Ironic, playful, and multilayered, winner of three major prizes for the best Yugoslav novel of 1988, this beguiling novel-about-a-novel is set at an international literary conference in Zagreb. It begins with the death of an anti-Franco poet who slips into the pool of the intercontinental Hotel and continues with a rapid and entertaining chain of events involving espionage, sexual intrigue, murder, and a good deal of one-upmanship among the assembled academics. In the style of David Lodge, the novel is filled with colorful characters and hilarious scenes; but amid the lighthearted action Ugresic provides a serious and doubly outsidered perspective on the differences between the worlds of Eastern Europe and the West. Through the eyes of her Yugoslav and Russian characters Ugresic expresses the incredulity that many in Eastern Europe felt at the Western tendency to romanticize the "communist" world; simultaneously, through her American character, she explodes many of the myths of the West in the minds of Eastern Europe. In addressing issues of mutual cultural misunderstanding without attempting to impose artificial solutions to the problems, Ugresic has produced a truly successful multicultural novel.
Dubravka Ugrešić was a Yugoslav, Croatian and Dutch writer. She left Croatia in 1993 and was based in Amsterdam since 1996. She described herself as "post-Yugoslav, transnational, or, even more precisely, postnational writer".
Dubravka Ugrešić earned her degrees in Comparative Literature, Russian Language and Literature at the University of Zagreb, and worked for twenty years at the Institute for Theory of Literature at Zagreb University, successfully pursuing parallel careers as a writer and a literary scholar.
She started writing professionally with screenplays for children’s television programs, as an undergraduate. In 1971 she published her first book for children Mali plamen, which was awarded a prestigious Croatian literary prize for children’s literature. Ugresic published two more books (Filip i Srecica, 1976; Kucni duhovi, 1988), and then gave up writing for children.
As a literary scholar Dubravka Ugrešić was particularly interested in Russian avant-garde culture. She was a co-editor of the international scholarly project Pojmovnik ruske avangarde, (A Glossary of the Russian Avangarde) for many years. She rediscovered forgotten Russian writers such as Konstantin Vaginov and Leonid Dobychin, and published a book on Russian contemporary fiction (Nova ruska proza, 1980). She translated fiction into Croatian from Russian (Boris Pilnyak, Gola godina; Daniil Kharms, Nule i nistice), and edited anthologies of both Russian contemporary and avant-garde writing (Pljuska u ruci, 1989).
Dubravka Ugrešić was best known in the former Yugoslavia for her fiction, novels and short stories: Poza za prozu, 1978; Stefica Cvek u raljama zivota, 1981; Zivot je bajka, 1983; Forsiranje romana reke, 1988.
Her novel Forsiranje romana reke was given the coveted NIN-award for the best novel of the year: Ugrešić was the first woman to receive this honor. Croatian film director Rajko Grlic made a film U raljama zivota (1984) based on Ugrešić’s short novel Stefica Cvek u raljama zivota. Ugrešić co-authored the screenplay, as she did with screenplays for two other movies and a TV drama.
In 1991, when the war broke out in the former Yugoslavia, Ugrešić took a firm anti-nationalistic stand and consequently an anti-war stand. She started to write critically about nationalism (both Croatian and Serbian), the stupidity and criminality of war, and soon became a target of the nationalistically charged media, officials, politicians, fellow writers and anonymous citizens. She was proclaimed a “traitor”, a “public enemy” and a “witch” in Croatia, ostracized and exposed to harsh and persistent media harassment. She left her country of origin in 1993.
Dubravka Ugrešić continued writing since she began living abroad. She published novels (Muzej bezuvjetne predaje, Ministarstvo boli) and books of essays (Americki fikcionar, Kultura lazi, Zabranjeno citanje, Nikog nema doma).
Her books have been translated into more then twenty languages. Dubravka Ugrešić has received several major European literary awards. In 2016, Ugrešić won the Neustadt International Prize for Literature.
On March 17th of 2023, one of Europe's most distinctive essayists, Dubravka Ugrešić, died in Amsterdam at the age of 73.
