Zoran Krušvar's Blog, page 2
April 22, 2013
Četiri jahača literalipse putuju u Vrbovsko
Ne, nećemo čitati priče o smaku svijeta, to je soooo last year ali mi je trebalo nešto gdje su neka četvorica pa mi je ovo prvo palo na pamet.
Dakle:
sutra, 23. travnja, kad se obilježava Svjetski dan knjige i Hrvatska noć knjige (jer nama padne mrak na oči kad čujemo za književnost), Alen Kapidžić, Moris Mateljan, Robert A. Vrbnjak i nižepotpisani Zoran Krušvar, putuju Twingom u Vrbovsko.
Vrbovsko je pitoreskno mjestašce, poznato po svojoj knjižnici u kojoj ćemo nas četvorica nastupiti sutra u 20:00, ako se putem ne izgubimo pa nas rastrgaju divlje zvijeri ili sakupljači šparuga u krivolovu.
Namjera nam je provesti ugodnu večer, čitajući svoja literarna djela novijeg i drugih datuma te čavrljajući s veselom publikom, koju očekuje i poseban poklon! A možda im i koju knjigu prodamo, nikad se ne zna? Fiskalne nabrusimo kase, zrel je klas!
Ako ste u mogućnosti, dođite u 23. travnja 2013. u Vrbovsko, 20:00 u knjižnici - SPEKTAKL!
Dakle:
sutra, 23. travnja, kad se obilježava Svjetski dan knjige i Hrvatska noć knjige (jer nama padne mrak na oči kad čujemo za književnost), Alen Kapidžić, Moris Mateljan, Robert A. Vrbnjak i nižepotpisani Zoran Krušvar, putuju Twingom u Vrbovsko.
Vrbovsko je pitoreskno mjestašce, poznato po svojoj knjižnici u kojoj ćemo nas četvorica nastupiti sutra u 20:00, ako se putem ne izgubimo pa nas rastrgaju divlje zvijeri ili sakupljači šparuga u krivolovu.
Namjera nam je provesti ugodnu večer, čitajući svoja literarna djela novijeg i drugih datuma te čavrljajući s veselom publikom, koju očekuje i poseban poklon! A možda im i koju knjigu prodamo, nikad se ne zna? Fiskalne nabrusimo kase, zrel je klas!
Ako ste u mogućnosti, dođite u 23. travnja 2013. u Vrbovsko, 20:00 u knjižnici - SPEKTAKL!
March 30, 2013
Zašto je super što je Amazon kupio Goodreads?
Super je zato što sam baš bio nekako smanjio svoje prisustvo na Goodreadsu i imao sam neku trunku osjećaja kao da ga možda zapostavljam pa je to, kao, iz nekog čudnog razloga možda loše.
I sad vidim da je zla velika pokvarena korporacija kupila Goodreads i sad se više UOPĆE ne osjećam loše što ga zapostavljam! Jeiiiii!!!
:-)
I sad vidim da je zla velika pokvarena korporacija kupila Goodreads i sad se više UOPĆE ne osjećam loše što ga zapostavljam! Jeiiiii!!!
:-)
March 14, 2013
Pa eto, hvala
Ne znam ja sad jel netko od vas došao u Tvornicu na "Noć velikog čitanja" neformalne književne skupine Ri lit (znam da mi nitko nije prišao i rekao, ej bok mi se znamo s goodreadsa), al za slučaj da ipak ima i takvih, ja bih vam zahvalio što ste došli.
Naime, bilo mi je ovo prvi puta da čitam pred publikom koja je PLATILA ULAZNICU na književnu večer. To mi je bilo sjajno iskustvo. Moram priznati da sam, kad sam čuo da će biti ulaznice, očekivao praznu dvoranu pa me ugodno iznenadilo što je bila puna.
Ne znam koliko je ljudi bilo unutra, Zoran Žmirić je rekao sto, Vlado Simcich zvani Vava je rekao osamdeset... ja sam na fotki izbrojao bar četrdeset, a na njoj nije bilo cijelo gledalište. Tako da ću biti vrlo oprezan u brojanju i reći da je došlo između četrdeset i osamdeset ljudi. Ajmo uzet šezdeset kao neku dosta sigurnu brojku.
