Hm, hm, hm, joj, joj, joj ... Pokvariti tako dobru temu ... Ne znam što bih rekao. Ženska publika bolje da ne čita ovaj moj osvrt jer će uslijediti lančano kostriješenje sa tendencijom ka eskalaciji i spaljivanju mene na lomači, ili, u najmanju ruku, kamenovanju ...
Dakle. Nekakav bračni par. Amerikanci, protestanti (ovo ''protestanti'' je jako važno, vjerujete, možda čak ključno). Ono što najprije iritira je činjenica da je - sada vidim tek da je, dok ovo pišem, gore u potpisu samo supruga - ovoj knjizi autor muškarac I njegova žena, a knjizi ''Samo za žene: kako zapravo funkcioniraju muškarci'' je autor samo žena (Shaunti). Trn u oku broj jedan. Kao, ona sama može napisati knjigu o muškarcima za žene, ali on sam je ipak preretardiran da sam napiše knjigu o ženama za muškarce. Ili mu je možda radila cenzuru pa su zato žene i ispale divni i krasni anđeli, tko zna.
Ovaj osvrt će ipak biti krnji jer ga pišem nekih 7 dana nakon čitanja, a nemam uz sebe više knjigu. Ne jer sam se bojao da ću se zapaliti, nego jer sam ju bacio natrag u kištru i otputovao u grad gdje radim. No. Da nastavim. Sadržaj je skroz dobro koncipiran. Tekst je pitak, jednostavan, razumljiv, prošaran onim meni jadnim i nekako usiljen, neprirodnim američkim humorom i težnjom za zbližavanjem sa čitateljem i širom publikom - znate, kao ono kad u onom idiotskom showu ''Dr. Oz'' ili u američkim reklamama svi budu puni razumijevanja, sretni, osmjehuju se, život može biti tako lagodan, svi smo uredni, čisti i lijepo odjeveni, usvajamo nova znanja i pravila ponašanja, rastemo i napredujemo, bla bla bla, povraća mi se. No, nije tekst TAKO baš sad iritantan, ali da steknete dojam. Čak je bio podosta zanimljiv. Ali može se sve to napisati na barem duplo manje stranica, ako ne i na trećini (šteta papira i amazonske prašume). Još one njegove usporedbe i metafore srednja žalost ... No dobro, ajde, sada malo pretjerujem. Ajmo dalje.
Ono što možda najviše smeta, barem mene, je ta njegova, odnosno njihova naivna ili baš debilno slijepa protestantska pristranost, zbog koje ispada da svaki brak može biti idealan, samo ako, eto, činite to i to. To je najgore u svemu što je oko ovih knjiga loše (samo za žene nisam pročitao, još). Svaka žena će biti vjerna, ili bi barem bila kada muškarac ne bi radio to i to, svaka žena želi djecu, svaka žena je prava domaćica bla bla bla. Idiotarije, hrpa idiotarija.
Onda sljedeće, način na koji objašnjava žensku psihologiju, sa minimalno pozivanja na njihovu neurobiologiju i naše sociološke, uvjetovane ili barem iznormirane različitosti je kriminalan. Po njemu ispada da su žene toliko pune strpljenja i razumijevanja, i ne samo to, nego da su uvijek pametnije od muškaraca, jer, eto, one vladaju i emocijama, što mi, tobože, uopće ne razumijemo, jer smo, eto, sa mudima u gaćama pa nam je to totalno stran i nepoznat teren kojim nikad nećemo ni ovladati i zato je najbolje da se uvijek predamo i pokorimo ... Molim ?!? Ukratko, on kaže ovako: ''Naljutio si (ili povrijedio) ženu time što si učinio to i to. Krivo činiš zato i zato (ona to percipira tako i tako jer to tako i tako zapravo izgleda pa kod nje pobuđuje te i te osjećaje) i sada to trebaš ispraviti tako da učiniš to i to i tako da i ubuduće to činiš i ona će to odmah primijetiti i odmah će se sve popraviti i ona će te beskrajno voljeti bla bla bla ... Užas. Koja amaterska razina analiziranja i donošenja nekakvih zaključaka i savjeta o muško-ženskim odnosima. Pa bolje pročitati neki roman ili dramu. Jane Austin ili Milan Begović. Meni je to koma. I kako uvijek okreće vodu na njihov mlin, to mi je zaprepaštujuće. Što me dovodi