The first novel from perhaps the finest living Croatian (and heck—one of the world’s finest) essayist(s), Fording the Stream of Consciousness is the sort of knowing wit-drenched metatext I have wet dreams about on a nightly basis. Taking place at an international literary conference in Zagreb, the novel sends up the oddballs, players, manoeuvrers, hangers-on, and sinister elements at such an event, rich in continuous fast-paced incident that makes the plot a pain to summarise, plump to the slim-brim with Dubravka’s stocks-in-trade: copious and well-placed literary references, hilarious comedic characters drawn from real personae, razor-sharp observations on location, behaviours between nations, and the various cultural and interpersonal differences from Europe and overseas. Dubravka is perhaps the most international writer working today, shown here with her on-the-ball depictions of neurotic American writer Mark Stenheim and his Eastern European friend Pipo Fink who still lives with his mother and writes unconventional prose, the oleaginous Flaubert descendant Jean-Paul Flagus, the Minister and his clinging lover Vanda, the unfortunate Czech Jan Zdražil whose stolen epic manuscript stalks the novel, among a ragbag of other delectable creations involved in a series of brilliant set-pieces and through-plots that keep the novel bouncing along with intrigue, entertainment, and comic mastery.
Dok se u "Štefici Cvek" parodiraju ljubići skrojeni u kombinaciji s ljubav-i-moda magazinima, Ugrešić ovde parodirajući razgolićuje (inter)nacionalne zakulisno-literarne odnose, običaje i prilike, i to kroz izmišljenu manifestaciju Zagrebačkog književnog bijenala, svodeći ih često, ovako ili onako, na ono što ovi glavnicom - cinik bi dodao: vala stvarnosno i jesu - na porno-sheme.
[Koliko sam se samo smejao kad mi je pre par godina ortak čitao odrednicu pornić iz, zvaše li se?, "Rečnika filmskih termina". Jedna od značajki koje se još doslovce sećam je sintagma "stanovita upotreba žanra"!]
Podrazumeva se da Književnost čuva nevinost, iako je gube mahom svi uokolo nje. Otud mi je verovatno i najzabavnija scena bizar-revenge rape-a renomiranog književnog kritičara Ljuštine, kome je kao prototip svakako poslužio (da ne kažem tjelo posudio) rahmetli Igor Mandić, kao što mi, shodno tome, nedostaje veća razobručenost na svim razinama. Plošnost aktera prirodno iziskuje i prekomernost svake vrste i stihičnost humora, inače...
A budući da je "Forsiranje" očigledan derivat "Majstora i Margarite", jer delimice proizlazi iz onog satiričnog duha spram partijski podobne literature, zaslužnih pisaca, večera u Klubu književnika, plaćenih letovanja, ono čega najviše manjka jeste nekolicina zaokrugljenih, veličajnih likova - hoćemo li po Bulgakovu: Majstor, Margarita, Pilat, Bezdomni, Voland - koje ovde, nažalost, forsirano rečna erozija oglodava na nivo skice.
[Ili sam možda samo zreo za posipanje perjem.]
P.S. Presabirajući se međ' onim pročitanim Ninovićima sa komičkom potkom, ni tu, šta ću, "Forsiranje" nije favorit. I "Hodočašće Arsenija Njegovana", i "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji", i "Zebnja na rasklapanje", pa tek onda možda...
Da napomenem da ima i onih biblioteka koje imaju ovu knjigu, u okviru sva tri jezika, i da nije sve opkoljeno talasima tisine i nakon vise od trideset godina od prvobitnog teksta koji nije prosao dansku kritiku. Odlicna knjiga nastala u ono vreme kada su NIN- ovu nagradu dobijale knjige koje su citljive i za ljude koji nisu clanovi zirija ili kriticari, ne daj boze. Sudar dve strane gvozdene zavese u Interkontinentalu u Zagrebu na neutralnoj teritoriji na okupljanju knjizevnika. Uvek se ono sto je tudje cinilo boljim, izazovnijim, poput komsijske tresnje, toliko sladje od one u sopstvenom dvoristu. Lazni novinski spisi sa obe strane, zabrane rada i ogranicavanje licne slobode i nove zabrane u vidu standardizovanih tekstova i zivota. Svi mi volimo hamburgere i koka kole, pa zasto i knjige ne bi bile takve, jednake poput porcije omiljenih poslastica. Lagani pocetak, upozoravajuci nastavak i prorocki kraj sa istinitim epilogom. Ljudska knjiga, bez hamburgera i sa originalnim ukusima medju koricama. Ipak je ostalo vise onih glavnih likova na periferiji, u tisini cekajuci novo i bolje vreme, a manje onih sporednih koji su u nevreme dosli na glavnu scenu.
