Zapis #7: Drama Queendom

Danas sam, za promjenu, dobre volje pa zato pišem ovaj tekst. Dobre sam volje zato jer sunce sja visoko, nebo je uglavnom plavo (onako, lijepo plavo) i zato jer nemam pametnijeg posla od pisanja ovog teksta, što je uvijek dobra stvar, jer pametniji posao je istovremeno i posao, a imati posao je tlaka.

Za moje loše raspoloženje uvijek primarno krivim ružno vrijeme, zbog čega bi me neki nazvali meteoropatom, a neki drugi vjerojatno idiotom. I iako su i jedni i drugi u pravu, točniji su vjerojatno oni potonji jer u moru pravih problema kojima često bivam okružen, ja ujutro uglavnom krivim vrijeme. Pa umjesto da sređujem ta sranja koja se talože jedan na drugog i već pošteno smrde, ja kažem „Opet pada kiša“ ili „Opet je oblačno“, što bi se normalnom čovjeku prevelo kao „Danas opet neću raditi ništa nakon čega ću se jadnicima oko sebe žaliti kako mi je teško“.

Tako to ide.

Pa onda kada ti deseta osoba, ničim osim tobom povezana s prijašnjih devet, kaže da si 'drama queen' sve to skupa prestaje biti simpatično i zapravo postaje problem. Donekle.

Naime, 'drama queen'-jadnicima sve što se događa je scena iz filma. U filmu nema (ili barem ne bi trebalo biti) dosadnih sredina u kojima se ništa ne događa. Takve stvari nitko ne želi gledati… Ili barem nitko ne bi trebao. Mi „normalni“ želimo gledati snažne uspone i bolne padove, sve između je krešendo koji raste prema jednom od ta dva pola, nikada ne navijamo za antiklimatični PUF nakon kojeg svi sudionici scene slegnu ramenima pa puste drugi film i preuzmu druge uloge. Jer čak i kad neka priča, kao na primjer Ellisov 'The Rules of Attraction', završi usred rečenice, bez da nam se pruži pravi kraj, taj kraj zapravo na BUM način zaokružuje sve što je pisac ranije htio reći. Naravno, pravi život je samo niz beznačajnih PUF-ova, ali pravi život je abnormalno dosadan i hitno mu treba kvalitetan redatelj.

Ti BUM-ovi, to je instinktivno razmišljanje jednog drama queena. Toj osobi je sve je veće od života i svaki trenutak, koliko god besmislen dio, u njegovoj ili njenoj ograničenoj glavi djeluje kao nešto veliko.

Nema sumnje, 'drama queen' će vam zakomplicirati život. Ponekad na bolji način, češće na lošiji, ali barem vam s njima neće biti dosadno. Ili tako nešto… Zapravo, sad kad bolje razmislim, klonite ih se. Ne treba vam to u životu.

Ako ništa drugo, barem često ispadnemo kvalitetni umjetnici. Valjda… Jer što drugo može raditi osoba kojoj je sve dramatično. U tom našem fiktivnom svijetu barem ne postoje PUF-ovi koji brišu radnje, umjesto toga, tu su uvijek BUM-ovi pa ponekad propupaju, ponekad se usmrde, ali nikad… ikad… se ne dogodi ništa.

Jer ništa je dosadno.

Koliko god to bilo bliskije stvarnom životu.

P.S: Iz nekog razloga 'drama king' nije validan termin, usprkos tome što, iz mog iskustva, muškarci češće stvaraju dramu od žena. Svašta.