Kako je zadnji put kad sam gostovao u ZG došlo dvoje (nakon čega je izbila tučnjava) ja sam zapravo prezadovoljan. Ako je uobičajeni odaziv na književna zbivanja u Zagrebu sličan kao u Rijeci (a kruže priče da jest) onda je nama u mali pogon Tvornice došlo barem duplo više ljudi nego što obično dođe.
A naplaćivao se upad.
Osim toga, lijepo su reagirali na naše tekstove. Ja sam bio baš zadovoljan, što se mene tiče možemo to ponoviti bilo kada.
Tako da - još jednom hvala i vidimo se idućom prilikom!
Naime, bilo mi je ovo prvi puta da čitam pred publikom koja je PLATILA ULAZNICU na književnu večer. To mi je bilo sjajno iskustvo. Moram priznati da sam, kad sam čuo da će biti ulaznice, očekivao praznu dvoranu pa me ugodno iznenadilo što je bila puna.
Ne znam koliko je ljudi bilo unutra, Zoran Žmirić je rekao sto, Vlado Simcich zvani Vava je rekao osamdeset... ja sam na fotki izbrojao bar četrdeset, a na njoj nije bilo cijelo gledalište. Tako da ću biti vrlo oprezan u brojanju i reći da je došlo između četrdeset i osamdeset ljudi. Ajmo uzet šezdeset kao neku dosta sigurnu brojku.
Kako je zadnji put kad sam gostovao u ZG došlo dvoje (nakon čega je izbila tučnjava) ja sam zapravo prezadovoljan. Ako je uobičajeni odaziv na književna zbivanja u Zagrebu sličan kao u Rijeci (a kruže priče da jest) onda je nama u mali pogon Tvornice došlo barem duplo više ljudi nego što obično dođe.
A naplaćivao se upad.
Osim toga, lijepo su reagirali na naše tekstove. Ja sam bio baš zadovoljan, što se mene tiče možemo to ponoviti bilo kada.
Tako da - još jednom hvala i vidimo se idućom prilikom!
March 5, 2013
Teku pripreme
Kolegica Tea Tulić, vrijedna, marljiva i radišna kakva već jest, potrudila se pa informirala medije o našem skorom dolasku u Zagreb.
Mediji su to lijepo prihvatili, evo recimo ovdje: http://www.ezadar.hr/clanak/knjizevna...
Ja sam posebno zadovoljan jer su stavili moju fotku na kojoj imam još tri dlake na glavi više nego danas. I lijepu majicu.
Osim toga, javila mi se frendica mejlom, kaže da je stavila najavu našeg dolaska na svoj fejsbuk, da će stavit i na svoj blog i da je čak i mejlom pozvala ljude. To su pravi prijatelji, a ne ovi što im je teško stisnut "ritvit". E.
Uglavnom, htio sam vam ponoviti da ste svi pozvani te da se nadam kako ćemo se družiti u Tvornici 12. ožujka u 20 sati.
Mi preksutra imamo generalnu probu, čitamo sami sebi svoje priče, mjerimo koliko su dugačke (da vam ne budemo dosadni), kritiziramo jedni druge oko toga kako čitamo i slično. Ukratko, pripremamo se.
Mi smo ozbiljni ljudi. Nema zajebancije.
Doći ćemo spremni k'o Ivica Kostelić četr'estreće.
A kakvi ćete vi doći?
Mediji su to lijepo prihvatili, evo recimo ovdje: http://www.ezadar.hr/clanak/knjizevna...
Ja sam posebno zadovoljan jer su stavili moju fotku na kojoj imam još tri dlake na glavi više nego danas. I lijepu majicu.
Osim toga, javila mi se frendica mejlom, kaže da je stavila najavu našeg dolaska na svoj fejsbuk, da će stavit i na svoj blog i da je čak i mejlom pozvala ljude. To su pravi prijatelji, a ne ovi što im je teško stisnut "ritvit". E.