do treće ili četvrte ili pete stvari, ali probat ću odvojiti. Ono što također izrazito smeta je što se ženski osjećaji, njihova razmišljanja i ponašanje, pa ni postupci, uopće ne dovode u pitanje. Ispada da su uvijek u pravu. Dakle, ništa od tih osjećaja, postupaka i ponašanja ne može biti posljedica toga što su mnoge žene ponekad izrazito sebične, licemjerne, vođene oportunizmom, nedosljedne, nezrele, neodgovorne, ohole, zavidne, zle i tako dalje, nego uvijek je to zbog ''osjećaja''. Pa dvije žene u istoj situaciji ne moraju reagirati isto, ča nee ? Ponizna i ohola žena neće reagirati isto. Razumna i zrela žena i infantilna i razmažena, osjetljiva žena neće reagirati isto. Da unaprijed presretnem tendenciozne komentare, ne aboliram ničime muškarce. Ali govorim o ženama trenutno. Eto, to mi je jako glupo. Ne treba dovoditi u pitanje nečiju subjektivnost. Ma nemoj. Ako na poslu nekome ukažeš na nešto, razuman čovjek će uvidjeti što govoriš i prihvatit će to, a ohola osoba će se uvrijediti i htjet će ti napakostiti za osvetu. Tako je i među muškarcima i ženama, izolirano i ispremiješano. Još onda ti hvalospjevi ženama, kako su one sposobne ne znam koliko ''prozora'' imati otvorenima u svojim glavama, a mi, jadni muškaci, smo eto, takva psihosocijalna i intelektualna slijepa crijeva da se možemo samo češati po glavama i bijelo gledati ... Podilazi jako, previše, uopće mi se to nije svidjelo.
Ima tu i nekih dobrih savjeta, da se razumijemo. Da ne treba sve što žena govori u negativnom kontekstu shvatiti kao kritiku, jer puno puta samo želi reći što misli i kako se osjeća, a bez da pritom i kritizira muškarca (ajde, može proći), kao i to da žene treba znati slušati, odnosno razumjeti, a ne im odmah zatvarati usta nudeći rješenja i prigovarati zašto to spominju. Ali da će žena to uvijek cijeniti i nagraditi ... Ma dajte. Koliko muškarci ne cijene to što žene za njih rade, bome toliko ni žene ne cijene što muškarci za njih rade. Pogotovo u ovo doba masovnog hiper udvaranja kada možeš samo tako promijeniti partnera. Žena puno lakše, naravno. Ali to smo mi muški krivi.
Još da završim sa idiotarijama koje možete pronaći, a prezentira ih se kao neke tobožnje znanstvene rezultate, Bože sačuvaj. Izradili bi, dakle, valjda taj nesretni bračni par, anketu koju bi nekoliko stotina, možda desetaka, a možda tisuća žena ispunilo. Tipa: ''da vaš muškarac učini to, koliko bi vama to značilo i bi li pozitivno utjecalo na odnos'' i sad one odgovaraju. I za svako pitanje ispada da mi, eto, uporno i dosljedno činimo upravo krivo, a žene bi s nama, prokletnicima, u suprotnom slučaju, dakle kada BISMO tako činili, bile toliko sretnije i to bi toliko značilo za naše odnose i veze i brakove ... Molim vas. To što netko kaže DA BI to toliko i toliko značilo i promijenilo to i to NE ZNAČI da bi se tako i ponašao. Ispada da je tako jednostavno imati sretne odnose, veze i brakove, ali smo mi, muškarci, eto, jednostavno preglupi da to shvatimo. Naravno da sve krivo radimo. Moramo se kajati od rođenja do smrti i ispravljati sve što su generacije muškaraca ikada krivo učinile. Nešto kao što je to sa Nijemcima. Toliko teoretiziranja, baš debilno i jadno.
Bio sam možda malo preotrovan. Ali jako me ljuti kada se nešto ovako važno toliko izbanalizira. Ne kažem da nema korisnih i zanimljivih stvari u knjizi. Ali način na koji je isprezentirano, i ta zamka da toliko toga krivo zapravo čovjek o ženama shvati, vjerujući da su to toliko istinski dobronamjerna, pametna, zrela i nepogrješiva bića, to kvari sve. Treba čitati oprezno. Meni bilo bljutavo. Dvije zvjezdice za trud. Inače, kulja kao kuća ...