bog je, uostalom, zadužen za taj resor, razmišljam, on je stvorio čovjeka na vlastitu sliku i priliku, neka ga on i voli.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Kritičari kulture su ljudi koji u modi tetoviranja vide više od mode tetoviranja.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Ne možete zaspati jer ležite posve ukočeni, trudeći se da izbjegnete kontakt s površinama koje nisu prekrivene plahtom i jastučnicom. U pretjeranoj usmjerenosti na krevet, pojavljuje se prvi znak, nesavladiva nelagoda zbog stotina onih koji su ovdje spavali prije vas, ostavivši svoju prašinu i svoj prah u tkanini plahte, zamastivši površinu teškog i skliskog uzglavlja. Prašina drugih ljudi, i drugih vremena, ispunjava sobu, ulazi u sag, ostavlja ljepljive tragove od kreveta do kupaonice. I pri blijedom jutarnjem svjetlu koje dopire s prozora bespomoćno promatramo kako nas prašina zavija kao sitan snijeg.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Rodoljublje kao osjećajni fenomen spada u psihopatologiju ljudskog ponašanja. Svoju perverznost rodoljublje dijeli još jedino s ljubavlju prema bogu. Parafilija se, između ostaloga, definira kao "ljubav prema ne-humanom objektu". Riječ ljubav u ovom slučaju podrazumijeva impulzivno i opsesuvno seksualno uzbuđenje koje kod parafiličara izaziva odrijeđeni, ne-humani objekat. Istina, mnogi psihijatri danas prosvjeduju protiv pežorativnog značenja riječi parafilija i radije koriste neutralan termin: mental disorder.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Prošlost, sadašnjost i budućnost, naše temeljne koordinate u vremenu, promijenile su se. Sve se stopilo u nerazmrsivu mrežu koju doživljavamo kao vječnu sadašnjost. Internet je definitivno promijenio naš osjećaj za vrijeme. Pitam se što se događa sa samom stvarnošću, nije li se i ona, a ne samo naš doživljaj, virtualizirala?”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Zanimljivo je i to da sano dvije stvari u današnjem svijetu izazivaju histerične reakcije: jedna je Bog, druga Država. Snažne i nekontrolirane erupcije emocija kada su u pitanju Bog i Država samo indiciraju da su obje institucije zapravo ispražnjene od svoga značenja. Za smrt Boga prišapnuo nam je prije stotinjak godina Friedrich Nietzsche. Za Državu nismo znali.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar
“Vratimo se našem barmenu. Kako da sada barmenu objasnim da se u novoj, postkomunističkoj demokraciji, moram boriti za prava koja sam u komunističkoj diktaturi imala bez ikakve borbe?! Pravo na jednakost među spolovima; pravo na abortus; pravo da u školi ne pohađam vjeronauk, ako to neću; da ne nosim križ oko vrata, ako to neću; da se ne izjašnjavam koje sam nacionalnosti, ako to neću; pravo da ne mrzim Drugoga, ako to neću; pravo da glasno kažem da možda nisam živjela obasjana vatrometom demokracije, ali da život svejedno nije bio mračan. Kako da dakle povratim svoja prava stečena u komunizmu, a da pritom ne moram snositi i grube posljedice: gubitak posla; gubitak javnog glasa; gubitak zubara (koji je postao osobni zubar predsjednika Tuđmana, a meni je bilo mrsko da dijelim zubara s predsjednikom države); gubitak ginekologa (koji je, igrajući tenis s predsjednikom, postao ministar zdravstva; gubitak prijatelja koji tvrde da su dosada bili slijepci i da su napokon "Progledali"; gubitak pedikerke koja je u salon objesila Pavelićevu sliku (a ja ne dopuštam da mi režu nokte i pritom me prisiljavaju da buljim u fašista); gubitak vodoinstalatera, koji više ne popravlja pipe "Srbima, Ciganima i jugonostalgičarima"; gubitak urednika, koji je u međuvremenu postao šef policije; gubitak izdavača, koji je u međuvremenu odlučio da živi na račun petog izdanja Mein Kampfa.”
Dubravka Ugrešić, Napad na minibar