Underlay

by Barry N. Malzberg

In debt to the mob, the narrator is forced to dig up the body of his old friend, Harry the Flat, from where it is buried under the Aqueduct racetrack

Genres: Fiction, Science Fiction

255 pages, Mass Market Paperback

Published June 1, 1986

About the author

Barry Nathaniel Malzberg was an American writer and editor, most often of science fiction and fantasy.

He had also published as:
Mike Barry (thriller/suspense)
K.M. O'Donnell (science fiction/fantasy)
Mel Johnson (adult)
Howard Lee (martial arts/TV tie-ins)
Lee W. Mason (adult)
Claudine Dumas (adult)
Francine di Natale (adult)
Gerrold Watkins (adult)
Eliot B. Reston

Reviews

[Dave · Rating 3 out of 5]

Malzberg could write unusual books and Underlay fits into that category. It is a comic crime caper involving horse racing, corpses, and obsessions. The front story is that Harry the Flat is dead and buried in the backstretch of the Aqueduct Raceway and the Mob, which was once satisfied with the placement of the body there, has decided in its inimitable way that bad luck is emanating out from the bones and spooking the horses and all kinds of odds are upset. Harry the Flat's best bud is another horceracing junkie and is also carrying on with Harry's widow, the voluptuous Gertrude. So to him it falls the task of digging up the body at the raceway on a day certain between races when hopefully no one is looking.

The odd front story is interspersed with memories of the kind of man Harry the Flat was with a one-track mind always focused on the track even when his best bud is off with his wife behind his back. It is a world of horseracing obsession, the kind that would make even heroin junkies obsession with getting their next fix pale in comparison and is best expressed when the best friend is with Gertrude in the actual heat of the moment figuring the betting odds as he tries to remain interested in the woman he is in bed with. It is told in a great humorous voice with a Queens accent.

It does feel a bit dated (it's the Seventies) and for those few of us not eternally obsessed with horse racing, it sometimes feels as flat as ole Harry the Flat.

[Craig · Rating 3 out of 5]

Underlay is a dark comic novel about horse racing and obsession and depression, not a science fiction story. It was first published in 1974, and much of the humor (and many of the comments) is(are) no longer socially acceptable, and there is something of a sexual content. I believe that it may be his longest novel, and he has been quoted as saying that it's his favorite of his books and believes that it is his best. The book is divided into forty-nine chapters, many of them with long titles that almost tell a story when read in sequence, and the prose and extended phrases are Malzberg at his desperate and depressed best. I enjoyed the read, though it's not my favorite of his works, and definitely not for everyone.

[kate j]

seeing as i know absolutely nothing about horse racing whatsoever this was possibly even more disorienting to read than fear & loathing in los vegas.

[David Gutcheon · Rating 5 out of 5]

Hey everybody-- 'Underlay' is now available as an audiobook, narrated by none other than yours truly! (http://www.amazon.com/Underlay/dp/B00... had a gas doing it, and it came out great (IMHO). If you're a Malzberg fan, please get it and give us a review! Thanks, best to all-- DG

[Stephen Rowland · Rating 4 out of 5]

If I understood or cared about horse racing a bit more I'd probably have gotten more out of this novel, but it's still pure Malzberg, which I am always pleased to read regardless of subject matter.

[Ratko Radunović · Rating 5 out of 5]

Overlay (1972) https://www.goodreads.com/review/show...
Herovit’s World (1973) https://www.goodreads.com/review/show...
Galaxies (1975) https://www.goodreads.com/review/show...
Underlay (1974)

* Četiri koliko-toliko reprezentativna i u potpunosti distinktivna romana iz Malzbergovog opusa.
* U vezi naslova Herovit’s World na raspolaganju će biti vidno skraćena verzija recenzije Harlana Elisona, objavljena u časopisu Fantasy and Science Fiction (maj, 1974).
* Poslije kratkih recenzija i Elisonovog uvida, slijedi kratki info-dump o autoru.


Underlay, ukratko

Underlay nije nastavak romana Overlay, a još je manje njegov spinoff. A opet reći da su tu ubačeni svi oni komadi života koji nisu mogli stati u Overlay, bilo bi pretjerano nezahvalno jer je ovo sasvim drugačija prozna zvjerka. A s druge strane… ne bih rekao ni da je roman ono što je Tompsonova zloćudna komedija Pop. 1280 učinila na uštrb vlastitog hita The Killer Inside Me.

Ovog puta u rukama držimo nepatvoreni mejnstrim o nesretnim kladioničarima na trke konja koji se čita kao najbolja komedija jednog Švejka, Portisa ili Voa – naizgled je tako pisana – ali u jednom trenutku, u pauzama između kikotanja, neminovno je da uvidite da čitate još jednu velebnu tragediju.

Svejedno, kaveat na početku romana, usađen u biografiji autora govori nam da je ovo autorov najambiciozniji roman i da je direktni rezultat 17-godišnjeg istraživanja.

Drugim riječima, ovo je komedija, jer je autor drukčije ne može ni da sagleda ovakvu vrstu kockarske adikcije nametnute samom sebi. Što se već ambicija tiče, Malzberg je nekoliko puta naglašavao da je Underlay najbolji roman koji je napisao; ruku na srce, nesumnjivo zvuči kao njegova Portnojeva boljka.

