The Last Lecture Quotes

“Pleši s onim tko te pozvao. Taj klišej koji su mi roditelji često ponavljali ne odnosi se samo na maturalnu večer. On bi trebao biti mantra u poslovnim i akademskim krugovima, ali i u kući. On nas podsjeća na lojalnost i poštovanje.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Moja kćerka ima samo osamnaest mjeseci pa joj ovo ne mogu reći sada, ali kad bude dovoljno zrela, volio bih da posluša što mi je jednom rekla jedna kolegica. Mislim da je to dobar savjet za sve mlade dame. Zapravo, kad bolje razmislim, to je najbolji savjet koji sam ikad čuo.
— Trebalo mi je mnogo vremena, ali na kraju sam shvatila. Kad je riječ o muškarcima koji se za vas zanimaju u romantičnom smislu, stvar je jednostavna. Treba ignorirati sve što govore i obratiti pozornost samo na ono što rade otkrila mi je ona.
To je to. Za tebe, Chloe.
Čini mi se da bi ovaj savjet mogao koristiti i Dylanu i Loganu kad za to dođe vrijeme.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Otkrio sam da ljudi znatan dio vremena troše oko brige što drugi misle o njima. Kada se nitko od nas ne bi brinuo što se vrzma po tuđim glavama, naši bi životi i poslovi bili 33% djelotvorniji.
Kako sam došao upravo do tog postotka? Ja sam znanstvenik. Volim egzaktne cifre, čak i kad ih ne mogu opravdati. Zato krenimo s navedenom brojkom.
- Ne morate se brinuti oko onoga što ja mislim. Bilo dobro ili loše, ja ću vam to dati do znanja - običavao sam govoriti članovima svoje istraživačke grupe.
To znači da sam govorio izravno i ne uvijek taktično ako mi nešto nije bilo po volji. Znao sam ih i umiriti prikazujući to u pozitivnom svjetlu. - Ako ne kažem ništa, znači da nemate o čemu brinuti — rekao bih.
Studenti i kolege su cijenili ovakav način komunikacije jer nisu morali gubiti vrijeme opterećujući se »što Randy misli«. Zato što je ono što sam najčešće mislio bilo: u mom timu nalaze se ljudi koji rade 33% učinkovitije od bilo koga drugog. Eto to mi je bilo u glavi.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Previše ljudi ide kroz život žaleći se na svoje probleme. Uvijek sam vjerovao da bi se energija koja se troši na pritužbe trebala primijeniti na rješavanje problema i ljudi bi bili iznenađeni poboljšanjem situacije.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Ako koristite novac za borbu protiv siromaštva to može biti jako korisno, ali još uvijek djelujete na marginama. Kada šaljete čovjeka na Mjesec, vi pružate nadahnuće svima nama da iskoristimo maksimum ljudskog potencijala pomoću kojega najveći problemi čovječanstva mogu biti riješeni.
Dopustite sebi da sanjate. Hranite i snove svoje djece. To će ponekad značiti da idu na spavanje kasnije nego što ste propisali.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Tata je sačuvao i hrpu papira. Bilo je tu mnoštvo pisama u vezi njegovog posla oko osiguranja i dokumenata o karitativnim projektima. Negdje duboko medu papirima pronašli smo priznanje iz 1945. godine, kada je služio u vojsci. Bila je to pohvalnica za »herojsko postignuće« koju je potpisao general, zapovjednik 75. pješadijske divizije. Jedanaestog travnja 1945. očevu četu su napali Nijemci i u ranoj fazi bitke palo je već osam žrtava. Na pohvalnici je pisalo: »Ne mareći za osobnu sigurnost, vojnik Pausch napustio je zaštićenu poziciju i započeo spašavanje ranjenika dok su projektili padali u njegovoj neposrednoj blizini. Tu akciju je izvršio s takvom efikasnošću da su svi ranjenici uspješno evakuirani.«
Kao priznanje za to djelo, moj je otac, u to doba dvadeset-dvogodišnjak, dobio odličje Brončane zvijezde.