"Danas pisac vec zna sta ga ceka. Dok u stvaralackoj groznici sedi za masinom, on na svom repu vec oseca kriticarev zub, ne sme se ni osvrnuti iza sebe, jer ce videti da ga pola nema. Najveci stvaralac svih vremena, sam gospod Bog, ne bi u ovim vremenima bolje prosao. A bio je, svaka cast, jedan od najbrzih. Njemu je za remek- delo trebalo samo sedam dana."
Роман, който не прилича на роман - по-скоро бележки, скицирани образи и случки от битието на писателите от двата свята - свободния Запад и наплашения Изток. Харесвам как Дубравка Угрешич описва и тъжното и гротескното в този хем измислен, хем абсурдно истински свят.
Авторката борави умело с думите, четенето ми достави огромно удоволствие. Някъде с ирония другаде с хумор Угрешич разказва за международна среща на писателите в Загреб. Случките са много и разнообразни, героите - колоритни и интересни. Когато вече си мислех, че всичко е разказано, последните 25 страници ми дойдоха неочаквано. Много неща се разплетоха и се разбраха - някои от тях тъжни. Тази книга не може да се разкаже, тя се усеща. Радвам се, че я прочетох.
Има само един минус при такъв интелигентен труд, това е липсата на бележки към книгата. А тя има нужда от тях. Много непознати имена се цитираха. Цели изречения, думи и изрази бяха оставени непреведени от чешки, руски, английски, словенски, немски. Превод имаше само на 2-3 пасажа от немски език и никакви бележки под линия с обяснения. Затова 4,5/5*
Certainly makes you see why Ugresic is an acclaimed essayist and non-fiction writer. I can well believe she does much better when not having to bother about dressing up her ideas in a fictional setting.
A very insidery novel in some ways, but I totally loved it. Dubravka is a bold, bold writer. She takes on a lot in such a short time - dealing with the late 1980s in Eastern Europe, in New York, in Paris, in the Soviet Union. The conceit of a novel set at a writer's conference is clever, and the characters are memorable and almost universally charming - heroes and villains alike. There is a lovely parody going on of a slew of male writerly voices (the hilarious sex scenes stand out), but there's also a great deal of heart here. It's startlingly intertextual (Flaubert, in particular, is thoroughly present), but its intelligence is outweighed by its humor and, yes, its tension. The hook is excellent, the story within a story structure is a pleasure, and most of all, I admired the logical chronological structure.
Pöörane satiir kirjanduskonverentsist ja seda ümbritsevast tsirkusest Balkani kastmes. Välja ujuvad vanad kired, kihud ja vaenamised, lahatakse kirjandust ja surrakse igavusse, mõned surevad ka päriselt. Andmine käib esimesest leheküljest alates ja rahu ei saa enne, kui pood kinni. Lisaks neurootilis-erootilisele madinale kulisside taga annab autor aimu ka sellest, mida ta õigupoolest kirjandusest ja selle tulevikust arvab, ning paljuga on 1988. aastal ilmunud romaan täkkesse pannud. Horvaadist autor ei ela muide 1993. aastast enam kodumaal, jalgealune muutus kriitiliste tekstide tõttu liiga tuliseks ja hetkel on ta kodu Amsterdamis. Madis Vainomaa mahlakas tõlge on lõbustavalt terav lugemine ka neile, keda romaanid raamatutest üldiselt ei huvita.
Kako ocijeniti ovakav roman? Koji toliko stilova izmijeni, naruga im se, potakne raspravu o toliko tema - Balkan, provincija, žene, seksualnost, književnost i njezina svrha, Jugoslavija, osamdesete... Drago mi je što se Dubravka i dalje čita i da ju nove generacije otkrivaju, nisam toliko bila upoznata s njezinim radom i značajem za književnost ali sada mi postaje jasnija njezina inteligencija, humor i toplina.
