Die Antwort kennt nur der Wind

by Johannes Mario Simmel

Die Jacht eines deutschen Bankiers fliegt in die Luft. Robert Lucas, Angestellter der Gesellschaft, bei der die Jacht versichert war, wird losgeschickt, um Licht in das Dunkel dieser Katastrophe zu bringen. Damit bereits ist sein Schicksal ebenso vorgezeichnet wie das der jungen Malerin Angela Delpierre, der Lucas in Cannes begegnet. Rätselhaftes und Unheimliches, aber auch das Wunder der übermächtigen Liebe zweier Menschen geschieht in der paradiesisch schönen Landschaft der Côte d' zwei Liebende und ein halbes Dutzend der Mächtigsten dieser Erde sind verstrickt in ein Netzwerk von Leidenschaft und Verbrechen, aus dem es keinen Ausweg mehr zu geben scheint.

Genres: Fiction, Romance, Thriller, Mystery, German Literature

512 pages, Paperback

First published January 1, 1973

About the author

Johannes Mario Simmel was an Austrian writer.

He was born in Vienna and grew up in Austria and England. He was trained as a chemical engineer and worked in research from 1943 to the end of World War II. After the end of the war, he worked as a translator for the American military government and published reviews and stories in the Vienna Welt am Abend. Starting in 1950, he worked as a reporter for the Munich illustrated Quick in Europe and America.

He wrote a number of screenplays and novels, which have sold tens of millions of copies. Many of his novels were successfully filmed in the 1960s and 1970s. He won numerous prizes, including the Award of Excellence of the Society of Writers of the UN. Important issues in his novels are a fervent pacifism as well as the relativity of good and bad. Several novels are said to have a true background, possibly autobiographic.

According to his Swiss lawyer, Simmel died on January 1, 2009 in Lucerne, at 84 years of age.

Reviews

[Jasmin Jahic · Rating 5 out of 5]