Za pedeset godina koliko su moji roditelji bili u braku, tijekom tisuće razgovora koje sam vodio s ocem, ovaj podatak nikada nije izašao na vidjelo. Sada sam bio tu, nekoliko tjedana nakon njegove smrti, učeći od njega još jednu lekciju o značenju žrtve i snazi skromnosti.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“U redu, možda ovo zvuči malo uvrnuto. Ali ako vaša kanta za smeće ili tačke imaju kakvu ulupinu, nećete kupovati nove. Možda je to zato jer vam kante za smeće i tačke ne služe kao simboli socijalnog statusa i identiteta. Za Jai i mene naši su oštećeni automobili postali potvrda našeg braka. Ne treba se baš sve popraviti.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Zidovi od opeka postoje s razlogom. Oni nam daju priliku shvatiti koliko žarko nešto želimo.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Pitao sam roditelje što mi je činiti.
- Podrži je — rekla je mama. — Ako je voliš, pruži joj podršku.
Tako sam i učinio. Taj sam tjedan proveo na predavanjima, boraveći u uredu koji se nalazio u hodniku gdje je i ona radila. Nekoliko puta sam se zaustavio tek da vidim je li sve u redu. - Želim samo vidjeti kako si - govorio sam. - Ako mogu bilo što učiniti, samo reci.
Nakon nekoliko dana, ona me nazvala: — Čuj, Randy, sjedim ovdje, osjećam kako mi nedostaješ i želim da si tu kraj mene. To nešto znači, što misliš?
Konačno je shvatila. Ipak je bila zaljubljena.
Moji roditelji su još jednom bili u pravu. Ljubav jest pobijedila. Na kraju tjedna Jai se preselila u Pittsburgh.
Zidovi od opeka postoje s razlogom. Oni nam daju priliku shvatiti koliko žarko nešto želimo.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“U kolovozu je bilo vrijeme za kvartalni pregled u bolnici Anderson. Jai i ja odletjeli smo za Houston i ostavili djecu s bejbisitericom. Ponašali smo se kao da smo na nekakvom romantičnom bijegu od kuće. Dan prije pregleda otišli smo čak do velikog vodenog parka - dakako, moja ideja o romantičnom bijegu — i ja sam se vozio na toboganu smijući se kao lud.
A onda, u srijedu 15. kolovoza 2007., stigli smo u bolnicu da s mojim onkologom, Robertom Wolffom, pogledamo najnovije CT snimke. Uveli su nas u ordinaciju gdje je medicinska sestra postavila nekoliko rutinskih pitanja. — Ima li kakvih promjena u težini, Randy? Uzimate li još uvijek iste lijekove? - Jai je primijetila veseo, zapjevan ton sestrina glasa kad je puna vedrine rekla: - U redu, doktor će uskoro doći i vidjeti vas — i zatvorila vrata.
U ordinaciji se nalazilo računalo. Primijetio sam da ga sestra nije isključila; moj medicinski karton nalazio se na ekranu. Naravno da sam se dobro snalazio s računalom, ali ova situacija nije tražila nikakvo hakiranje. Čitava povijest bolesti bila je ispred mene.
- Hoćemo li baciti pogled? - upitao sam Jai. Nisam osjećao
nikakvu grižnju savjesti zbog toga. Napokon, radi se o mojim
nalazima.
Počeo sam pregledavati i pronašao nalaze krvi. Bilo je tu nekakvih tridesetak nepoznatih vrijednosti, ali ja sam znao što tražim - marker tumora CA19-9. Pronašao sam ga i ukazao se jezivi broj 208. Normalna vrijednost je ispod 37. Proučavao sam ga koju sekundu.
- Gotovo je - rekao sam Jai. - Igra je svršena.
- Što hoćeš reći? - upitala je.
