Tomislav Stankovic

“Kad si dijete razmišljaš što ćeš biti kad odrasteš. Sanjaš nešto veliko. I ne shvaćaš da je tvoja najveća veličina već u tebi. Na tom mjestu. U tom trenutku. Popodnevima kod bake. U majčinom zagrljaju. U pogledu tvog oca. Tamo je. Bio si tamo. U najjednostavnijim stvarima. Živote provodimo tražeći ono što već imamo. Naša je potraga - pronaći put kući. Gdje žive naše uspomene.”
― Boris Trupčević, 1000 kilometara povratka sebi

“Putovanjima se pročišćavam od društvenosti i rutine, izoštravam dioptriju i dobivam uvid u sve četiri dimenzije ljudskog postojanja: tijelo, duh, namjere i pokretačku energiju. Pisanjem o putovanjima ostvarujem dublje razumijevanje doživljenog pa je tako pisanje za mene i kontenplacija i radna terapija u kojoj mi znojenje (na stolcu, a za zaslonom) popravlja raspoloženje i dovodi me u stanje reda.”
― Jasna Horvat, Antiatlas

“Život melje. Živimo u ne-svijesti, većinu vremena na autopilotu, često lažući sami sebe, ali i dalje uporno držimo nogu na gasu kao da ćemo igdje brže stići. Nećemo. Pogotovo ne na bolje mjesto. Svi ćemo se samo provozati od rodilišta do groblja, kraće ili duže, brže ili sporije. Ono između ta dva mjesta kako smo putovali u što smo iza sebe ostavili, jedino je važno.”
― Boris Trupčević, 1000 kilometara povratka sebi

“Dan 84. Posljednji dan mog puta i prvi dan kad ne moram hodati. ... Lagao bih kada bih rekao da sam bio uzbuđen, da mi je srce lupalo, čelo se znojilo. Istina je bila drukčija. ... Uopće nisam razmišljao o putu. Sada sam bio tu, na cilju, i to je to.”
― Boris Veličan