Status Updates From Vukovi iz šume vječnosti

Ima tu i misterioznih pisama na ćirilici, Dostojevskog, Černobila, puno glazbe (ona iz 80-tih mi diže tlak, jednostavno više nemam kapaciteta za veličenje meni baš mrskih 80-tih jer mislim da se nitko normalan ne sjeća svojih napornih teen dana), Lenjina, Šoštakovića itd. Dobar je. Baš mi se sviđa, a tek korice! Obrnuta šuma, to me skroz razveselilo i jeziva e, ta slika.
Veselim se čitanju dalje! Dobar je, baš je.

Dakle, aforizmi, no da kažem: prvo mi je prvi glas, Syvert, bio naporan mulac, sad mi ruska znanstvenica (povezala sam konce, to mu je polusestra) nekako nije sjela dok mi Syvert i njegova obitelj djeluju potpuno životno, štoviše, u mojoj menopauzičnoj magli ponekad, kroz dan, pomislim kako je ona žena koju sam nedavno upoznala a sin ju je odveo u bolnicu, je li dobro? A riječ je o S. majci koja boluje od raka.

Na strani sam 453.
Sasvim druga atmosfera nego u Jutarnjoj zvijezdi. Prvih 390 stranica pitala sam se kada će više početi radnja, no sad, kad sam na drugom glasu, sad mi se sve lijepo prožima. Objašnjen je i naslov; to je u stvari iz esejar uske pjesnikinje Marine Cvetajeve o Rilkeu (Ma koliko hranio vuka, on će uvijek gledati prema šumi. Svi smo mi vukovi u gustoj šumi vječnosti). Nekako su mi mrski aforizmi.