Pokazao sam joj vrijednosti CA19-9. Bila je već dovoljno upućena u liječenje tumora i znala je da 208 znači metastaze -smrtnu osudu. - To nije smiješno - rekla je. - Prestani se zafrkavati.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“O krpenim sam životinjama govorio na svom posljednjem predavanju. Čak sam pokazao i slike. Mogu pretpostaviti što su pritom mislili tehnički navrnuti cinici: s obzirom na mogućnost obrade digitalnih fotografija, možda se ti golemi krpeni medvjedi uopće ne nalaze uz mene. Ili sam možda nagovorio prave pobjednike da mi posude svoj trofej za fotografiranje.
Kako ću u ovo cinično doba uvjeriti publiku da sam uistinu osvojio sve to? U redu, pokazat ću im te igračke uživo. I tako su u jednom trenutku sa svake strane pozornice ušetali moji studenti noseći po jednu golemu krpenu životinju koju sam tijekom proteklih godina osvojio.
Ne trebam više te trofeje. Iako znam da se mojoj ženi sviđao krpeni medvjed kojeg sam objesio u njezinom uredu dok smo hodali, nakon što je došlo troje djece nije ih više željela u kući.

(Iz njih su ispadali komadići spužve i stiropora koji su mogli završiti u dječjim ustima.)
Znao sam da će, ukoliko zadržim igračke, jednog dana Jai pozvati dobru vilu i reći »nosi ih odavde«... ili još gore, otkriti da ne može. Zato sam se upitao: »A zašto ih ne bih dao prijateljima?«
Poslagao sam ih po pozornici i rekao: »Ako bilo tko želi za-držati dio mene, neka slobodno priđe i uzme jednog medvjeda; tko prvi dođe, njegov je.«
Krpene su životinje brzo našle novi dom. Nakon nekoliko dana doznao sam daje jednu životinju uzela studentica s Carnegie Mellona koja, kao i ja, boluje od raka. Nakon predavanja prišla je i izabrala velikog slona. Svidjela mi se simbolika. Sada je imala slona u sobi.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Gledajući tog čovjeka u akciji, naučio sam mnogo. Bio je esencija dinamičnog menadžera, znao je izvanredno raspodijeliti poslove, motivirati druge, čak i izgledati dobro u radnom odijelu. Nikada nije tvrdio da je sposobniji od svojih podređenih. Priznavao je njihove sposobnosti u okviru njihovih domena. Ali on je davao viziju i ton, on je podizao duh. Osim toga, imao je onu romantičnu facu kojom je zavodio žene po svim galaksijama. Sjećam se sebe kao desetogodišnjaka s naočalama ispred televizora. Svaki put kad bi se Kirk pojavio na ekranu imao bih osjećaj da je preda mnom grčki bog.
Imao je i fantastične naprave. Kad sam bio klinac, fasciniralo me što na svaki planet nosi i onu spravicu, komunikator iz Zvjezdanih staza, pomoću kojeg može razgovarati s ostatkom posade. Danas i ja nosim nešto slično u džepu. Tko se još sjeća da nam je Kirk prvi pokazao mobitel?”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Nisam kupio posljednji svezak Svjetske enciklopedije. S obzirom da sam izabran za jednog od autora, sada vidim da je Wikipedija posve dobar izvor informacija jer znam kakva je kontrola kvalitete u pravim enciklopedijama. Ali ponekad kad s djecom dođem u knjižnicu ne mogu odoljeti da ne otvorim slovo »V« i pokažem im. To je napisao njihov tata.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Kada me konačno pustio, prišao mi je jedan od pomoćnih trenera pokušavajući me utješiti. - Graham te je prilično izgnjavio, je li? — rekao je.
Jedva sam izustio »da«.
— To je dobar znak — naglasio je on. — Kad nešto zezneš, a nitko ti ništa ne kaže, to znači da su od tebe odustali.
Tu lekciju sam zapamtio za čitav život. Kada si svjestan da činiš nešto loše, a nitko se više ne trudi da te opomene, stvari ne stoje kako valja. Ako ih i ne želiš slušati, tvoji kritičari su najčešće oni koji ti žele reći da te još uvijek vole, da se brinu za tebe i da žele tvoj napredak.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Dok sam petljao oko rekvizita, primijetila je da se nisam usudio pogledati ni u koga. Pomislila je da ne želim gledati u ljude kako ne bih vidio nekog prijatelja ili bivšeg studenta, što bi moglo uzburkati moje emocije.