Radnja je prilično jednostavna. Harry the Flat je jedan od poznatijih višedecenijskih kockara na njujorškom hipodromu Akvadukt, u Kvinsu. I kao i sve njegove kolege, iza sebe je ostavio gotovo mit, ako ne i pravu malu konfučijansku školu, u vezi toga kako prilaziti klađenju na hipodromu za što veći dobitak, uprkos tome što je odavno zaključio da te institucije u suštini zdušno rade na tome da bijednom kladioničaru ne pruže ni ovoliku šansu, a čemu je prvi on mogao poslužiti kao paradigma. U svakom slučaju, Harry the Flat se ubio na glavnoj tribini hipodroma, u šali ostavivši molbu svojim prijateljima da ga, kada umre, zakopaju na glavnoj stazi.

Ko bi očekivao, međutim dobri prijatelji su to i uradili.

Četiri godine kasnije, naš Narator, inače još jedan notorni kockar i dužnik, dobija zadatak od mafijaškog administratora hipodroma čiju zapovijed ne smije da odbije iz raznih razloga. On pošto-poto mora da iskopa Herija i kosti preda njegovoj udovi. U stvari, neka sa kostima uradi šta god hoće. Poenta je da svaki Herijev molekul odbaci što dalje od hipodroma iz prostog razloga što mafija, a navodno i svi “uspješni” profi-kockari oko nje, osjećaju da već par godina unazad imaju sve manje prihoda od kocke i da nisu više u stanju da ni matematički najpribližnije utvrde buduće potencijalne pobjednike. Razlog tome jedino mora biti baksuzno Herijevo tijelo zakopano gotovo na sredini zadnjeg dijela staze.

U početku, kratka poglavlja, mahom flešbekovi, gradualno čine komediju sve urnebesnijom, polagano nas uvodeći u bizarni svijet tog pogubljenog komada ljudske civilizacije, ništa bizarnijim nego dok prvi put čitate Voljenog pokojnika Ivlina Voa o upravljanju mrtvačnicom. U finalnoj trećini, čak i par kraćih poglavlja, zbog minornih repeticija, djeluju kao višak, a za neka od posljednjih čini se kao da su, zbog efekta, mogla biti i kraća. I to je otprilike jedina više opservacija nego kritika Malzbergovog mejnstrima. Farsa je ostala neokrnjena.

U tim decenijama, mnogi poznati žanrovci su jurili za publikacijama u mejnstrimu, pa čak i kad su zabrazdili u žanr odakle im više nije bilo povratka. Filip Dik, Ed Mekbejn, Džon D. Mekdonald… Možda je Malzberg tu ipak imao najveću šansu? Svakako se čini da je imao najviše mašte.

*****

MALZB (trolopijanski mini-esej)

MALZBERG, BARRY N(ATHANIEL) [1939-2024], američki pisac, vjerovatno najliterarnija i apsolutno najkontroverznija ličnost u SF žanru tokom 1970-ih. Mejnstrim pisac koji je doslovno zalutao u žanr, gdje je našao da je taj milje daleko lukrativniji i dostupniji.
–The New Encyclopedia of Science Fiction (1988), ed. James Gunn

Za one koji očekuju eskapizam urolan u oblandu hard SF fazona, Malzberg će garantovano biti neprohodan; nepristupačan. Menjstrim autor zaglavljen u žanru, odvajkada je bio unesrećen onim što je postigao, ili nije postigao, u spisateljskoj karijeri i do samoga kraja sebi nije uskratio tu slobodu da bude cinik.

Obrni-okreni, u pitanju je jedan od najliterarnijih pisaca SF-a u prvoj polovini 70-ih, doslovno u rangu Balarda, Elisona i Diša, a po inventivnosti i Dika, Prista i Sladeka.

No, tu i tamo, katkada bi do čovjeka doprli sunčevi zraci.

U nekom intervjuu izjavio je da mu je najžalije što je istinu o kvalitetu 14 svojih krimića o “Lone Wolf” osvetniku napisanih za godinu i po dana, i objavljenih pod pseudonimom “Mike Barry” saznao tek 40-ak godina kasnije, kad su nanovo objavljeni u kući Stark House Press. Tada je, po svemu sudeći, morao ponovo da ih pročita i aminuje tekstove, možda da ispravi grešku-dvije?...

Apropo toga, Malzberg je bio poznat po tome što je izdavaču na prelom obično slao prve draftove, iz jednostavnog razloga što nije imao vremena za finese.

Naročito pisci znaju koliko ovakva konstatacija velikoj većini njih zvuči gotovo bezumno. Prvi draft bi trebalo da bude samo uvod u ili postavka za daleko bolji tekst, zar ne? Ali ne i za Malzberga i tu vrstu “tezgaroša” iz 60-ih i 70-ih.

Elem, ono što je pročitao od svojih krimića, prilično mu se dopalo, uprkos anksioznom načinu na koji su nastajali, gotovo jedan preko drugog.