Uglavnom, htio sam vam ponoviti da ste svi pozvani te da se nadam kako ćemo se družiti u Tvornici 12. ožujka u 20 sati.
Mi preksutra imamo generalnu probu, čitamo sami sebi svoje priče, mjerimo koliko su dugačke (da vam ne budemo dosadni), kritiziramo jedni druge oko toga kako čitamo i slično. Ukratko, pripremamo se.
Mi smo ozbiljni ljudi. Nema zajebancije.
Doći ćemo spremni k'o Ivica Kostelić četr'estreće.
A kakvi ćete vi doći?
February 27, 2013
Ri lit dolazi u Zagreb
Priča ide ovako:
mi smo pisci iz provincije. Ima nas nešto. Kao i svi drugi pisci, mi također mislimo da smo baš super. I jako nas nervira kad vidimo da medijsku pažnju, dobre ugovore, plaćena gostovanja i ostale ljepote dobivaju neki drugi pisci. Što bi reklo Hladno pivo: http://www.youtube.com/watch?v=wjJuXD...
Obzirom da smo si mi baš tako super i cool, jedino racionalno objašnjenje jest da nas afirmirani urednici, kritičari, novinari, voditelji TV emisija, po ure kulture, vijesti iz kulture, ministarstvo kulture, svekolika književna, akademska, intelektualna, financijska i ostala javnost ne doživljavaju isključivo iz razloga što oni svi stanuju u Zagrebu, a mi smo im daleko pa nas još nisu upoznali.
Jer da jesu, vidjeli bi kako smo mi simpatični, dragi i sexy i voljeli bi nas i stalno bi nas negdje zvali i ne bi mogli bez nas.
Pa smo mi tako, odnosno jedna grupica, odlučili malo se pobliže predstaviti publici. Prvo smo se predstavili doma, u Rijeci, jer su Maja Hrgović i Davor Mandić ustanovili da se Rijeci fućka za književnost: http://www.novilist.hr/Kultura/Knjize...
Pa je ispalo da možda ipak nije tako, jer je književna večer ispala više nego uspješna: http://www.mojarijeka.hr/kultura/noc-...
Odnosno, ne znamo kad je zadnji put u Rijeci na neko književno zbivanje došlo toliko ljudi.
Uglavnom, kako su Hrgović i Mandić ustvrdili da se i Zagrebu fućka za književnost, pomislili smo da bi bilo zgodno i to provjeriti. Uostalom, u Zagrebu su svi ti ljudi koje nismo upoznali, a koji bi čeznuli za nama kad bi samo znali koliko smo mi divni.
I tako, eto nas u metropoli. Dolazimo za koji dan. Piše sve na fejsbuku, gle:
http://www.facebook.com/events/116663...#
Ako nemate fejsbuk, napisat ću i ovdje:
utorak, 12. ožujka, u 20 sati, mali pogon Tvornice kulture, Zagreb.
NOĆ VELIKOG ČITANJA
Nastupaju:
Tea Tulić
Vlado Simcich
Zoran Žmirić
Enver Krivac
Moris Mateljan
Alen Kapidžić
Bojan Mušćet
Milan Zagorac
Zoran Krušvar
Bit će nam jako drago ako se upoznamo. Ima tu na goodreadsu tih nekih ljudi koji žive blizu Zagreba pa navratite.
Bilo bi super ako biste, recimo, ovu obavijest nekako podijelili s ljudima pa da nas dođe više i da zabava bude bolja. A bit će sjajno, vjerujte nam ili kako se to ovih dana kaže PIPL MAST TRAST AS.
Može, a?
mi smo pisci iz provincije. Ima nas nešto. Kao i svi drugi pisci, mi također mislimo da smo baš super. I jako nas nervira kad vidimo da medijsku pažnju, dobre ugovore, plaćena gostovanja i ostale ljepote dobivaju neki drugi pisci. Što bi reklo Hladno pivo: http://www.youtube.com/watch?v=wjJuXD...
