Priručnik za hodače Quotes

“Ako sam išta iskusio hodajući Velebitom, onda je to sljedeće: sve za čime žudimo, poput uspjeha, novca, imetka, slave, ugleda, moći, i zbog čega smo u stanju godinama rintati, prodavati se, spletkariti, izdavati prijatelje, ponižavati se, manipulirati ljudima i gaziti ih - u planini ne vrijedi ništa, niti išta znači. A ako te stvari ne vrijede u planini, dakle ako same po sebi nemaju nikakvu vrijednost, kako onda mogu vrijediti igdje drugdje? Tko im daje i određuje vrijednost?
Onom poskoku u pukotini stijene na puteljku izpod Jareće glave, smrekovoj pipi na kamenoj ploči u Čepurašima, srni ispod Oblog kuka, jastrebu iznad Prosenjaka, njima je bilo sasvim svejedno tko sam i što sam; ništa im nije značilo moje zanimanje, položaj u društvu, imovinsko stanje i takve stvari. Bili su potpuno ravnodušni rema tome. Zanimalo ih je jedino jesam li im prijetnja ili ne, i koje su moje namjere. Poskok me je puhanjem upozorio da sam prešao liniju diskrecije, i ja sam se zaustavio, fotografirao ga i strpljivo čekao njegov sljedeći potez, a on je nakon nekog vremena napustio svoj obrambeni gard i zavukao se u pukotinu. Smrekova pipa se ukočila, praveći se mrtva, i ja sam je prekoračio i otišao svojim putem. Srna, ne obazirući se na mene, uspinjala se padinom obraslom klečicom, i nestala među stijenama. Jastreb je neko vrijeme kružio iznad kukova, i potom odletio prema Vilinskom vrhu.

Shvatio sam, također, još nekoliko običnih, jednostavnih stvari. Na primjer, da su majstorije više ili manje razvikanih kuhara koje sam kušao proteklih godina puka splačina u usporedbi s kriškom sušene govedine, raženim kruhom i svježom paprikom serviranim na siću na terasi ispred Rossijeva skloništa, dok vam oči prelaze s tepiha klekovine na kukove, s kukova na gustu crnogoričnu šumu, sa šume na more, s mora na indigo plavo nebo, gdje svoj ples izvode vjetruše koje se, valjda, gnijezde u kukovima

Shvatio sam da sve što mi je doista potrebno stane u ruksak od 40 litara.”
― Edo Popović, Priručnik za hodače

“U planini najprije osjetite kako vrijeme usporava. Ništa vas ne podsjeća na protok vremena, ni tramvaji i autobusi s redovima vožnje, ni satovi na trgovima, ni crkvena zvona, niti program radija i televizije, ništa osim sunca i mjeseca, koji se u iskonskom ritmu izmjenjuju na nebeskom svodu. I vi samo prihvatite taj ritam, počnete živjeti u njemu.”
― Edo Popović, Priručnik za hodače

“Na Velebitu sam se često susretao licem u lice s oblacima. Koji su me put znali otjerati s planine. Što ću ovdje, mislio sam, kad ništa ne vidim. Kasnije sam shvatio da ne moram uvijek gledati očima.”
― Edo Popović, Priručnik za hodače

“O planini se govori kao o prostoru slobode. Samo odete gore, kaže se, i svi okovi spadnu s vas, sve brige nestanu, postanete slobodni. Ali, kako u planini može biti slobodan netko tko nije slobodan u gradu?”
― Edo Popović, Priručnik za hodače