U dobu kad ih je pisao, mislio je da štancuje grozne i doslovno nečitljive stvari.

Malzberg, ukratko.
Već je na početku karijere dosegao momentum, izjavivši da je apsolutno znao šta radi narednih sedam-osam godina, počev od 1968, dok je pisao kao čovjek pozajmljen iz nekog drevnog mita.

Prethodno je htio postati Mejler – zvijezda vodilja – možda Filip Rot; htio je da dobije Nobela za fikciju (za razliku od pomenute dvojke), ali sve što je ispalo od tolike nakupljene ambicije bilo je da je prilično brzo razjasnio sebi da od planirane karijere mejnstrim pisca neće biti ništa.
Otkud Malzberg u SF-u?

Radio je u spisateljskoj agenciji “Skot Meredit” (za 90 dolara sedmično) koja je predstavljala žanrovske pisce, pa je imao uvid u ono što se prodavalo i motalo po komercijalnom tržištu. Njegov posao je bio da preporučuje tekstove za koje je mislio da posjeduju potencijal. Poređenja radi, za pripovijetku koju je prodao časopisu Fantasy and Science Fiction, “Closed Sicilian” (2600 riječi), dobio je 80 dolara.

Nekoliko godina kasnije je za 4 dana istu priču preradio u roman od 55,000 riječi, The Tactics of Conquest, i za taj napor je zaradio 4,000 dolara.

Najveći avans koji je dobio u karijeri.

Momentum, ukratko.
Između 1968. i 1975, vodeći se striktno prema kvantitetu, imao je unikatnu karijeru. Pisao je sve iz čega je mogao izmusti novac: filmske novelizacije, pornografiju, krimiće, SF…

Za tih sedam godina, napisao je 25 SF romana i oko 200 pripovijetki.

Tokom perioda 1973-74. napisao je 16 romana (većinom pomenute “Lone Wolf” krimiće, imitacije Pendltonovog akcionog fenomena sa imenom Mek “Executioner” Bolan), 30 pripovijetki i jednu poemu. Za 14 “Lone Wolf” romana je Malzbergu dato 27,500 dolara; a samo za premisu serijala na pet strana mu je plaćeno gotovo 7,000. Već tada mu je karijera bila u silaznoj putanji. Ali je prihvatao svaki izazov.

1970. godine je napisao 14 romana; 1971. 6 romana; 1972. napisao je 9 romana. Raznih žanrova, naravno. Najtačniju bibliografiju ćete naći na posljednjim stranama reprinata izdavačke luće Stark House Press, kojoj se najviše može zamjeriti što nisu utilizovali veći font, međutim, lako je zaključiti da su njihova korisna izdanja od one jeftinije fele.

Svoju omiljenu priču, “Uncoupling”, Malzberg je napisao u subotu veče 14. januara ‘73. godine, između 20:15 i 20:50, dok je čekao da mu se supruga spremi za parti.

Priča ima 4,200 riječi i napisana je za 35 minuta (u “the best of” zbirci iz 1976. broji 13 stranica). Dok su izlazili iz kuće, imao je dovoljno vremena da kovertu sa “Uncoupling” ubaci u poštansko sanduče kojih je tada bilo na svakome ćošku.

Još više neispunjeniji nego na početku karijere… 1976. je rekao zbogom SF-u, pa je, i dalje u žanrovima, počeo pisati druge stvari u saradnji sa drugim autorima (Ket Kodžom, Bilom Pronzinijem, Majkom Reznikom).

Posljednji njegov SF roman mu je ujedno i najduži, Remaking of Sigmund Freud iz 1985.

Malzberg ima i tri knjige sasvim azdovoljavajuće nebeletristike, mahom recenzija, samorefleksivnih tekstova o književnosti i stanju žanra, i kritičkih osvrta: Engines of the Night (1982), Breakfast in the Ruins (2007) i Bend at the End of the Road (2018). Želja mu je oduvijek bila da ima svoju nonfict-zbirku poput Advertisements For Myself.

Odatle su preuzeti ovi podaci.

[Jamie · Rating 3 out of 5]

This hard-to-classify book novel about horse-racing and more is absolutely hilarious. While Beyond Apollo remains my favorite Malzberg book, Underlay is likely his funniest.

[Jason McCracken · Rating 2 out of 5]

DNF. 25%. The problem with farce is it needs to be funny… this wasn’t funny. It’s also about horse racing, which I know nothing about and is probably why I didn’t get the joke. I liked the style though, hence the 2 stars, so I might try and track down something else from the author.

[The Gnome’S · Rating 4 out of 5]

I thought that this was a strong conclusion to the “Horseplayer” trilogy. It recaptures the gritty, tense, obsessive atmosphere of Overlay, albeit with much more grounded premise. It has the same surreality of Malzberg’s other works, but it is much more toned down and may the most “straight-forward” and “accessible” novel of his that I’ve read thus far. The characters of Harry the Flat and the narrator are well-developed and interesting. There’s a couple of very poignant passages about the characters and gambling addiction that will stick with me for a long time. While I personally prefer “Overlay,” I definitely recommend reading this in conjunction with it.