On the Edge of Reason Quotes

“Treba ostati logičan, jer bilo kako bilo, logika nikada nije nepouzdan vodič. Istina je: bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama – prazno.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Istina je: bio sam prilično sam ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Mi smo vremenom prožeti, a ono tek po nama ima svoj smisao.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“❝
Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“... sve za obraz, a obraz ni za što! Glavu daj, a obraza ne daj!”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Osovio se čovjek na stražnje noge, prohodao je kao dvonožac, a glupost se vuče za njim kao sjenka!”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“(...) i s njom nije bilo dosadno pijuckati burgundac, razgovarati o tome kako su ljudi glupi, slabi uglavnom, nesretni, slušati jesenji vjetar kako plače oko kuće, plamen kako liže u peći, a Jadviga priča o ljubavi i o tome kako je ljubav najveća laž među lažima. Jedan jedini put ljubila je u životu, a i to je bilo glupo.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Sve zapravo polusan mozga i svijesti.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Spavati da nam je. Zaspati. Mirno i konačno. Nestati.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Dao sam se zgaziti od glupana jer sam i sam glupan... Da se nisam dao zgaziti, nega da sam pravodobno gazio druge oko sebe, bio bih danas ugledno i poštovano građansko lice!”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Ja sam, vidite, zgažen. Zašto? Zato jer sam se usudio usprotiviti ljudskoj gluposti...”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Pojedinac koji hoće da se uzdigne iznad svojih bližnjih nalik je na kotač na blatnoj cesti: zakotrljao se, ali i zaprljat će se!”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“I mjesečina može biti pogled na svijet.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Život je oduvijek bio najčistiji i najdublji tamo gdje se objavljuje u tajanstvenom trenu ljepote: razastrto golubinje krilo tamnoocalne boje u modrikastom sedefnom preljevu pastelnog, toplog proljetnog neba, lepet čistog ptičjeg krila kad sviće, a mladi jablan treperi na jutarnjem nebu. Otputovati iz ove strašne, crnim zavjesama zamračene sobe, u pastelnoplava svitanja, negdje daleko na jugu. Škrinula su vrata tihe osamljene kućice na dnu drvoreda, bijelo jare provirilo je između dva kamena stupa, jutarnji lahor nad plohom ustalasane rosnate trave, cvrkut ptičji nad lovorikama i oleandrima. Frascati, Grotta-ferrata, Castel Gandolfo, kao crta svijetle plave simfonije, u prozirnom pianissimu obrisa albanskih brda, pinije, čempresi, klokot vodoskoka, svjetlomrak teške, smeđe, mračne zlatnouokvirene renesansne slike. Žubori vrelo u sjeni hrastika, bijeli oblaci plove iznad krajine, zvone klepke, čuje se frula: idila. U jednu riječ: idila.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“On je heroj po svom junačkom ''pogledu na svijet''.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“... čovjek od sebe stvori čovjeka, a da ne bude tuđa spužva.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“... pravo je ravnoteža dobrote i harmonije, pravo je savršen sklad ukusa i uvjerenja...”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Dajte nam tisuću ljudi, tisuću karaktera!”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Politika je vještina koja računa s jednim koeficijentom, a to je, vidite, koeficijent stvarnih snaga!”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“I ptice padaju umorne i ne lete vječno. Zašto da ljudi neprekidno lebde iznad svog dostojanstva?”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Odbijalo je to srce na osmerobridnom staklenom stalku, pravilno, jednolično, jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, a riječ je bila na meni, sva lica oko stola ukočila su se kao da će nas nekakav nespretan fotografski početnik snimiti, i sad ga je nestalo iza crne krpe i nema ga, a mi čekamo da škljocne stroj pa da život dalje zažamori u vinu, u glupostima, u smijehu, da se razlije po mjesečini, da poleti kao onaj leptir što je nakon stravične sunuo iz mliječne kugle i izgubio se iznad verandinog luka, visoko iznad naših glava, u zelenim daljinama tople rujanske noći.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Zveket stakla, posuda, svjetiljaka, stravična vika na polutamnoj verandi, a vani u noći vjetar u kestenovima, cvrčci, mjesečina i rosnata, zelena, zvjezdana tišina.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Godinama živio sam u našem smrdljivom zvjerinjaku gotovo gluhonijem, pritajen i povučen u sebe kao puž i pravi puzavac (...)”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason