Cvijet sa raskršća i druge pripovijetke

by Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš svakako je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti. Vrijeme njegova stvaranja, na prijelomu XIX. i XX. stoljeća, neki su okrstili kao Matoševo doba. Toliko bijaše snažan i svakodnevno prisutan njegov utjecaj na suvremenike. Pisao je pripovijetke, novele, crtice, feljtone, eseje, pjesme, recenzije, kritike i dramske pokušaje. Ukratko, sve književne vrste osim romana. Bijaše u nas jedan od prvih profesionalaca u književnosti, koji je i svoj životni kruh zarađivao pečalbareći u dnevnim informativnim listovima i knji ževnim Časopisima.
Bio je oštar književni kritik, koji je u svom nastojanju da očisti hrvatsku književnu njivu od korova (kako je običavao reći) bio je i nepravedan, izvrgavši poruzi i neke pisce koji to objektivno nisu zaslužili, ali je ipak zahvaljujući svom izvanredno razvijenom senzibilitetu i smislu za lijepo u književnosti ostavio oveći broj kritičkih prikaza, koji se ni danas u izučavanju povijesti naše literature ne mogu zanemariti.

Genres: Classics, Short Stories, Poetry, School, Fiction, Read For School

200 pages, Hardcover

First published January 1, 1998

About the author

Matoš was born in Tovarnik in the region of Syrmia, today's Croatian Vukovar-Syrmia County.
He went to primary and secondary school in Zagreb. His attempt to study at the Military Veterinary College in Vienna ended in failure. He was conscripted in 1893, but he deserted in 1894, fleeing from Croatia to Šabac and then to Belgrade. He spent the next three years in Belgrade, living in his own words as a "cello player, journalist, and man of letters".
In January 1898 he traveled to Vienna and Munich, stayed for a while in Geneva, and then moved to Paris in 1899, where he would stay for five years. During his stay in Paris, he wrote his greatest stories.
In 1904 he returned to Belgrade, visiting Zagreb in secret (as he was still a deserter) in 1905, 1906 and 1907. Finally, in 1908, after thirteen years abroad, he was pardoned. He finally settled in Zagreb, where he died of throat cancer. He wrote two dozen published or unpublished works: poems, short stories, articles, travelogues, criticisms and disputes.

Reviews

[Chaos_designer · Rating 3 out of 5]

Čitala sam samo Balkon i shvatila da je to savršen primjer katastrofe koja se dogodi kad muškarac u knjizi pokušava opisati ženu i umjesto ljudskog opisa napisati neku prestrašnu znanstvenu jednadžbu ili ju usporediti s - drum rolls please - balkonom. For the love of god, opišite ih ljudski

[Tina · Rating 3 out of 5]

Balkon
👇
Antun Gustav Matoš, seksist i balkonoseksualac (?). Stvarno se trudim cijeniti književnost i klasike, ali nekad mi jednostavno ne uspijeva.

Cvijet sa raskršća
👇
Slatko. Upoznavanje osobe tako da te ova probudi milujući te po kosi je malo too much, ali stil pisanja je baš lijep i fancy.

Poezija
👇
Iznenađujuće puno mi se sviđa za razliku od proze.

[Jan Buljubašić · Rating 4 out of 5]

Iznimno mi je zanimljivo što su sve Matoševe pripovjetke iz ove knjige pune simbolike. Njegova djela su bogata raznim domišljatim opisima i ponešto duhovitim primjedbama. Pošto je drugovao sa samim Stjepanom Radićem čovjek može lagano primijetiti kako je on bio i vrstan rodoljubac (to možemo vidjeti i iz njegovih stihova “I dok je srca bit će i Kroacije!”), s obzirom kako je koristio puno srbizama, što je po meni doista nepotrebno za napomenuti s obzirom na tadašnje političke prilike i njegove povezanosti sa zemljom koja mu je pružila azil nakon što je dezertirao. Urednik ove knjige, nije se morao mučiti s isticanjem navedene upotrebe srbizama u Matoša jer to samo pridonosi stvaranju nepotrebnog sukoba. No, uz sve to, Matoš je ipak proputovao Europom i time obogatio rječnik njemačkim, engleskim, francuskim, talijanskim, turskim, mađarskim i latinskim tuđicama koje često upotrebljava u svojim pripovjetkama. Čitatelju su očigledno potrebna preko dva objašnjenja na svakoj stranici kako bi u potpunosti shvatio Matoševe riječi (a u većini situacija ni to neće biti dovoljno). Njegov pogled na svijet svatko može protumačiti na svoj način, ali nedvojbeno je kako je on nezadovoljan tadašnjim svijetom, ali i svojim “boemskim” životom (što je opisano u Cvijet sa raskršća). Šteta što je umro u 40. godini života i što nikada nije napisao veće, konkretnije djelo u kojem se mogao bolje smjestiti u hrvatsku književnost. Ova knjiga trebala bi biti nezaobilazna literatura za svakog hrvatskog gimnazijalca (što većinom i je).


Cvijet sa raskršća (3/5) - smatram kako je Matoš htio dočarati nezasitnost jednog umjetnika, putnika, “boema”. Ova pripovjetka kratko i jasno govori jednu stvar: da se čovjek koji ispituje svijet oko sebe, nikad neće “skrasiti” ili biti zadovoljan. Drugim riječima, putnik kad jednom otputuje, rijetko može pronaći mjesto koje će moći nazvati dom.

Camao (2/5) - mislim kako u ovoj pripovjetci nema neke osobite simbolike, osim što je ona samo po sebi priča o nesretnoj ljubavi na koju svi bar jednom u životu naletimo.

Lijepa Jelena (4/5) - u ovoj pripovjetci isto nisam mogao razabrati njeno simboličko značenje. Pogađam kako bi ono moglo biti kako se čovjek ne bi trebao vezati toliko za prošlost kako si ne bi ugrozio budućnost. Također da možda čovjek ne bi smio dopustiti da ga žena upotpunosti dokrajči, kao što je to Helena napravila subjetku.

Balkon (1/5) - nisam pronašao simboličko značenje i ne preporučujem jer je iznimno dosadna.

Vrabac (3/5) - jedna od zanimljivijih definitivno. Pokazuje kako jedan umjetnik može pronaći ljubav i prijateljstvo u nekim stvarima za koje to obični čovjek nikad ne bi mogao.

Iglasto čeljade (1/5) - ne razumijem ju i bila je veoma dosadna za čitati.

Čestitka (2/5) - Vjerujem kako se ovdje najbolje vidi (i to možete uočiti na samom kraju pripovjetke) kako neke stvari čovjek nauči cijeniti tek kada ih netko drugi poželi.

Moć savjesti (2/5) - Pročitao sam je drugi put nakon skoro godinu dana (ovo pišem 12.1.2023.). Ocjena ostaje ista jer ne mogu nikako razumjeti dublje značenje i poveznicu društveni-političkog konteksta i pripovjetke. Leži li razlog u tomu što je tad Franjo Josip boravio u Zagrebu pa su studenti za to vrijeme palili mađarske zastave, ja ne mogu znati jer stvarno nigdje ne postoje izvori kako bih potvrdio svoje razmišljanja.

Kip domovine leta 188* (3/5) - kratko i jasno, Mađari Hrvatskoj nisu ništa dobro donijeli.

Pereci, friški pereci (3/5) - pomalo nerealistično, ali rijetko za vidjeti jer Matoš inače ne piše sretne ljubavne priče.

Vergl (4/5) - pripovjetka sa skoro apsolutnim autobiografskim elementima. Monotonija će zauvijek razarati ljudski rod, kao što jedan verglaš verglom ubija glazbu. Svaki pojedinac treba težiti izbjegavanju monotonije i ponavljanja, te posegnuti za inovativnošću i vlastitom umjetničkom izražavanju kao što to Matoš ističe…



edit za Moć Savjesti 12.1.2023.

[Jana · Rating 3 out of 5]

I keep repeating this, but, it's really a waste of a book to give this to a teenager. There are so many books I read in high-school that I've learned to loath and that now I want to read again, because there is this bell inside my head telling me, it's time. Then, it sure wasn’t. Matoš is as well too delicate and too profound to be interesting when you’re 17. You start appreciating him with years.

[saša · Rating 1 out of 5]

moć savijesti: 1/5

ova novela je toliko neopisivo dosadna. nista nisam razumijela i umrla sam triput dok je nisam dovrsila, a ima 6 stranica. joso je pijandura i njegov kink su stapovi.

[ana · Rating 4 out of 5]

“Cvijet sa raskršća” 4.5/5
“Camao” 2.5/5
“Samotna noć” 2/5
“Sjena” 4/5

[Mirjam · Rating 3 out of 5]

"CVIJET SA RASKRŠĆA"
Prvih 4 stranice sam si mislila: "Aha, znači Matoš je izmislio pisanje fanfictiona".
Doslovno si je opisao kako spava i onda se, onako iz ničega naravno, pored njega stvara najljepša, najslađa, najmilija, najnevinija djevojka koju je svijet ikada poznavao. Iskreno, da je Sanjica na satu rekla kako to zapravo predstavlja BDM (kako Peić kaže za Mariju) ne bi se opće čudila.
I da sam brojala broj puta kojih je upotrijebio pridjev bijelo (ne znam jel više za odjeću ili za kožu) došla bih do nekog broja kojeg ne znam izovoriti na francuskom... Kako volim stare muške autore. :)
Nego, ako ostavimo sve to, poruka je poprilično okej. Mislim, shvaćam, lijepo je biti slobodan i putovati, ali da se ja probudim, i zgodniji kraljević ikada mi mrsi kosu, ne moram ni pisati koja bi bila moja odluka. Tu ne bi bilo nikakvog raskršća.

"CAMAO"
Ovo je druga novela. I sada mogu sa sigurnošću reći da je Matoš stvarno volio žene. Ne mislim u smislu da nije bio gay, nego, ima koliko detaljnih opisa od pete do svakog detalja lica, da nema teoretke da nije onako opčinjen ženama.
Nije mi jasno jel to njegova ideja, da ljubav tako funkcionira, ili je ljubav stvarno tako funkcionirala prije? U smislu, čujem te kako sviraš klavir i od jedamput sam tako zaljubeljna da idem istoga trena pokupiti doma stvari i bježim s tobom u bijeli svijet. Mislim, da mene žena tako odabere, ne bih ju više nikada puštao blizu dobrim glazbenicima, da se slučajno ne bi predomislila.
Iskreno, Camao je malo sranje.
Ali nije da je itko od njih zaslužio živjeti. Možda samo ovaj jadni sluga, on ni kriv ni dužan. Da su u pitanju bile dvije mačke, a ne dva psa, vjerojatno bi mi bilo žao i njih.

[Petra Garic · Rating 2 out of 5]

Od slijepih djevojaka, depresivnih pianista, agresivnih muzeva, debelih Pepica, poganih papiga... Matos ima i Doppelgängere... Elena Gilbert na aparatima

[Ivanko · Rating 4 out of 5]

"Kao lišće što pada i povene na putovima, tako ću i ja klonuti i požutjeti, i tuđi će točak preko mene prijeći na nepoznatoj cesti."

Igrom slučaja jedan putnik, lutalica u jednom francuskom gradiću na jednoj klupici dolazi u susret sa slijepom djevojkom zasljepljujuće ljepote.
U metaforičnom smislu dolazi na raskršće sa dva izbora, ili će obgrliti ljubav koja ga je pronašla ili će nastaviti svojim putem besciljnog lutanja gorama, rijekama, šumama i brijegovima.
Solus daje aluziju na hrvatsku: "Naša zemlja je puna velikih ropskih gradova". Život sa ljudima, gadovima i lašcima mu je poput smrtne kazne i uspoređuje se sa mršavim slobodnim vukom iz basne.
Na kraju vuk ne mijenja svoju ćud te nije u mogućnosti ostaviti svoj besmisleni život za okove dvora u kojem živi Izabela, bojeći se da ga ne prevare pa ga i ovdje uvedu u ropstvo. Ta bojazan je očito jača od njegove ljubavi, naposlijetku otac dolazi i odvodi Izabelu nazad do gvozdenih vrata gdje joj se gubi svaki trag.
Putnik se vraća u šumu.

8.5/10

I.J.

[Lucija J · Rating 3 out of 5]

Cvijet sa raskršća 4/5 - možda najjednostavnija pripovijetka od ovih sljedećih koje sam pročitala.
Camao 3/5 - počne na jedan način, priča o onom nekom Alfredovom ujaku, dalje ništa o tom ujaku, nešto skroz deseto o Alfredovoj vezi s nekom ženom. Ali ok, kasnije postane jednostavnije za pohvatati.
Moć savjesti 2/5 - ništa nisam shvatila, osim završetka.