Podsjetilo me roman na Klaonicu 5, premda su teme, stil i kontekst romana različiti, oba romana koriste slične postmodernističke elemente kako bi istražili duboke ljudske traume, krizu identiteta i društvene kritike kroz subverzivnu upotrebu narativnih tehnika. No nije prvi put da sam imala ovakvu zbunjolu nakon čitanja, jedino je razlika između dva već navedena djela i ostali nejasnih knjiga to što su ove namjerno tako napisane dok ostale forsiranjem tako napravljene.
Budimo iskreni koliko je umjetnost danas forsirana.
Jako kvalitetno štivo koje je iznimno dobro potkrijepljeno povijesnim činjenicama, ima jako veliku širinu i koristi različite književne žanrove. Likovi su dobro razrađeni, pisci i njihova uloga u društvu su ismijani. Kroz društvene uloge je prikazan status žena u to vrijeme, kao posrednice između idejnih tvoraca (pisaca, kakvi god oni bili) i običnih ljudi. Naglašen je kompleks odrastanja u "provinciji".
“I tu je isti nizak tlak, i ljudi na ulicama govore sami sa sobom.”
Dubravkin smisao za ironiju i bodljikavi, inteligentan humor učinili su ovu knjigu iznimno zabavnom za čitanje. Iako je kraj malo zbrzan i nespretan, ostatak knjige je fantastična igra sa samom književnošću.
A novel of caricatures and too many faces to keep track of. Many limp and flaccid scenes but always something acerbic and amusing waiting around the corner of each short chapter. The climax is worth the brief wading through stereotypical Soviet Americana misery into the third act. The prose is crisp when pursuing an idea or insult, and lapses into amateurish detail when setting up “quiet” scenes in the streets. Bedrooms and factories are best.
Roman Dubravke Ugrešić „Forsiranje romana reke” smešten je u 80-e godine prošlog veka i odvija se tokom „Književnih razgovora” u Zagrebu. Na toj manifestaciji okupljeni su brojni pisci - pesnici, prozaici i oni u pokušaju, kritičari, izdavači, prevodioci i filolozi različitih nacionalnosti i shvatanja. Tokom tri dana trajanja manifestacije autorka iz perspektive brojnih likova kroz simbolične, ironične i neverovatne situacije, tokom kojih se smenjuju elementi različite žanrovske književnosti (elementi detektivskih, naučno-fantastičnih, ljubavnih i sl. romana), dočarava i kritikuje tadašnju književnu scenu.
U romanu autorka suprotstavlja elemente visoke i popularne kulture, obilato se služi intertekstualnošću i književnom „triviom” ili zanimljivostima poput detalja o manje poznatim autorima i njihovom radu (Nancy Luce), o čudnim nestancima rukupisa ili o bizarnim smrtima ili egzekucijama autora od strane režima. Poigrava se stereotipima vezanim za mentalitet junaka iz njene multikulturalne skupine, te se osvrće i na budućnost književnosti, s komentarima pogotovo aktuelnim u današnje vreme.
U romanu se posebno ističe scena tokom ekskurzije pisaca u fabriku mesnih prerađevina, pri čemu se izuzetno duhovito i jasno izražavaju klasne, kulturne i nacionalne različitosti.
„Na svakom koraku frizerski salon, kao da se stanovnici ovoga grada rađaju samo zato da bi se šišali... Sve se mora držati na oku, i fasada da se ne odlijepi (!) i ne zvizne te po lubanji, i automobili kad prelaziš zebru, mada je zeleno, i neboder na trgu da se slučajno ne sruši."
„Netko je od radnika rekao da nema ništa protiv da se kobasice zovu Zmaj, ali to ime više paše za kulen nego za dječje hrenovke."
Хубав стил. Това е история за едни писатели и поети, които се събират на фестивал в Загреб. И всичката гадост на "онова" време, разказана чрез няколко съдби и случки.
Interesantno ispreplitane priče učesnika književnog skupa i intrigantne ideje o književnosti (totalna književna kontrola i psihološki rat, posao kritičara...).
5/5. Maja 1986, ko je Juga že flancala radioaktivno solato, v Zagrebu potekajo tridnevni literarni pogovori, s sledečimi udeleženci: prefrigani Francoz, ki mora že zaradi sorodnosti s Flaubertom pisati enako dobro kot on, jerofejevsko-depresivna Rusa, ki bi najraje zapustila sovjetski raj in se družila z joškatimi študentkami ruščine, melanholični Čeh, ki je napisal roman svojega življenja, pa ga želi pretihotapiti med "zahodne" bralce, post-beatniški Američan, pa bi pokadil in pokadil vse "belo in zeleno" na smehljajoči se neuvrščeni zagrebški sceni. Kafiči in hotelske sobe so polne, konferenčne dvorane pa prazne...
