I vidim Irenu, dugu i bijelu, kako se rađa iz šalice za kavu, sa škrgama pod vratom, usku i golu, s pužem među nogama, u tamnom prostoru crkve. I vidim gomilu golubljih kostura koji nečujno sipe na nju kao snijeg, a ona otvara usta i šapće: I ništa više... Ili možda nešto drugo. Ne zna se. Ostalo su mjehurići.
— Jun 03, 2019 09:46AM
Add a comment