Maja Solar > Maja's Quotes

“Nežna sam. Kadra da te ubijem.”
― Katalin Ladik, Erogen zoon

“Clearly, not uncritical apologetics but penetrating and thoughtful criticism is alone capable of bringing out the treasures of experiences and teachings.”
― Rosa Luxemburg, The Russian Revolution

“The crime of capitalism is that it forces the vast majority of the population to remain preoccupied with basic concerns of nutrition, housing, health, and skill acquisition. It leaves little time for fostering the community and creativity that humans crave”
― Nivedita Majumdar

“Motto"

In the dark times
Will there also be singing?
Yes, there will also be singing.
About the dark times.”
― Bertolt Brecht

“A man would lose nothing, in terms of workload, if the distribution of care work were completely socialized instead of being performed by his wife. In structural terms, there would be no antagonistic or irreconcilable interests. Of course, this does not mean that he is aware of this problem, as it may well be that he is so integrated into sexist culture that he has developed some severe form of narcissism based on his presumed male superiority, which leads him to naturally oppose any attempts to socialize care work, or the emancipation of his wife. The capitalist, on the other hand, has something to lose in the socialization of the means of production; it is not just about his convictions about the way the world and his place in it, but also the massive profits he happily expropriates from the workers. („Remarks on Gender“)”
― Cinzia Arruzza

“... we should no longer look at the sexual division of labour as a problem related to the family only, but rather as a structural problem of a whole society. The hierarchical division of labour between men and women and its dynamics form an integral part of the dominant production relations, that is, the class relations of a particular epoch and society, and of the broader national and international divisions of labour.”
― Maria Mies, Patriarchy and Accumulation on a World Scale: Women in the International Division of Labour

“Ovo je moj poslednji izveštaj sa planete monstruma. Nikada više neću da zaronim u more književnog sranja. Ubuduće ću skromno da pišem pesme i radiću da ne bih umro od gladi i neću pokušavati da objavljujem.”
― Roberto Bolaño, Distant Star

“[The family] will be sent to a museum of antiquities so that it can rest next to the spinning wheel and the bronze axe, by the horsedrawn carriage, the steam engine, and the wired telephone.”
― Semen Iakovlevich Vol'fson

“But the basic structure of capitalism, in which a small number own most of the productive assets, guarantees that the vast majority of people will (at best) spend their lives earning wages, but never profits.”
― Michael A. McCarthy, ABC's of Socialism

“And one day we must ask the question, "Why are there forty million poor people in America?" And when you begin to ask that question, you are raising questions about the economic system, about a broader distribution of wealth. When you ask that question, you begin to question the capitalistic economy.”
― Martin Luther King Jr.

“Artists are often repulsed by the anti-human values and commercialized culture of their society, but they are also aware that they have a unique status within it that allows them to express their creative individuality - as long as it sells. They fear that socialism would strip them of that status and reduce them to the level of mere workers, because they are unable to imagine a world that values and encourages the artistic expression of all of its members.”
― Danny Katch, ABC's of Socialism

“Ti nešto majstorišeš s adrenalinom, ja sve to na kraju urazumim i sklopim u mašinu koja bar dve operacije radi. I pokušamo. Podelimo sa prijateljima sa kojima se nalazimo s druge strane reke, oni isto znaju.
Nema nas mnogo, ali nas ima često.”
― Jasna Dimitrijević, Prepoznavanja : zbirka pripovedaka

“U ovu vodu bacaju ono što je mrtvo da bih ga ja izvadio. I to zubima. Za to sam plaćen.
Daju mi čamac, a plaćaju mi sramotom i zlatom.
Daju mi da jedem. Daju mi zlata. Mnogo zlata. Ali nemam prava da ga trošim. Niko ništa neće da mi proda. Imam kuću i mnogo zlata, ali moram da gutam sramotu celog sela. Plaćaju me da bi me umesto njih grizla savest.”
― Boris Vijan

“Nesanica je najgora droga.”
― Jasna Dimitrijević, Prepoznavanja : zbirka pripovedaka

