Knjigom u glavu discussion

45 views
Kutak za članove > SUDBINA STARE KNJIGE ( prvi dio)

Comments Showing 1-4 of 4 (4 new)    post a comment »
dateDown arrow    newest »

message 1: by Charles (new)

Charles Priča ima 4 str. ovo su prve dvije. ako ih itko pročita objavit ću i kraj. Ovo mi je najdraža priča koju sam napisao. Nadam se da će se svidjeti i vama. bilo kakvi komentari su dobro došili.

SUDBINA STARE KNJIGE ( prvi dio)

Ime mi je Biblija. Najpoznatija sam i najbitnija knjiga na svijetu i često su mi govorili da sam sveta. Jako sam debela što se kod ljudi smatra ružnim, ali za nas knjige to znači da smo jako pametne. Često sam se „smijala“ tanjim knjigama koje sam viđala pokraj sebe. Svi su mi govorili da sam lijepa, bez obzira na moju težinu i davno sam zaboravila koliko me ljudi poljubilo.
Jako sam stara. Što je još jedna stvar koja se kod vas ljudi shvaća negativno, ali za nas je to najbitnije. Ako si stara poštovat će te bez obzira šta piše u tebi. Ali bez obzira na godine, moje pamćenje je i dalje jako dobro.
Čak se i svojeg rođenja još uvijek sjećam :
Desilo se to u jednoj tiskari 1477-e godine u Veneciji. Talijanka sam, pisana na latinskom. Čim sam se rodila postala sam tužna i odmah pomislila da je moj život besmislen jer se oko mene nalazilo preko stotinu mojih sestara i svaka je izgledala posve isto kao ja. Srećom brzo su me odnijeli iz tog mjesta. Kratko vrijeme sam nošena kroz prelijep grad pun različitih boja, ali ubrzo bijah smještena u trbuh jednog sivog broda. Nakon par dana moje putovanje se završilo i opet su me iznijeli na površinu. Ispred mene se nalazio mali gradić. Sve kuće u njemu su izgledale isto, osim jedne koja je bila tri puta veća od drugih i odnešena sam baš prema njoj. Vrata te kuće su se otvorila i predana sam u ruke visokog gospodina sive brade. On me nosio sve dok se nije popeo na zadnji kat i dok nije otvorio vrata najmanje sobe u cijeloj kući. Tu je živio njegov sin koji je tada još bio mršav mali dječak izgubljenog pogleda ali ja ću ga već dovesti u red. Vidjet ćete. Onda sam i prvi puta saznala da sam sveta i da sam najbitnija knjiga na svijetu. To je otac rekao svojem sinu. Nakon što nas je njegov otac napustio, moj novi vlasnik me stavio na svoj stol i počeo je polako čitati…. jako polako, jer onda još nije znao moj jezik. Ali, godine su prolazile i on je postajao stariji, veći i pametniji. Sada je mogao čitati bez problema, ali nisam ga previše zanimala. Na stolu kraj mene počele su se doseljavati druge knjige. Bile su puno mršavije od mene i sastojale su se samo od ljubavnih pjesama koje je on stalno čitao. Kad god bi čuo korake koji se približavaju njegovim vratima on bi brzo sakrio ljubavnu poeziju i glumio da čita mene. Njegov otac nekada ne bi dolazio sam, kraj njega bi se često nalazili ljudi koji izgledaju jednako lijepo i staro kao on. „Pogledajte samo kako moj sin oduševljeno proučava Bibliju! Sigurno će jednog dana postati biskup! “ to je bila jedna od rečenica koje sam često čula i zbog tog pretvaranja moj vlasnik je prevario sam sebe. Kada je postao još malo stariji poslan je preko mora na studij teologije. Opet sam se nalazila u mojoj domovini. Moj vlasnik se u početku loše snalazio, jer su svi izgledali i pričali ljepše nego on. brzo se prilagodio. Počeo se oblačiti i ponašati isto kao i oni i oduševio se kada je saznao da i oni svi jako vole ljubavnu poeziju a takvih ljudi u njegovom rodnom gradu nije bilo puno. Ali ipak.. ja sam se i dalje stalno nalazila kraj njegovog stola. Možda me na početku čitao samo na silu, ali vremenom me je stvarno zavolio i sada su se