Prije nego sam započeo, razabrao se žamor među slušateljima. Oni koji su došli samo da bi vidjeli kako izgleda netko tko umire od raka gušterače vjerojatno su se pitali je li ovo moja prava kosa (da, tijekom kemoterapije nisam izgubio kosu) i hoće li oni osjetiti koliko sam blizu smrti dok budem govorio (moj odgovor: samo gledajte!«).”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Kada je konobarica donijela jelo, čestitao sam joj na trudnoći. - Mora da ste presretni - rekao sam.
- Ne baš - odgovorila je. - Bila je to slučajnost. Kada je otišla, ostao sam pogođen njezinom iskrenošću. Ta usputna primjedba podsjetila me na brojne slučajnosti koje igraju ulogu u našem dolasku u život... i našem putovanju ka smrti. Tu je žena koja je slučajno zanijela dijete, ali će ga zasigurno voljeti. Ja ću pak, slučajnošću zvanom rak, ostaviti troje djece koja će odrastati bez moje ljubavi.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Zašto mi je taj govor bio toliko važan? Jesam li time želio pokazati sebi i drugima da sam još i te kako živ? Da još uvijek imam snagu za nastup? Je li to možda želja nekoga tko voli javnu pozornost da odigra posljednju predstavu? Odgovori su bili potvrdni. — Ranjeni lav želi doznati može li još uvijek rikati - rekao sam Ja. - Radi se o dostojanstvu i samopoštovanju, a to nije isto što i taština.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Postoje akademske formalnosti koje se ne mogu zapostaviti, čak i kad je čovjek zauzet drugim stvarima, kao što je pokušaj da ostane živ.”
― Randy Pausch , The Last Lecture

“I want you to become what you want to become.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Tell your friend that in his death, a part of you dies and goes with him. Wherever he goes, you also go. He will not be alone.” In his email to me, this man was reassuring: “I know you are not alone.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Almost everybody has a good side. Just keep waiting. It will come out.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“LIKE COUNTLESS American nerds born in 1960, I spent part of my childhood dreaming of being Captain James T. Kirk, commander of the Starship Enterprise. I didn’t see myself as Captain Pausch. I imagined a world where I actually got to be Captain Kirk. For ambitious young boys with a scientific bent, there could be no greater role model than James T. Kirk of Star Trek. In fact, I seriously believe that I became a better teacher and colleague—maybe even a better husband—by watching Kirk run the Enterprise.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“It saddens me that many kids today are so coddled.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“IT’S IMPORTANT to have specific dreams.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Rời khỏi phòng bác sĩ, tôi nghĩ về những gì tôi đã nói với Jai trong công viên nước, sau khi chơi trò trượt ván. “Ngay cả khi các kết quả chụp cắt lớp ngày mai có tồi tệ, anh vẫn muốn em biết rằng anh cảm thấy rất sung sướng vì được sống, được ở đây ngày hôm nay, với em. Bất kể nhận được tin gì, anh sẽ không chết khi nghe nó. Anh sẽ không chết ngày hôm sau, hoặc ngày sau đó nữa. Vậy nên hôm nay, ngay bây giờ, chúng ta đang có một ngày tuyệt đẹp. Và anh muốn em biết rằng anh đang tận hưởng nó.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Chúng ta không đổi được những quân bài đã chia, chỉ có thể đổi cách chơi những quân bài đó.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“Start-up companies often prefer to hire a chief executive with a failed start-up in his or her background. The person who failed often knows how to avoid future failures. The person who knows only success can be more oblivious to all the pitfalls. Experience is what you get when you didn’t get what you wanted. And experience is often the most valuable thing you have to offer.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“I sometimes think I got more from pursuing that dream, and not accomplishing it, then I did from many of the ones I did accomplish.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“every animal pancake you make is an unintentional Rorschach test.”
― Randy Pausch, The Last Lecture

“It’s not a real vacation if you’re reading email or calling in for messages.”
― Randy Pausch, The Last Lecture