Obzirom da smo si mi baš tako super i cool, jedino racionalno objašnjenje jest da nas afirmirani urednici, kritičari, novinari, voditelji TV emisija, po ure kulture, vijesti iz kulture, ministarstvo kulture, svekolika književna, akademska, intelektualna, financijska i ostala javnost ne doživljavaju isključivo iz razloga što oni svi stanuju u Zagrebu, a mi smo im daleko pa nas još nisu upoznali.
Jer da jesu, vidjeli bi kako smo mi simpatični, dragi i sexy i voljeli bi nas i stalno bi nas negdje zvali i ne bi mogli bez nas.
Pa smo mi tako, odnosno jedna grupica, odlučili malo se pobliže predstaviti publici. Prvo smo se predstavili doma, u Rijeci, jer su Maja Hrgović i Davor Mandić ustanovili da se Rijeci fućka za književnost: http://www.novilist.hr/Kultura/Knjize...
Pa je ispalo da možda ipak nije tako, jer je književna večer ispala više nego uspješna: http://www.mojarijeka.hr/kultura/noc-...
Odnosno, ne znamo kad je zadnji put u Rijeci na neko književno zbivanje došlo toliko ljudi.
Uglavnom, kako su Hrgović i Mandić ustvrdili da se i Zagrebu fućka za književnost, pomislili smo da bi bilo zgodno i to provjeriti. Uostalom, u Zagrebu su svi ti ljudi koje nismo upoznali, a koji bi čeznuli za nama kad bi samo znali koliko smo mi divni.
I tako, eto nas u metropoli. Dolazimo za koji dan. Piše sve na fejsbuku, gle:
http://www.facebook.com/events/116663...#
Ako nemate fejsbuk, napisat ću i ovdje:
utorak, 12. ožujka, u 20 sati, mali pogon Tvornice kulture, Zagreb.
NOĆ VELIKOG ČITANJA
Nastupaju:
Tea Tulić
Vlado Simcich
Zoran Žmirić
Enver Krivac
Moris Mateljan
Alen Kapidžić
Bojan Mušćet
Milan Zagorac
Zoran Krušvar
Bit će nam jako drago ako se upoznamo. Ima tu na goodreadsu tih nekih ljudi koji žive blizu Zagreba pa navratite.
Bilo bi super ako biste, recimo, ovu obavijest nekako podijelili s ljudima pa da nas dođe više i da zabava bude bolja. A bit će sjajno, vjerujte nam ili kako se to ovih dana kaže PIPL MAST TRAST AS.
Može, a?
February 20, 2013
književnost, principi i interneti
Od novosti ima to da je s radom počeo jedan novi internetski portal, imena Princip.hr. Ono što je posebno lijepo od tog portala jest to da su objavili jedan lijepi članak o književnoj skupini Ri lit, koja je nedavno u Rijeci napravila presedan, dotjeravši dvjestotinjak gledatelja na književnu večer. Pa evo što kaže Princip.hr:
http://www.princip.hr/index.php/kultu...
http://www.princip.hr/index.php/kultu...
February 17, 2013
18.02.2013. riječka kulturna invazija na Karlovac
Znam da je malo kasno, al ja sam malo glup pa se nisam sjetio ranije. Dakle:
SUTRA, 18.02.2013. u "Edisonu" u Karlovcu, događa se program "KAbina". u 20 sati. Vi koji ste iz Karlovca valjda znate što je KAbina, obzirom da postoji već par godina. Uglavnom, to je ono kad dođu neki pisci pa nešto to svoje čitaju ili štoveć, a onda nakon njih dođe neki bend pa oplete neku muziku.
E pa sutra je tako ta KAbina u 20:00 u Edisonu, a ima neslužbeni naziv “Riječka invazija”. Naime, nastupa šest riječkih književnika, okupljenih u skupinu "Pokojni". To su redom Tea Tulić, Kristina Posilović, Enver Krivac, Moris Mateljan, Alen Kapidžić i ja osobno.
Zoran Žmirić ovaj put nije s nama, ali ga nosimo u srcima :-p
Nakon književnog dijela, uslijedit će svirka riječkog rock benda Kraj Programa.