stvari odvijale obrnutim redoslijedom. Moj vlasnik bi me čitao i kada bi primijetio da se netko približava vratima njegove sobe brzo bi me sakrio i glumio da čita knjigu poezije. Često po cijele dane sa svojim prijateljima bude vani i nakon ponoći pojavi se pijan u svojoj sobi. Nekada, njegovi prijatelji i par djevojaka cijeli dan provode kod njega jednom se desilo da je sam došao sa jednom djevojkom natrag u svoju sobu. Pokušavao joj je pričati o ljubavnoj poeziji, ali ja sam vidjela da je ta djevojka gledala samo u mene. Sljedeći dan se vratio sam i to puno brže nego inače. Nakon toga cijeli dan nije ni izlazio vani osim da sebi kupi hranu. Svoje prijatelje koji su mu dolazili na vrata brzo bi otjerao. Tako je živio otprilike mjesec dana i onda je jedne noći iznenada ustao iz kreveta, upalio svijeću i počeo čitati mene, mene i samo mene! Od onda je to radio po cijele dane. Čitao je i druge knjige, ali u tim knjigama se također radilo o meni. Često bi me poljubio prije spavanja. Postao je poznat teolog. Kada se vratio kući i kada je sišao s broda ( mene je držao u ruci), čekao ga je cijeli njegov grad. Svi su govorili da je on zbog mene postao čudo i da je sada najvažnija osoba koja se ikada rodila u tom gradu. Kad god bi me za vrijeme mise podigao iznad svoje glave ljudi bi se bacali na koljena. Uskoro se po svojoj želji preselio u jednu ogromnu kuću u kojoj su svi ljudi izgledali posve isto. I on je odjednom počeo izgledati kao oni. Od onda su godine njegovog života počele puno brže prolaziti. Mene je i dalje često nosio sa sobom, iako sam sigurna da me u međuvremenu znao napamet. Sada je i sam puno pisao o meni. Uskoro je postao najstariji stanovnik te velike kuće i saznala sam da ju svi drugi svećenici planiraju napustiti jer će inače umrijeti. To su govorili i njemu, ali on na njih nije obraćao pažnju. Taj dan me je ponovo odnio u crkvu, ali ovaj puta je ona bila posve prazna. Pokušao me je čitati, ali brzo je odustao, zaklopio me i ponio sa sobom. Prolazili smo kroz samostan koji je sada bio posve prazan, sve dok nismo došli do njegove sobe. Stavio me na svoj stol i počeo je pisati pismo jednoj osobi. Nisam uspjela pročitati njeno ime i čak mi se činilo da on svojom rukom namjerno zaklanja to pismo od mene. Pisao je jako dugo i uskoro smo ponovo čuli buku u samostanu. On se na to nije obazirao sve dok netko nije počeo lupati na vrata njegove sobe. Zbog toga je počeo pisati još brže,ali vrata su snažim udarcem bila razvaljena. Ispred nas stajao je čovjek s velikim brkovima koji je podigao sablju i ubio mojeg vlasnika. Onda je došao do jedne police knjiga i počeo je bacati sve moje sestre na pod. Uskoro se u sobi pojavio još jedan čovjek koji je bio malo ljepše obučen. Otjerao je ubojicu iz sobe, izašao vani i zatvorio vrata za sobom. Prolazile su najduže minute u mojem životu. Vrata su se napokon otvorila i ispred mene se pojavio najljepši čovjek kojeg sam ikada vidjela. Jako detaljno je proučavao knjige na policama, a srušene knjige je podigao i očistio. Onda je došao do stola na kojem sam se nalazila ja. Bila sam sretna što ću imati tako divnog vlasnika i zanimalo me kako će reagirati kada me vidi. Približio se stolu, pregledao je papire, onda je vidio mene, uzeo me … i bacio kroz prozor!


message 2: by Irena (new)

Irena (irenasirena) | 77 comments voljela bih pročitati ostatak :) molim te, postavi


message 3: by Naopako dete (new)

Naopako dete  (notturno13) | 4 comments Daj nastavak, ubi me neizvesnost. :D


message 4: by Charles (new)

Charles uljepšali ste mi dan vas dvoje. ;) . ev objavljujem odmah


back to top