“Dan je....
samo bijela hartija, na kojoj se sve biljezi
i ispisuje....
a racun se placa nocu..
na velikim, mracnim poljima nesanice.
Ali tu se sve rijesava i brise...
konacno i nepovratno..
Svaka preboljena patnja,
nestaje tu kao rijeka ponornica
ili sagori bez traga i spomena...”
―
Ivo Andrić,
Jelena, žena koje nema