Johannes Mario Simmel - austrijski autor koji se ovoga puta našao na mojoj čitalačkoj listi sa svojim romanom ''Odgovor zna samo vjetar''. Roman je poslužio kao alternativa bezuspješnom traganju za Simelovom pričom pod nazivom ''Klaunovi doniješe suze'' (koja moram priznati, nosi prilično jezovit naziv i samim time povlači intrigantna pitanja i poveznice koja se kriju pod njenim nazivom). Simmel kao pisac i kreator prije čitanja ovoga romana za mene bio je apsolutna nepoznanica, ali nakon čitanja prepoznajem njegove vrhunske kvalitete, premda smatram da ima dosta vrijednijih uradaka za ponuditi, kao što je recimo ''Jimmy se približiva dugi'' ili ''Može i bez kavijara'' (u pitanju su lude smione pustolovine i iskušani kuvarski recepti tajnog agenta protiv vlastite volje, Thomasa Lievena). No, vratimo se sada na Simmelov pozamašni roman o kome sam počeo pisati, a čije je originalno ime ''Die antwort kennt nur der wind'' (Odgovor zna samo vjetar). Najprije bih prokomentarisao izdanje o kojem je riječ, a to je Izdavačko knjižarsko poduzeće ''Mladost'' - Zagreb, 1977. Smatram da su apsolutne sve knjige štampane pod imenom ovoga nakladnika apsolutni pogodak za čitaoce, jer upravo Mladost kao nakladnik uz svoje ime nosi jako dugu historiju koja se razvija još od davne 1947. godine, odmah nakon II svjetskog rata, da bi se deset godina nakon toga reorganiziralo i spojilo sa tada velikim Zagrebačkim knjižarskim poduzećem (potomkom centralizirane i kratko živuće Narodne knjige). Odmah po ujedinjenju (i nakon kratkog imena Zagreb) preimenovano je u Mladost, koju su svi zvali Nova Mladost, jer je prvenstveno bila namjenjena dječijoj i omladinskoj publici. To bi bile neke kratke crte koje opisuju Mladost kao čuvenog nakladnika i kako bi onaj koji spominje to ime automatski stvorio uvid o kakvom gigantu na prostoru bivše Jugoslavije je bilo riječ (kada se naravno radi o ovome biznisu o kojemu govorimo). Knjiga je štampana 1977. godine u tadašnjem Zagrebu u tvrdome povezu i sačinjena je iz dva dijela (drugi dio nosi nešto manji broj stranica od prvoga). Krenimo sada na analizu onoga što je proisteklo iz Simmelovog pera. Simmel naslovom ''Odgovor zna samo vjetar'' donosi jednu strašnu njemačko-francusku akcionu dramu, uz nešto elemenata misterije koja je kao takva sveprisutna (ali naravno nije i previše nametnuta). U prologu priče najprije upoznajemo Angelu, jednu od protagonista ovoga romana i njenog partnera i suradnika, njemca Roberta Lucasa). Iskrcavanjem u Cape'de Antibesu i posjećivanjem čuvenog Eden Roca radnja započinje i beskrajno plovi svojim tokom. Lucas i Angela upravo u tome mjestu susreću i slavnoga papagaja, koji sam sebe naziva Marcel, ali Angela se nakon svih dešavanja ne sjeća istoga (nisam siguran da li je u pitanju jedan od gafova u rukopisu Simmela ili je jednostavno zamislio taj detalj kao neku vrstu prinudnog zaborava koji je uzrokovan takvim spletom okolnosti o kojima je ovdje riječ), ali u svakom slučaju detalj kao detalj sam po sebi dosta je zanimljiv. No osvrnimo se sada na uvodnu rečenicu kojom otpočinje ovaj roman (izuzevši naravno ovaj dio o kojem je bilo riječ a koji apsolutno ne spada u sadržaj prve knjige)- ''Krajem tjedna Engleska će osloboditi funtu, rekao je Gustav Brandeburg. Oslobađanje Engleske funte zapravo bi automatski moralo značiti i pad same funte, a ova rečenica govori nam možda i mnogo više od prikazanog - prije svega za mene značila je uvod u prljave monetarne igre popraćene bankarskim transakcijama (dalo se naslutiti), dok druga stvar neumitno sa sobom nosi pitanje ko je zapravo upleten u takvu vrstu afere i šta ona predstavlja za naše protagoniste (na koji način su konektirani sa takvim slučajem). U razgovoru Brandeburga i Lucasa saznajemo šta je inicijalna kapsula i šta je zapravo pokrenulo cijeli slučaj (valjalo bi ovdje navesti kako većinskim dijelom radnja teče na prostoru Cannes-a, jer je on bio i posljednje prebivalište preminulog Hellmana). Brandeburg se povjerava Lucasu i priznaje da u životu nije vidio takvoga čovjeka kao što je Hellman - njegove karakterne crte povezuje najprije sa inertnošću i lijenim načinom života, dok sa druge strane uvodi ga u jedan novi zaplet koji će postati okosnica cijeloga romana i kompletne priče o kojoj je ovdje riječ. Eksplozija jahte gospodina i bankara Hellmana pokrenula je zapravo čitav niz događaja koji će neprestano vrtjeti se u vrtlogu nedoumica i prljavih bankarskih zavjera (zaista će biti potrebno mnogo vremena prije nego