„Jedno đubre manje" je treći kriminalistički roman Đorđa Bajića koji objavljuje izdavačka kuća Laguna, ali hronološki gledano, to je prvi u serijalu o inspektoru Nikoli Limanu. Reizdanje ovog romana, doradjeno i unapređeno, fokusira se na lik beogradskog policijskog inspektora, koji je već više od decenije ključna figura u Bajićevom književnom stvaralaštvu.
Provokativnog naslova, „Jedno đubre manje“ nije ništa manje provokativan ni kada je sadržaj u pitanju. U ovom romanu Bajić nas vodi u mračni tajkunski svet moći, greha, ucena i intriga. Sin Mitra Krstića, jednog od najpoznatijih beogradskih tajkuna odlazi na proslavu svog rođendana u Opsesiju. To je po razvratu čuveni noćni klub. U tom zloglasnom lokalu u kojem se polugole plesačice i točenje alkohola podrazumevaju sami po sebi, usred razuzdane rođendanske proslave, sin tajkuna Mitra Krstića pada kao pokošen. Nakon što je u jako lošem stanju odveden u bolnicu, lekari brzo utvrđuju da je Milidrag Krstić otrovan. Prognoze su loše. U pitanju je jedan užasan otrov koji napada organizam tako snažno da su lekari nemoćni, predviđajući svom poznatom pacijentu samo još nekoliko sati života u najgorim mukama.
Istražujući ovaj šokantan zločin, inspektor Liman se suočava sa mračnim tajnama bogataške porodice Krstić. Spletke i zavist su sastavni delovi ovog zmijskog legla, a jedna nesreća koju je u prošlosti izazvao otrovani Krstićev sin, pružaju veliki broj potencionalnih neprijatelja i motiva za zločin. Istražujući ovaj zločin, Liman se nosi i sa velikim pritiskom sa vrha. Tajkun Mitar Krstić ima svoje veze svugde i preko političkih vrhova pritiska policiju da se što pre otkrije ko je otrovao njegovog sina.
Đorđe Bajić nas u svom prepoznatljivom stilu vodi kroz priču na veoma uzbudljiv način. Sa svakom stranicom tenzija raste, a rešenje slučaja ide u sve zagonetnijem pravcu koji je nemoguće predvideti. Svi koji su na neki način povezani sa ovim slučajem bivaju likvidirani na veoma surov način. A najoriginalnija stvar sa kojom Bajić začinjava misteriju su svedočanstva po kojima je na mestu svih ovih egzekucija navodno viđen čovek sa glavom psa. Ova digresija sa Psoglavima – demonskim bićima iz srpske mitologije, veoma je moćan detalj kojom Bajić svojoj misteriji daje jednu linčovsko-kingovsku jezovitu horor atmosferičnost.
Roman Jedno đubre manje Đorđa Bajića istražuje teme moći, korupcije i zločina unutar društva bogatih i moćnih, prikazujući kako porodične tajne, intrige i prošli zločini postavljaju temelje za nove tragedije. Kroz likove iz porodice Krstić, autor razmatra destruktivne posledice međusobnih odnosa i pohlepe, dok se inspektor Liman suočava s etičkim dilemama i pritiscima u potrazi za pravdom. Uz to, roman uvodi elemente već pomenute srpske mitologije, stvarajući jezivu atmosferu koja spaja stvarnost i nadrealno. Kroz ovu misteriju, Bajić ne samo da istražuje moralne dileme i granice odgovornosti, već i psihološke složenosti svojih likova, stvarajući delo koje je istovremeno i dubok društveni komentar.
Ni sa ovim romanom u serijalu o inspektoru Limanu, Bajić nije podbacio. Naprotiv, još se više učvrstio na srpskoj književnoj triler sceni, koja se, skoro ni iz čega, tokom poslednje decenije, zajedno sa inspektorom Limanom koji joj je značajno doprineo, izdigla u jedan respektabilan domaći žanr. Svi ljubitelji dobrih krimića znaju koliko od centralno izgrađenog lika istražitelja zavisi sve ostalo. Ako je detektiv urađen uspešno – i sve ostalo će biti uspešno. A Bajićev inspektor Liman nimalo ne zaostaje za poznatim američkim i skandinavskim detektivskim noar likovima. A uz to, Liman je obogađen i tipično nekim lokalnim osobenostima. To je čovek od krvi i mesa sa kojim će se čitaoci bez problema moći identifikovati. Čovek koji nije bez mana, životnih stranputica i loše donesenih odluka. Ali, čovek sa veoma izraženim osećajem za pravdu. A to je najvažnije. U stvarnom životu ona možda i dalje često gubi bitke, ali bez borbe za pravdu i dalje nema dobrih krimića.