“Šovinizam vodi nepromišljenim akcijama i nacionalnom zatvaranju, što izaziva još veći šovinizam. Istodobno šovinizam uzrokuje revanšizam na drugoj strani, dva šovinizma hrane jedan drugi, i međunacionalni se odnosi truju unedogled.”
― Branko Horvat, Kosovsko pitanje (Plava biblioteka)

“Arheološki nalazi pokazuju osvajanja, migracije, razaranja i asimilacije. Bilo bi dobro kad bi se zapjenjeni nacional-šovinisti ponekad zapitali o svim onim etničkim naslagama koje nose u sebi prije no što pozivaju u boj za etničku čistoću ili historijska prava,”
― Branko Horvat, Kosovsko pitanje (Plava biblioteka)

“Moj studij filozofije obilježio je strah od nerazumljivo neprobojnog, u feminističkoj maniri označen kao društvom ugrađeni strah. Željela sam biti muškarac duboka glasa sa znanjem njemačkog poslije čijeg govora ostaje prostora samo za duboku tišinu. A postala sam filozofkinja, izraz sam po sebi smiješan, neuobičajen u živom jeziku, osoba koja zna govoriti i to joj baš ničemu ne služi.”
― Natalija Miletić, Nisam

“U četrdesetdrugoj godini, kada je već i rat odustao od nas, djeca redovno krenula u školu, a suprug sve češće spavao kod kuće, meni su se počele raspadati ruke. Ekcem je oduvijek bio moja boljka, ali sada je preuzeo šake u potpunosti. Ljuštile su se i izgledale kao da sam ih taj tren do zglobova umočila u vrelo ulje. Osim što su mi se komadi kože listali s ruku, između prsta su se otvarale rane. Bojala sam se da će mi kroz njih, kroz te rane, početi viriti kosti. Nije to boljelo, samo je nesnosno svrbjelo i otežavalo sve moje kućanske poslove. A nisam od njih odustajala, nikada se ni suđe, ni čarape, ni zahod ne peru sami od sebe. Gumene rukavice pojačavale su svrab do suznih očiju, a vim i čarli bi pržili tako da bi morala zaustaviti dah da to izdržim. Doktor se čudio stupnju agresije upalnog procesa i rekao da osim fizičkog mora imati i psihičko uporište. Pitao me je li neka trauma u pitanju jer su tijelo i duša jedan sustav. Htjela sam mu objasniti da ne koristim sredstva za smirenje niti gledam televizijske sapunice poput ostalih mrtvih domaćica, ali da i dalje savjesno obavljam sve poslove majke i žene. Htjela sam izgovoriti da mi pri tome dani nemaju ni uspona ni padova i da ih ne osjetim čak i kad od nekud stignu događaji koje svi drugi teško podnose. Htjela sam mu reći da nisam sklona traumama, da je problem u mom nepostojanju koje traje godinama i da mi posebno zato nisu jasne ove moje ruke. Ipak, rekla sam znate doktore granate i onaj moj na ratištu, a djeca su mala, svi smo hvala bogu na broju, i živi se i dalje, ali znate kako je… Naučila sam pravilno odgovarati na pitanja u svakodnevnom govoru. Doktor sućutno kima, piše recept za tablete koje smiruju živce i preporučuje Pavlovićevu mast, da se ublaži upalni proces. Objašnjava ono što već znam, ekcem nikad ne nestaje, samo se povremeno javlja u većoj mjeri, na meni je da budem mirna, racionalna, koliko mi to vremena dopuštaju i da, što je moguće više, izbjegavam kontakt s kemikalijama i prašinom. Ja kažem da, samo neka smo mi svi preživjeli, neka nismo na cesti, ni gladni ni bosi pa proći će i ta kožna napast. Lažem da smo svi na broju, jer sebe već odavno ne brojim.”
― Natalija Miletić, Nisam

“Hvale nam život velikana duha
Što žive, prazna stomaka, rad znanja
U kolibi gde pacov miša ganja -
Za takve gatke ja baš nemam sluha!
Nek živi skromno kome je to san!
Dojadiše mi (međ nama) te priče.
Od Vavilona dovde, gde je ptiče
Što bi tu hranu podnelo i dan?
Šta tu sloboda vredi? Nisam slep:
U blagostanju tek život je lep.”
― Bertolt Breht, Pesme sirotog B.B.