ovaj njemačko-francuski duo odgonetne tko zapravo stoji iza takve igre). Nakon prvoga dijela Lucas u konačnici odlazi u Cannes kako bi zajedno sa Angelom istražio eventualno umorstvo (ili samoubojstvo, obzirom da u početku apsolutno nije bilo ustanovljeno o čemu je ovdje zapravo riječ). Radnja zapravo teče na pomalo mozaičan način koji podsjeća na sklapanje kockica (jedna dolazi na drugu i formira se oblik). Na veoma sličan način istkao je Simmel svoju priču i povezao je u odličnu krimi-mozgalicu. Preko čitave plejade likova (tu je komesar Rousell, ministar vanjskih poslova Trellmont i još nekolicina koja je upletena u čitavu priču) Lucas zapravo pronalazi put do djelimičnog rješenja zagonetke o ubistvu i pronevjeri novca gospodina Hellmana. Da stvar bude bolja u igri je ljubavna afera koja se vezuje za njega i njegovu ljubavnicu Angelu, dok istovremeno u njegovom ličnom braku bijesni apsolutni rat koji u konačnici egzaltira dosta brutalnim lažnim pismima poslanim od strane njegove supruge Karin, upravo Angeli Delpierre), ali taj spor biva riješen nešto kasnije, kada ovaj par ponovno pronalazi svoju sreću). Ono što mi se posebice svidjelo u Simmelovom stilu pisanja jesu možda i kratke rečenice, koje ponekada eksplodiraju dosta zanimljivim dijalozima među likovima i naravno mnoštvo detalja kojima je tako vrijedno opisao svaku situaciju i predstavljeni čin. (ovdje bih izdvojio recimo magnetofonske trake i razgovore koji su tako maestralno razrađeni da su me mahom podsjetili na neki dosta dobar krimi film u kojem pažnju drže upravo ovakvi detalji. Simmel u više navrata pomalo naivno nudi i nekolicinu dosta bizarnih scena, kao što je ona sa dva bogalja i prosjaka koji nosi različite natpise (jedan se tiče poznatog francuskog kina, dok je drugi pomalo proročki i kaže da je svim grešnicima došlo vrijeme da se pokaju) i zaista nisam siguran da li je takvim momentima Simmel htio zapravo naglasiti mogući preokret dešavanja (twist ili nešto tome slično), jer takvih momenata zapravo i nema baš mnogo (ali jako su upečatljivi), ali u svakom slučaju dosta su etiketirani i kao takvi zanimljivi. Koji je onda bio epilog cijele priče o Lucasovoj potrazi za rješenjem zagonetke? On uz pomoć određenih suradnika pronalazi rješenje koje je skriveno u tajnovitim razgovorima bankarskih službenika i samog Hellmana, gdje se otkriva njegovo priznanje vezano za bankarsku pronevjeru ogromne količine novca, ili da budem precizniji, nešto veći gubitak prouzrokovan padom vrijednosti (devalvacije) engleske monete (tokom čitanja valjalo bi biti oprezan pa shvatiti kako zapravo Njemci uz pomoć svojih maraka kupuju englesku funtu po nižim vrijednostima koje strahovito brzu rastu). Lucas uspjeva u konačnici raskrinkati čitavu aferu skrivenu iza Hellmanovog zastora i pronalazi zapravo način da prisvoji ogromnu količinu novca i za samoga sebe (on ucjenjuje Brilijantnu Hildu, Hellmanovu sestru i od nje zahtjeva uredno isplaćivanje ogromne sume kako bi se prikrila njena sramota i sramote cijele porodice koja je pod krinkom pronevjere). Stvari zapravo postaju loše po Roberta prilikom primopredaje novca (poslan je jedan od profesionalaca koji će ga likvidirati, a za kojega se ispostavlja da je bio zapravo jedan od unutarnjih igrača cijele afere (jedan od onih koji su surađivali sa Lucasom i koji su imali namjeru da sabotiraju njegove poteze) i na taj način Lucas završava svoju priču pomalo lascivnim tonom, pričajući događaje koji se vezuju za njegove trenutke kliničke smrti, a u kojima on proživljava željeni život sa voljenom Angelom Delpierr, prelazeći raznorazne krajolike i predjele o kojima su skupa samo sanjali. No on igrom slučaja ipak ostaje živ i priča nakon svega prelazi u svoj vrhunac i egzaltira njegovim samoubojstvom, dok voljena Angela odlazi u vječna lovišta, pod velom tuge i zaborava (njena smrt predstavljena je prometnom nesrećom tokom koje je Lucas ranjen). Lucas na kraju za sobom ostavlja pismo i priznanje u kojem traži razotkrivanje istine pred francuskom vladom i iznošenje dokaza interpolu). Stvar na vrhuncu ostaje jako misteriozna, jer dvije omotnice koje Lucas zahtjeva da budu otkrivene (a u kojima su dokazi potrebni za razotkrivanje) zapravo više se ne nalaze u predviđenom sefu nakon njegova otvaranja. Konačnicu ove priče zaključiću i sam rekavši kako mi je bila čast družiti se sa piscem kao što je Johannes Mario Simmel, koji je u potpunosti uspio zaokupiti svu moju pažnju i zaintrigirati me za daljnje čitanje njegovih djela.