[Lea · Rating 1 out of 5]

Ne umanjem važnost hrvatskih autora i književnika, ali postoje daleko zanimljivi i bolji autori kojima bi se potaklo srednjoškolce na čitanje. Matoša sam tek pročitala na fakultetu i tad sam bila krajnje neimpresionirana. Jedine pjesme koje mi se sviđaju su "Notturno", "Utjeha kose" i "Suze". Više iz sentimentalnih razloga. "Cvijet s raskršća" je mala pripovijetka od 2-3 stranice koja nema apsolutno nikakve svrhe kao pripovijetka. Zanimljivija pripovijetka je definitivno "Camao" koja mi se jedina istaknula kao nešto vrijedno čitanja.
Iako je jedan od važnijih predstavnika hrvatske moderne za jednog srednjoškolca kojeg treba uvesti u čitanje ovo je jako loš izbor za lektiru.

[Katarina · Rating 4 out of 5]

HRV: Djelo koje nisam znala cijeniti kao srednjoškolka i koje bi sigurno bilo prikladnije uzeti u ruke u malo odraslijoj dobi. Matoš je majstor svog zanata.

ENG: A book which I couldn't appreciate as a teenager and which would be more accurate to pick up lately in life. Matoš is a master of his trade.

[Marijana MF · Rating 5 out of 5]

Trodimenzionalna ljepota Matoševe imaginacije. Umijeće forme riječi u novelističkom ruhu.

[Anja · Rating 3 out of 5]

Camao i Cvijet sa raskršća

[šone · Rating 1 out of 5]

biblija za discord modove

[Gaia · Rating 2 out of 5]

Can someone brainwash me?
Apsolutno ništa novo i ženski likovi su užasno loše napisani

[Tia Radunovic]

ne znam sto oko ovoga je mene toliko odusevilo ali ja zadnje dve godine ne prestajem pricat o tome kolko je meni ovo dobro. jel to zato sto se spominje hrt? mozda, ali znam da ce se moj zvat fido.

[Ivana · Rating 5 out of 5]

Matoš, Matoš je nešto posebno...U njegovim prozama jako mi je privlačna njegova poetičnost izraza, liričnost njegovih opisa i neka tuga koja se provlači kroz sve riječi od početka do kraja.
Npr. ulomak pri početku pripovijetke Cvijet sa raskrižja:

"Ne znam, jer već davno izgubih kalendar. U dimu cigarete rastresam se u mirnu modrinu zraka, iščezavam među granje, među cvijeće, a žubor vrutka me ljulja i uspavljuje. Sunce grije, gori tako zlatno i sjajno da kamenje i krute hridi dođoše od tog sjaja mekani i puni života kao bilje. Zemlja, šuma, modre planine dršću, trepere kao da će se probuditi, uskrsnuti. Sve je tako prožeto sjajem da bi svijet, čini mi se, sijao kao dragulj u pomrčini, da sunce iznenada ugasne. Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren pastorale. Jezero šumi srebrnu himnu, iz tamnih šuma bruje crni koralji. Nebo šušti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skaču razigrane djevojke, šibajući uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u bučnoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja, bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od požude, kroz Jareće drhtavo, požudno blejanje."

Matoš je nešto posebno... jer je individua, književnik iskreno predan ljepoti, književnik kojem uspijeva uhvatiti te delikatne niti koje se zovu ljepota pripovijedanja i izražajnost riječi....
i kako sam kaže u pripovijetki kroz usta pripovjedača: "˝Naša zemlja je puna velikih ropskih gradova. Bježim iz varoši i kružim sam, slobodan kao soko. Ovo je teško ja sam nesrećan, ali živjeti sa ljudima sa lašcima, bilo bi mi još gorče. Znate li basnu o psu i kurjaku? Ja sam vuk, mršavi, slobodni vuk.˝"

[Barb · Rating 5 out of 5]

Mogla bih pisati jako dugu i široku recenziju na pripovijetku CVIJET SA RASKRŠĆA ali to bi bilo potpuno nepotrebno.
Mislim, to je Matoš :)

[Ana Barisic · Rating 4 out of 5]

3.5/5

[Vesna · Rating 4 out of 5]

Matoš je Matoš.