“Dobri
Ne mogu u našoj zemlji dugo biti dobri.
Gde su tanjiri prazni, gosti se tuku.
Ah, zapovedi bogova
Ne pomažu protiv oskudice.
Zašto bogovi ne dođu na pijace, nasmešeni,
Da svakovrsnu robu i dobra dele
I ljudima, hlebom i vinom okrepljenim,
Omoguće da se raduju i vesele?”
― Bertolt Breht, Pesma o bespomoćnosti bogova i dobrih ljudi

“Ko je sagradio sedmovratu Tebu?
U knjigama stoje imena kraljeva.
Jesu li kraljevi dovlačili kamene blokove?”
― Bertolt Breht, Pitanaj radnika koji čita

“Ali najlepša je od svih sumnji ona
Kad obeshrabreni nejaki dignu glave
I više ne veruju
U snagu tlačitelja!”
― Bertolt Breht, Pohvala sumnji

“Moja je majka govorila: - Znaš što je svejedno? Kad stisneš ono šakom pa s koje ćeš strane polizati.
Mrzila sam kad je to govorila. Bilo mi je odvratno zamisliti to stiskanje ''onoga'' i ne znam zašto bi netko stiskao uopće tako nešto. Nisam apstrahirala stvarnost od metafore. Uvijek sam bila doslovna. Ograničena. A ona je mislila u prenesenom značenju. Neograničeno. Ali eto, tu sam izreku zapamtila baš možda zato što mi se nije sviđala i kad god kažem: - Svejedno mi je - čujem njezin glas s neba:
- Znaš što je svejedno? - i već se vidim sa šakom koja se stišće.”
― Stanislava Nikolić Aras, Meke granice

“Epohe nisu šefobojazne,
ne laskaju vekovima koji ih čine.
Ni stoleća nisu podanici.”
― Oskar Davičo, Reči na delu

“Radnicima i sjaj i mrak, sve bolje svrhe i hleb
i oblici i snage stvaranja i mir i nemir čežnji
i vrhovi odmora; da, njima
maestrali i proletnji vetrovi,
njima vrtovi
brda, tesni
izvori,
tišine jezerske,
i zategnuti drhtaji mora.”
― Oskar Davičo, Reči na delu

“Ljubav je sjaj među jednakima
prinet već danas ustima kao zalogaj budućnosti hranjive
a još ne krenule sa startne crte.”
― Oskar Davičo, Reči na delu

“Zato je hrabrost
nužna da bi se jednom do dna ispilo
ono što jesmo a nismo još bili:
darovanje međusobno”
― Oskar Davičo, Reči na delu

“Valja imati uticaja
na reči,
inače mogu da onežive,
prazne od sadržine
da se urazmetljive
i ne stignu nikad
ni do praga borilišta,
akamoli na poprišta slobode
u ranama, nedaleko
od pojilišta iznutra ukinute tame.”
― Oskar Davičo, Reči na delu

“Toj nesebičnoj želji mati je - masa,
otac - radnik u hali, i on zna:
pojedinac je mali,
kad sam se protivi klasi,
kolektiv je zato prava
veličina i mera jedinkinih stvari,
jedini brod što vraća se s ulovom iz lova
od vrha niskih gladi, pa sve do onih iz snova.”
― Oskar Davičo, Reči na delu

“Onog trenutka kad sindikatima najvažnija aktivnost postane pravljenje kompromisa, zarad očuvanja radnih mesta unutar „nove realnosti“, oni sami postaju mehanizmi za smanjivanje očekivanja i disciplinovanje neposluš- nog radništva. U takvoj situaciji ujedno se zatvaraju i svi prostori za razmatranje alternativa; kompromisi postaju jedina alternativa gubitku posla, a mobilizacija članstva kanališe se u zahtevima za osnaživanje korporacija (kroz davanje podrške državnim subvencijama), umesto da dovodi u pitanje korporativnu moć. Ukoliko zanemarimo povremene izlete u radikalnu retoriku, sindikalne vođe su prečesto igrale uznemirujuće veliku ulogu u navikavanju radništva na prihvatanje ograničenja nametnutih pritiscima konkurentnosti.”
― Sem Gindin, Ponovno promišljanje sindikata - mapiranje socijalizma