[Kat Von G · Rating 5 out of 5]

Haunting story, read this book many many times, and it always catches me by surprise.

[Shelley Peterson · Rating 1 out of 5]

This is one of the worst books I've ever read. It's an ailing middle aged man's creepy fantasy masquerading as a mystery novel. The mystery is boring and almost a secondary plotline to the "love" story between an ailing old man who didn't take care of himself and now has heart trouble from smoking and a beautiful young woman whose sole purpose in the story is to tell the man how much she loves him. The protagonist is a terrible person who cheats on his wife several times before falling in "love" with the much younger woman, lies to both his wife and his mistress, abuses his mistress (at which point she kicks him out of her house and then apologizes for *her* behavior the next day), and blackmails someone for money (spoiler alert!). I had trouble getting through this book because the main character was such a hateable man posing as a hero.

[AngelaC · Rating 3 out of 5]

This is really a treatise on the power of money masquerading as a crime novel. In that respect, it is interesting. And I do understand the need for the love interest of the hero, Robert, since she introduces him into the richest of the rich in Cannes. However, the long drawn-out love scenes and conversations between the two lovers, Robert and Angela, became tedious in the extreme and added nothing to the storyline.
Also, all the characters seem to drink an inordinate amount of alcohol, especially champagne and whisky, before getting in the car and driving to well-known destinations along the Riviera.
I enjoyed the twist at the end and thought it reminiscent of many films from the late 60s and 70s. However, I would have liked to take out a goodly chunk of text, making the whole premise of the novel more punchy and succinct.

[Jonas_Jenkins · Rating 2 out of 5]

nicht schrecklich oder auf irgendeine Weise besonders offensive.

Autor schafft es leider nicht Spannung oder Atmosphäre aufzubauen. Zudem ist der Dialog uninspirend und Charaktere wirken eindimensional.

Habe bei dem Punkt abgebrochen, bei dem der Protagonist eine Mordandrohung erhält und ich dabei fast beim lesen eingepennt bin.


3/10 Keine Empfehlung. gibt zu viele gute bücher um hier die Zeit zu investieren:)

[Gloria · Rating 3 out of 5]

ha sido un libro largo de leer. una novela de crimen policiaco con una mezcla de amor de tercera edad, gustosa de leer, pero tangled en algunos de sus puntos, por el número de personajes entiendo.. aún así el final es impactante. me ha merecido la pena el año de lectura

[Rebeka · Rating 2 out of 5]

Ļoti vizuāla grāmata. Uzreiz raisīja saistības ar Film Noir gan tonī, gan aprakstos, gan sarunās.

Galvenais varonis diezgan liels kretīns ar nesaprotamu dzīves motivāciju. Tas laikam bija ar nodomu, taču ļoti nepārliecinoši atainot. Drīzāk jau paša fantāziju piepildījums.

Viņa dzīves lielā mīlestība - perfektā, saprotošā, skaistā dievgosniņa Anžela, ar, protams, atbilstošo vārdu. Kura tomēr nav tik lieliska, lai vismaz vienreiz neiekrāmētu galvenais varonis viņai neiekrāmētu pa seju, lai parādītu savu Baironiski divējādo dabu un Anželas mūžīgo piedošanas spēju. Gribās teikt - ko šis enģelis ir atradis tajā ķēmā? Taču pazīstu pietiekami daudz lielisku cilvēku, kam otras pusītes ir enerģiju izsūcoši vampīri.

Liekas, ka tulkotāja dzimusi kādā lauku ciemā un nekad no turienes nav izkustējusies, ņemot vērā ka bagete tika nosaukta par ‘franču garo baltā klaipa maizi’ un sievietes ziež uz sejas ‘smiņķi’, kā arī krāso acis ar… laku??

Par spīti šim visam, krimiķī bija arī savas asprātīgās sarunas, savas skaistās ainiņas un savi dziļdomīgie momenti. Beigas bija interesantas.

[Turbanlady · Rating 3 out of 5]

SPARE TIME - larga lectura
Fui y volví muchos años con este libro porque es largo y por momentos se vuelve denso, pero tiene un hilo de misterio muy interesante con mix de seducción que a mitad te lleva sin darnos cuenta hasta el final.
Recomendable si estás con tiempo de sobra, no es para lectura rápida, ni lectura en el colectivo.

[Lesley · Rating 3 out of 5]

it was a very good book.