Pa svi vi koji gravitirate Karlovcu, nek vam ne bude teško, dođite sutra na druženje u KAbinu.
Bit će sjajno.
SUTRA, 18.02.2013. u "Edisonu" u Karlovcu, događa se program "KAbina". u 20 sati. Vi koji ste iz Karlovca valjda znate što je KAbina, obzirom da postoji već par godina. Uglavnom, to je ono kad dođu neki pisci pa nešto to svoje čitaju ili štoveć, a onda nakon njih dođe neki bend pa oplete neku muziku.
E pa sutra je tako ta KAbina u 20:00 u Edisonu, a ima neslužbeni naziv “Riječka invazija”. Naime, nastupa šest riječkih književnika, okupljenih u skupinu "Pokojni". To su redom Tea Tulić, Kristina Posilović, Enver Krivac, Moris Mateljan, Alen Kapidžić i ja osobno.
Zoran Žmirić ovaj put nije s nama, ali ga nosimo u srcima :-p
Nakon književnog dijela, uslijedit će svirka riječkog rock benda Kraj Programa.
Pa svi vi koji gravitirate Karlovcu, nek vam ne bude teško, dođite sutra na druženje u KAbinu.
Bit će sjajno.
February 8, 2013
Kako sam spojio mrtvog anarhista i lokalnu politiku
Krajem 2010. izašao mi je taj roman koji se bavi Jankom Polićem Kamovom. Također, roman se bavi Rijekom, osobama, događajima i prostorima iz riječke povijesti, urbanih legendi i mašte, opisuje situaciju u Rijeci i Hrvatskoj u 2010., a dotiče se i nekih ljudi koji danas žive u tom gradu.
Među ostalima, spominje se i riječki gradonačelnik.
Roman se zove Kamov se vraća kući.
Sada, 2013. započela je kampanja za lokalne izbore. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel u borbu za novi mandat ulazi pod geslom "Rijeka se vraća kući".
Nije puno, al čovjeka veseli :-))
Među ostalima, spominje se i riječki gradonačelnik.
Roman se zove Kamov se vraća kući.
Sada, 2013. započela je kampanja za lokalne izbore. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel u borbu za novi mandat ulazi pod geslom "Rijeka se vraća kući".
Nije puno, al čovjeka veseli :-))
February 5, 2013
Kako ću ja bez Istrakona?
Ne, nije da se Istrakon ukinuo ili tako nešto. Ali dogodio se povijesni presedan.
2001. godine, ako me pamćenje dobro služi, raspisan je prvi literarni natječaj za istrakonsku zbirku priča. Ta prva istrakonska zbirka izašla je na Istrakonu 2002. i u njoj su bile četiri moje priče.
Prije toga, bio sam objavljen isključivo u nultom broju (tada studentskog) časopisa "Re" i ulazak u zbirku mi je jako puno značio. Pogotovo mi je značilo što sam kroz kasnije recenzije te zbirke dobio promociju i zapravo sam time ušao na hrvatsku SF scenu.
Istrakonska zbirka od tad se objavljuje svake godine i ja svake godine šaljem priče.
Do sad sam u istrakonskim zbirkama, ako dobro brojim, objavio DVADESET priča.
No, ove godine, po prvi puta u povijesti tog natječaja, nisam poslao priču.
Već sam neko vrijeme razmišljao o tome kako postoje razlozi zašto ne poslati priču. Koliko mi je, kao anonimnom autoru, bio velik taj korak od ničeg do nečeg, toliko su se ti koraci od nečeg do nečeg drugog smanjili pa se već neko vrijeme čini da koračam u mjestu. Odnosno, izgubio sam dojam da objavama u istrakonskoj zbirci postižem nekakav napredak u afirmaciji vlastitog rada. Osim toga, visoka cijena zbirke u kombinaciji s vrlo lošom distribucijom, dovela je do toga da mi se čini kako jako malo ljudi uopće pročita tu zbirku te se pitam je li bolje priču objaviti ovako: http://www.youtube.com/watch?v=NGrFUI...
