Roman citam, na sugestiju autora, od prvog do 56og poglavlja.
Tek poceh a vec sam zanesena krhkom recenicom, neretko bremenitom secanjima. Misli se pletu poput Urobora.
Culno dozivljavam radnju, i sama se nadnosim nad Senu, nalakcena na baroknu ogradu mosta, zurim u vodu.
Tajanstvo medj' redovima me opcinjava. Osetim te uboge studentske stancice na mansardama i smeh u kino-klubu. Kortasaru, radujem ti se! :)
— Feb 12, 2013 01:33PM
Add a comment