Jorge Bucay, “Priče za razmišljanje”
Nedavno sam već pisala o Jorgeu Bucay i njegovoj knjizi “Put samoovisnosti”. Priznajem, tada nisam bila pretežito zadovoljna s pročitanim, no uočila sam njegovu sposobnost pripovijedanja priča te sam se zainteresirala za njegov rad.
Evo što kaže Bucay na početku jedne od priča jer mislim da bi to trebalo primjeniti na svako poglavlje ove knjige:
,,Slobodan sam predložiti da čitaš polako, da se pokušaš nakratko zadržati na svakoj rečenici vizualizirajući sebe u svakoj situaciji.”
Ova mi je knjiga daleko bolja od prethodne. Ukratko izvrstan spoj poučnih priča, govora, pisama često prožetih s humorom te pjesama. “Priče za razmišljanje” ispunjene su toplinom, jednostavnošću, oslobođene su suvišnih objašnjenja i pametovanja, nema one Copy-paste filozofije ohrabrivanja koja prati knjige o samopomoći. Nekako ne bih opće ovo niti nazvala knjigom o samopomoći.
Svaka prozna vrsta ili pjesma očišćenja je od Bucayeve intervencije, interpretacije te je čitatelju prepušteno da sam stvara vlastite zaključke.
Zapravo prava preporuka za ugodno druženje i opuštanje.
,,Ustanem jednoga jutra, izađem iz kuće,
na stazi je rupa,
ne vidim je
i upadnem u nju.
Sljedećega dana,
izlazim iz kuće,
zaboravljam da je na stazi rupa, i opet upadnem u nju.
Trećega dana,
izađem iz kuće i trudim se sjetiti se
kako je na stazi rupa, međutim
ne sjetim se
i upadnem u nju.
(...)
Devetoga dana, izađem iz kude, vidim rupu, zatrčim se, preskočim
i idem dalje.
Desetoga dana, uviđam,
tek tada,
daje mnogo lakše ići
drugim putom.”
I evo još nešto za kraj:
“ Čemu tolike prepreke između mog cilja i mene?” Dječak slegne ramenima i odgovori:
“ Zašto to mene pitaš?
Nije ih bilo dok ti nisi došao.
Prepreke si donio sam.”