Razmišljajući o tim stvarima, nekako sam zaključio da možda više ne trebam osjećati potrebu slanja priča na Istrakon. Kao, ako se desi da baš imam nešto u tom formatu, onda ću poslati. Ako nemam - ništa. A znao sam da neću imati, jer nikad ne pišem u tom formatu 3-5 kartica, osim ako je ciljano za neku objavu. Tako sam se nekako pomirio s idejom da ove godine neću slati ništa na natječaj.
Međutim, kad se rok za slanje počeo približavati, mene je počelo gristi. Ja želim biti u toj zbirci, volim biti unutra pa makar bilo beskorisno. Na žalost, u tih zadnjih pet-šest dana kad me napala užasna potreba za pisanjem i slanjem, napao me je i rok za predaju magistarskog rada, koji mi je okupirao svo moguće vrijeme i još neko nemoguće.
I tako se, eto, desilo da prvi puta u povijesti nisam poslao priču na Istrakon.
Nije da Istrakon ne može bez mene, velik je on. Ali kako ću ja bez njega? :-p
2001. godine, ako me pamćenje dobro služi, raspisan je prvi literarni natječaj za istrakonsku zbirku priča. Ta prva istrakonska zbirka izašla je na Istrakonu 2002. i u njoj su bile četiri moje priče.
Prije toga, bio sam objavljen isključivo u nultom broju (tada studentskog) časopisa "Re" i ulazak u zbirku mi je jako puno značio. Pogotovo mi je značilo što sam kroz kasnije recenzije te zbirke dobio promociju i zapravo sam time ušao na hrvatsku SF scenu.
Istrakonska zbirka od tad se objavljuje svake godine i ja svake godine šaljem priče.
Do sad sam u istrakonskim zbirkama, ako dobro brojim, objavio DVADESET priča.
No, ove godine, po prvi puta u povijesti tog natječaja, nisam poslao priču.
Već sam neko vrijeme razmišljao o tome kako postoje razlozi zašto ne poslati priču. Koliko mi je, kao anonimnom autoru, bio velik taj korak od ničeg do nečeg, toliko su se ti koraci od nečeg do nečeg drugog smanjili pa se već neko vrijeme čini da koračam u mjestu. Odnosno, izgubio sam dojam da objavama u istrakonskoj zbirci postižem nekakav napredak u afirmaciji vlastitog rada. Osim toga, visoka cijena zbirke u kombinaciji s vrlo lošom distribucijom, dovela je do toga da mi se čini kako jako malo ljudi uopće pročita tu zbirku te se pitam je li bolje priču objaviti ovako: http://www.youtube.com/watch?v=NGrFUI...
Razmišljajući o tim stvarima, nekako sam zaključio da možda više ne trebam osjećati potrebu slanja priča na Istrakon. Kao, ako se desi da baš imam nešto u tom formatu, onda ću poslati. Ako nemam - ništa. A znao sam da neću imati, jer nikad ne pišem u tom formatu 3-5 kartica, osim ako je ciljano za neku objavu. Tako sam se nekako pomirio s idejom da ove godine neću slati ništa na natječaj.
Međutim, kad se rok za slanje počeo približavati, mene je počelo gristi. Ja želim biti u toj zbirci, volim biti unutra pa makar bilo beskorisno. Na žalost, u tih zadnjih pet-šest dana kad me napala užasna potreba za pisanjem i slanjem, napao me je i rok za predaju magistarskog rada, koji mi je okupirao svo moguće vrijeme i još neko nemoguće.
I tako se, eto, desilo da prvi puta u povijesti nisam poslao priču na Istrakon.
Nije da Istrakon ne može bez mene, velik je on. Ali kako ću ja bez njega? :-p
January 25, 2013
Zaboravite spike o nezainteresiranoj riječkoj književnoj publici
Dakle, evo članak, fotke, video:
http://www.mojarijeka.hr/kultura/noc-...
http://www.mojarijeka.hr/kultura/noc-...