Meni je ova knjiga genijalna. Tema, forma, poznavanje mentaliteta naroda, duhovitost i dubina. Dubinu njene vrednosti verovatno bih bolje uočila da pripadam tom vremenu ili da se profesionalno bavim pisanjem. Ovako sam bila posmatrač tuđeg dvorišta, opisanog veoma zanimljivo. Prevarila sam se što sam je ponela na odmor misleći da je lagana i da ću se samo zabaviti. Pročitala sam je čak dva puta da bih popunila praznine u razumevanju nekih likova i rečenica. Delovalo mi je da je ne mogu dobro razumeti ljudi van Balkana, međutim, po komentarima i ocenama ovde vidim da se dopala i drugim ljudima. Mnogo je šira nego što sam mislila.
Kõige parem asi, mis viimastel aastatel LR-s ilmunud (olen nende valikute suhtes üsna kriitiline). Suurepärane stiil ja säravalt vaimukas. Lõpupoole vajus romaan minu jaoks siiski ära. Igal juhul soovitan.
Nii paljutõotava algusega raamat! Ja siis tuli ikka... lihtsalt romaan. Olin juba veidi pettumas, aga siis ikka selgus lõpus, et kõik need suht mõttetud asjad juhtusid, noh, põhjustega:) ja kokku sai ikka hea.
Световна сбирка на писатели от източния и западния свят в Загреб края на 80-те. Добре представен е тесногръдия номенклатурен манталитет на писателите от източните просъветски страни, които творят повече "на парче", отколкото от вдъхновение, придържайки се към изискванията на партията. От друга страна, западните писатели, черпейки от безкрайното вдъхновение на свободата, се забавляват в този сив и номенклатурен свят. Някои припадат, няколко умряха. Прокрадва се и макиавелистичната идея на един от западните писатели за бъдещето на Литературата, както и контрапунктът на този писател, който като сянка го дебне от сбирка на сбирка. Можеше тази сюжетна линия да бъде по-обширно развита.
възхищавам се на онези, които могат пестеливо, иронично, а понякога и гротескно да рисуват картини от реалността, емоции и тенденции на световното развитие. в случаят на " форсиране на романа, като река"- този на литературата. събития, лица, държави от края на 80 години на миналия век, чийто духовни наследници намираме и днес ме караха да се кикотя тревожно и ме убедиха още веднъж, че дубравка угрешич е една от големите!
When the individual character stories came together, I was amazed. The denouement put together communist (not quite at the time of publication) past with what we've come to see as the emergent status quo of global publishing.
Witty, intellectual, sexy, and challenging, this book is one to reread.
laugh out loud funny, self-critical of the provincial nature of croatian literature but equally critical of the international literary mafia, and extremely well written. the lines between parody satire lies and 'truth' and sincerity are unclear, constantly shifting, and sometimes multiply occupied and in this strange discomfort we get a glimpse perhaps of both the soviet and post yugoslav experience of croatia. very prescient about computers and the internet and the totalizing impulse of the mediasphere to make everything into "content".
i would ordinarily be left cold by the layers of meta-textuality but it's extremely well-handled here.
tražila sam četiri knjige i bibliotekarka je posle sva tri naslova rekla: ta je na hrvatskom; aha i ta; ta takođe; kao da je to neki strani jezik. za poslednju je konačno rekla: ta je naša! (povišenim tonom pobede) pošto sam smatrala suvišnim da objašnjavam kako razumem oba jezika, otišla je po sve četiri knjige i nekoliko minuta kasnije spustila ih je na sto. dok je beležila rok za pozajmicu, promrmljala je za sebe: mislila sam da si mlađa.
Оригинальная книга. Забавная, увлекательная, с живыми персонажами (местами очень стереотипичными) и небольшой детективной интригой. Замысел с берегами и "романом-рекой" тоже довольно интересный. Получается, роман о писательской жизни в романе о писательской жизни. Для любящих книги и очарованных профессией писателя, думаю, обязательно к прочтению.